Razlika između verzija stranice "Antun Mihanović"

Antun Mihanović je rođen u [[Zagreb]]u, na Harmeci<ref name="klanjec">{{Cite web|url=http://http://www.klanjec.hr/kultura/znameniti-klanjcani|title= Znameniti Klanjčani|date=|accessdate=17.8.2019 |last=|first= |date=|work= |publisher=Grad Klanjec, službene stranice}}</ref>, današnjem glavnom zagrebačkom trgu, [[Trg bana Jelačića (Zagreb)|Trgu bana Jelačića]], u maloj jednospratnoj kući na severnoj strani trga, uz današnju Splavnicu, u porodici zagrebačkoga posjednika Matije Mihanovića i Justine rođ. Kušević.<ref>''Obljetnice hrvatskih velikana'', Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda, 3. izd., Zagreb, 1971., str. 7.</ref> Rodna kuća više ne postoji, srušena je u [[Zemljotres u Zagrebu 1880.|zemljotresu 1880]]. godine.<ref name="give_me">{{Cite web|url=http://www.give-me-art.com/antun-mihanovic/|title=Giv me Art: „Antun Mihanović“|date=|accessdate=13.3.2013|last=|first=|work=|publisher=give-me-art.com|archive-url=https://web.archive.org/web/20130211040158/http://www.give-me-art.com/antun-mihanovic/|archive-date=11.2.2013|dead-url=yes}}</ref> U Zagrebu je završio osnovnu školu, gimnaziju i studij prava od 1811. na [[Kraljevska akademija znanosti u Zagrebu|Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu]] i filozofije (1809-11.)<ref name="En_hr">{{Cite web|url=http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40662|title= Mihanović, Antun|date=|accessdate=18.8.2019 |last=|first= |work= |publisher=Leksikografski zavod Miroslav Krleža}}</ref> U Beču je 1817. godine na [[Univerzitet u Beču|Univerzitetu u Beču]]{{efn|ime=pravo|Po nekim izvorima Mihanović je završio pravo u Zagrebu 1813.<ref>Jelena Očak, ''Antun Mihanović'', Nakladni zavod Globus, Zagreb, 1998., ISBN 953-167-119-2, str. 66, 72 i 73.</ref>, dok postoje izvori koji tvrde da je pravo apsolvirao 1817. u Beču.<ref name="ÖAdW"/>}} apsolvirao pravo<ref name="ÖAdW">{{Cite web|url=https://www.biographien.ac.at/oebl_6/278.pdf|title= S. Batušić: Mihanović Petropoljski Antun.|date=|accessdate=18.8.2019 |last=|first= |date=|work= |publisher=Österreichisches Biographisches Lexikon 1815–1950 (ÖBL). Band 6, Verlag der Österreichischen Akademie der Wissenschaften, Wien 1975, ISBN 3-7001-0128-7, str. 278.}}</ref> u vrijeme kad se tamo razvijala [[filologija]] te se i sam počeo zanimati za nju.<ref name="nsk"/> Poslije završetka studija vratio se u Zagreb, gdje je započeo vojničku službu, ali je brzo morao da je napusti zbog zdravlja.<ref name="revija">[http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=74-75&C=4 Sušačka revija br. 74/75: Da je srca bilo bi i Kroacije], Saša Dmitrović, Pristupljeno 17. 8. 2019.</ref> Poslije toga se više nije vraćao u Zagreb. Radio je kao pravnik 1813. godine pri [[Banski stol|Banskome stolu]] u Zagrebu. Tokom nekoliko narednih godina obavljao je vojnu službu, kao vojni sudija u [[Venecija|Veneciji]] i [[Padova|Padovi]], [[Budim]]u i na [[Rijeka (grad)|Rijeci]]. Nakon toga se posvetio politici.

 

Od 1825-27. godine bio je, zajedno s [[Andrija Ljudevit Adamić|Andrijom Ljudevitom Adamićem]], zastupnik Rijeke na [[Požunski sabor|Požunskom saboru]] (danas [[Bratislava]])<ref> Vedrana Spadoni, [http://www.primorskihrvat.hr/bastina/povijest/antun-mihanovic-objavio-lijepu-nasu-u-daniczi-14-szusheza-1835/ ''Antun Mihanović objavio LIJEPU NAŠU u Daniczi 14. szusheza 1835.''], primorskihrvat.hr, 14. marta 2019., pristupljeno 18. augusta 2019.</ref>, a u [[Rijeka (grad)|Rijeci]] je i napisao stihove pjesme ''[[Horvatska domovina]]'' ("[[Lijepa naša domovino]]")<ref>Goran Moravček, [http://fluminensia.org/mihanovic-u-rijeci-napisao-lijepu-nasu/ Mihanović u Rijeci napisao Lijepu Našu], fluminensia.org, 14. marta 2013.</ref>. Poslije toga prešao je u austrijsku diplomaciju i službovao od 1836-58. godine. Bio je prvi austrijski konzul u [[Beograd]]u, zatim je bio konzul u [[Solun]]u, [[İzmir|Smirni]], [[Carigrad]]u i [[Bukurešt]]u. Umirovljen je 1858. godine kao ministarski savjetnik i od tada je do smrti živio u [[Novi Dvori Klanječki|Novim Dvorima]] gdje je umro 1861. godine.

 

== Napomene==