Razlika između verzija stranice "Teritorijalna odbrana"

[pregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Dodao sam jasnije i preciznije činjenice u uvodnom dijelu te djelimično dopunio u podnaslovu o historijskom razvoju... trenutno sam završio ovaj uvodni dio a u narednom preiodu ću se potruditi da dopunim i sve ostalo što ima vezu sa temom jer poznajem jako dobro ovu tematiku...
Red 5:
| opis_slike = Grb Teritorijalne odbrane
| država = [[Jugoslavija]]
| utemeljena = 19681969.
| grane =
| štab =
Red 22:
| strani dobavljači =
}}
'''Teritorijalna odbrana''' (skraćenica: '''TO''') je bila komponenta Oružanih snaga Socijalističke Federativne Republike [[Jugoslavija|Jugoslavije]] (SFRJ).
'''Teritorijalna odbrana''' (TO) je ime za dio oružanih snaga u SFR [[Jugoslavija|Jugoslaviji]], koje su bile organizovane na nivou svake socijalističke republike nezavisno od [[JNA]]. Osnovno načelo TO-a je bilo organizacija odbrane na općinskom nivou uz pomoć lokalnog ljudstva. TO je bio dio jugoslavenske odbrambene vojne strategije koja je nosila ime: Općenarodna odbrana i društvena samozaštita (ONO i DSZ).
 
 
Oružane snage SFRJ sastojale su se od dvije komponente: Jugoslavenske narodne armije (JNA) i Teritorijalne odbrane (TO). Zadatak Oružanih snaga SFRJ bio je da štite nezavisnost, suverenitet, cjelokupnost teritorije i Ustavom utvrđeno društveno uređenje SFRJ. Iako nije komponenta Oružanih snaga SFRJ, milicija se također u ratu, za vrijeme neposredne ratne opasnosti i u drugim vanrednim prilikama mogla upotrijebiti za izvršavanje vojnih zadataka za oružane snage pri čemu se jedinica milicije potčinjavala nadležnom starješini koji rukovodi borbenim dejstvom.
 
Osnivanju TO prethodio je razvoj koncepcije vojne doktrine "opštenarodne odbrane" koja je oblikovana 1968. godine a kao službena vojna doktrina proglašena 1969. godine donošenjem Zakona o narodnoj odbrani ("Službeni list SFRJ", broj 8/1969 od 19. 02. 1969. godine) kojim je ujedno i osnovana TO kao komponenta Oružanih snaga.
 
TO je uključivala sve naoružane sastave u SFRJ koji nisu pripadali JNA ili miliciji.
 
Teritorijalna odbrana predstavljala je najširi oblik organizovanja radnih ljudi i građana za oružanu borbu i određene zadatke društvene samozaštite i najširi oblik organizovanog oružanog opštenarodnog otpora. Svrha TO bila je da veliki broj muškog stanovništva prođe vojnu obuku i bude osposobljeno za učešće u odbrani SFRJ kroz lokalno organizovane i velikim dijelom nezavisne vojne jedinice.
 
TO su organizovale, finansirale i opremale konstitutivne federalne jedinice - socijalističke republike (Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora i Makedonija) i socijalističke autonomne pokrajine (Kosovo i Vojvodina). Zbog toga, TO se često smatrala "republičkom vojskom" tj. vojskama federalnih jedinica.
 
== Historijski razvoj i motivi ==
 
Oružane snage SFRJ u biti oblikovane su u skladu sa suvremenim gledištima većine suvremenih armija. Medjutim, međunarodno okruženje određivalo je i mnoge specifičnosti oblikovanja ratne armije i vođenja rata. Naime, politički nesvrstana Titova Jugoslavija nalazila se u potpunom okruženju država koje su pripadale ili NATO paktu odnosno kapitalističkom sistemu ili Varšavskom paktu odnosno ortodoksnom komunističkom sistemu. Tome je pogodovala i unutarnja ideologija permanentnog vanjskog i unutrašnjeg neprijatelja, što je bila izlika za jednopartijski ideološki režim i unutarnju represiju. Istovremeno je strah od mnoštva neprijatelja bio nekakav kohezivni elemenat višenacionalne i višereligijske države s različitim historijskim i kulturnim korjenima. Tako su cjelokupni napori države i vladajuće komunističke partije bili usmjereni na angažiranje svekolikog ljudskog i materijalnog potencijala u obrani države i političkog sustava. Svaki gradjanin bio je obvezatan da u skladu sa svojim mogućnostima i ulogom u državnom i političkom sustavu maksimalno doprinosi učinkovitoj obrani. Prema Ustavu iz 1974. godine nitko nije imao pravo potpisati i priznati kapitulaciju vojske i države, otpor se trebao nastaviti i u uvjetima potpune okupacije države i propasti vojske.
 
