Razlika između verzija stranice "Pelagija Bjelousova"

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: {{Heroj Ž |slika=250px |didaskalija=Pelagija Belousova |opis slike=Pelagija Belousova, Josip Broz i sin Žarko 1927. godine |datum rođenja...
(Nema razlike)

Verzija na dan 23 juli 2019 u 10:50

Šablon:Heroj Ž Pelagija Denisova Belousova (Šablon:Jez-rus; 19041968) je bila ruska komunistkinja, prva supruga Josipa Broza Tita i pripadnica sovjetske opozicije od kraja 1920-ih, zbog čega je robijala.

Biografija

Rođena je 1904. godine u selu Mihajlovka, kod Omska. Potiče iz seljačke porodice i nije stekla nikakvo više obrazovanje.

Brak sa Brozom

Josipa Broza je upoznala kao ratnog zarobljenika kada ga je spasila od Kolčakovih kontrarevolucionara. Udala se za njega 1918. kada je imala 14 godina[1] ili 15 godina.[2] Prvo su sklopili crkveni, a zatim i građanski brak. Prvo dete im je umrlo, a kasnije Pelagija rađa još troje dece. Zlatica i Hinko su umrli kao deca, a Žarko je rođen 2. februara 1924. godine.

Nakon rata, zajedno su se preselili u Hrvatsku. U Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca su došli 1920. godine. Ona se bavila domaćinstvom i decom, a jedno vreme je radila u fabrici nameštaja. Radila je i u sindikatu i partiji. Postala je član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) 1926. godine, a od 1927. je bila u ženskoj sekciji Centralnog komiteta KPJ. Pomagala je revolucionarima u zatvoru, organizovala bekstva revolucionara iz zatvora, radila u ilegalnoj štampariji, širila partijsku literaturu. Učestvovala je u demonstracijama i više puta bila hapšena.

Opozicija u Moskvi

Posle Titovog hapšenja 1928. godine Pelagija se zajedno sa sinom Žarkom vraća u Rusiju, gde je radila u Komenterni. Oko 1929. godine pristupa ilegalnoj opozicionoj trockističkoj grupi, u čijem vodstvu je bio dr Ante Ciliga.[3] Grupa je ilegalno distribuirala tekstove Trockog i imala tesne veze sa fabričkim radnicima.[4]

Tito i Pelagija su se zvanično razveli aprila 1936. godine, nakon čega je Broz oženio Luciju Bauer, a Pelagija se udala za fotografa Kominterne Petra Izmailoviča Raguljeva.

Robija

1938. godine Pelagija je iznenada uhapšena u toku Velike čistke zbog veze sa levim krilom KPJ[5] i optužena da "sabotira uvođenje socijalizma u SSSR".[6] Njeno hapšenje umalo nije koštalo života Tita, koji je takođe osumnjičen za trockizam.[7]

Broz je po dolasku u Moskvu 24. kolovoza 1938. godine saznao da su uhićene kao imperijalistički špijuni njegova bivša supruga Pelagija Belousova i tadašnja supruga Lucia Bauer, koja je već bila streljana. 27. rujna 1938. Tito funkcionerima Kominterne Dimitrovu i Manuilskom piše da se »osjeća krivim što zbog nedostatka budnosti nije primijetio izdajničke postupke svojih supruga[8] Broz je Kominterni da pismenu izjavu u kojoj denuncira svoje dve žene - za Pelagiju je napisao da je nemoralna osoba i da mrzi svoga sina Žarka, a za Anu da je bila politički naivna i nerazvijena, te da je to velika mrlja na njegovom partijskom radu.[9]

Početkom rata Pelagija je puštena iz logora, a 1944. sa Raguljevim je dobila ćerku Ninu, koja je kasnije postala inženjer.[10]

Pelagija je ponovo uhapšena 1948. godine, posle Titovog sukoba sa Staljinom, i na montiranom procesu osuđena na deset godina zatvora. Posle Staljinove smrti, 1957. godine je puštena iz zatvora, ali joj je zabranjeno da živi u Moskvi. Do 1967. živela je i radila u gradu Istra u Moskovskoj oblasti.

Pred samu smrt posetio ju je sin Žarko, koji se tada prvi put sreo sa sestrom Ninom. Pelagija je umrla marta 1967. godine, a urna joj je položena na Novdevičjem groblju u Moskvi.[11]

Također pogledajte

Reference

Literatura

  • Vladimir Dedijer Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita (prvi i drugi tom). „Mladost“, Zagreb i Liburnija, Rijeka 1981. godina.
  • Vladimir Dedijer Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita (treći tom). Beograd 1984. godina.
  • Džasper Ripli Tito. „Mir“ Novi Sad, 1998. godina.