Razlika između verzija stranice "Antun Mihanović"

Antun Mihanović je rođen u [[Zagreb]]u, na Harmeci<ref name="klanjec">{{Cite web|url=http://http://www.klanjec.hr/kultura/znameniti-klanjcani|title= Znameniti Klanjčani|date=|accessdate=17.8.2019 |last=|first= |date=|work= |publisher=Grad Klanjec, službene stranice}}</ref>, današnjem glavnom zagrebačkom trgu, [[Trg bana Jelačića (Zagreb)|Trgu bana Jelačića]], u maloj jednospratnoj kući na severnoj strani trga, uz današnju Splavnicu, u porodici zagrebačkoga posjednika Matije Mihanovića i Justine rođ. Kušević.<ref>''Obljetnice hrvatskih velikana'', Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda, 3. izd., Zagreb, 1971., str. 7.</ref> Rodna kuća više ne postoji, srušena je u [[Zemljotres u Zagrebu 1880.|zemljotresu 1880]]. godine.<ref name="give_me">{{Cite web|url=http://www.give-me-art.com/antun-mihanovic/|title=Giv me Art: „Antun Mihanović“|date=|accessdate=13.3.2013|last=|first=|work=|publisher=give-me-art.com|archive-url=https://web.archive.org/web/20130211040158/http://www.give-me-art.com/antun-mihanovic/|archive-date=11.2.2013|dead-url=yes}}</ref> U Zagrebu je završio osnovnu školu, gimnaziju i studij prava na [[Kraljevska akademija znanosti u Zagrebu|Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu]] i filozofije.<ref name="En_hr">{{Cite web|http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40662|title= Mihanović, Antun|date=|accessdate=18.8.2019 |last=|first= |date=|work= |publisher=Leksikografski zavod Miroslav Krleža}}</ref> U Beču je 1817. godine na [[Univerzitet u Beču|Univerzitetu u Beču]] apsolvirao pravo<ref name="ÖAdW">{{Cite web|url=https://www.biographien.ac.at/oebl_6/278.pdf|title= S. Batušić: Mihanović Petropoljski Antun.|date=|accessdate=18.8.2019 |last=|first= |date=|work= |publisher=Österreichisches Biographisches Lexikon 1815–1950 (ÖBL). Band 6, Verlag der Österreichischen Akademie der Wissenschaften, Wien 1975, ISBN 3-7001-0128-7, str. 278.}}</ref> u vrijeme kad se tamo razvijala [[filologija]] te se i sam počeo zanimati za nju.<ref name="nsk"/> Poslije završetka studija vratio se u Zagreb, gdje je započeo vojničku službu, ali je brzo morao da je napusti zbog zdravlja.<ref name="revija">[http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=74-75&C=4 Sušačka revija br. 74/75: Da je srca bilo bi i Kroacije], Saša Dmitrović, Pristupljeno 17. 8. 2019.</ref> Poslije toga se više nije vraćao u Zagreb. Tokom nekoliko narednih godina obavljao je vojnu službu, kao vojni sudija u [[Venecija|Veneciji]] i [[Padova|Padovi]], [[Budim]]u i na [[Rijeka (grad)|Rijeci]]. Nakon toga se posvetio politici.