Invazija snaga [[Varšavski pakt|Varšavskog pakta]] [[1968.|1968]] na [[Čehoslovačka|Čehoslovačku]] ([[Praško proljeće]]) dovelo je JNA u novi položaj. Naoružanje JNA tada se sastojalo pretežno od zaplijenjenog oružja iz [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Vojna industrija SFRJ nije tada imala kapacitet proizvodnje teškog oružja, koje je za potrebe JNA iz [[SSSR]]-a uvoženo. Vrhovna komanda procjenjivala je da ako neka susjedna država izvrši invaziju na SFRJ, JNA bi bila u stanju da zaustavi prvi val napada. No u slučaju napada supersile ([[USA|SAD]] ili SSSR) to ne bi bilo moguće. Ipak vladalo je u uvjerenje kod JNA da [[NATO]] nikada ne bi tolerisao eventualni napad snaga Varšavskog pakta na SFRJ kao ni obrnuto. Proračun koji je sastavljen zahtijevao je 8 vojnika po [[Kvadratni kilometar|km²]], što je značilo preko 1 milion na teritoriji tadašnje SFRJ. JNA je u to vrijeme, trošila 22% državnog budžeta za održavanje 200.000 vojnika u redovnom sastavu, povećanje broja po toj koncepciji bilo je onemogućeno. Tražila se jeftinija mogućnost odbrane koja bi se zasnivala na tradicijma partizanske borbe u Drugom svjetskom ratu.<ref name="TO" />
Line 36 ⟶ 49:
=== Osnivanje ===
[[19. februar]]a [[1968.|1968]] donosi se zvanično zakon o ONO i DSZ. Uvodi se [[Škola|nastavni predmet]] opće odbrane na školama u SFRJ.<ref name="TO" />
 
Vojna doktrina "opštenarodne odbrane" podrazumjevala je odbranu zemlje ili vođenje rata korištenjem svih ljudskih i materijalnih sredstava i snaga društva u borbi protiv agresora. "''Opštenarodna odbrana''" uključivala je razne oblike borbe i otpora, osim oružanih snaga (koje su glavni nosilac i oslonac borbe), u njoj učestvuje celokupno stanovništvo, uključujući sve one koji su sposobni za borbu i pružanje otpora, kao i svi ekonomski i ostali društveni potencijali.
 
Oružane snage SFRJ bile su sastavljene od Jugoslovenske narodne armije (JNA) kao manevarske komponente i Teritorijalne obrane (TO) kao prostorne komponente, koja je bila najširi oblik organiziranog oružanog općenarodnog otpora. Svim postrojbama i operativno-strategijskim sastavima JNA, kao i operativno-strategijskim sastavima TO, zapovijedalo je Vrhovno zapovjedništvo kojeg je činilo Predsjedništvo SFRJ – po jedan izabrani predstavnik svake republike i pokrajine. Stručnu potporu činio je Štab Vrhovne komande, u koji je u ratnom stanju ulazilo savezno ministarstvo obrane (Savezni sekretarijat narodne odbrane – SSNO). Njemu su bila podredjena vojišta kao vojno-teritorijalna zapovjedništva, čije se zone odgovornosti nisu podudarala sa političko-teritorijalnom podjelom države6 . Ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana bili su takodjer pod neposrednim zapovjedništvom Vrhovnog zapovjedništva. Ratna mornarica i obrana priobalnog dijela (Istra, Hrvatsko Primorje, Dalmacija, Boka Kotorska i crnogorska obala) bila je pod zapovjedništvom Vojnopomorske oblasti koja je opet bila podredjena vrhovnom zapovijedanju. Vrhovnom zapovjedništvu bili su podredjeni i Republički stožeri TO kao vojno-teritorijalna zapovjedništva republika.
 
=== Sastav ===