Razlika između verzija stranice "Marija I, kraljica Engleske"

| Slika =[[Datoteka:Mary_I_of_England.jpg|225px]]

Bila je jedino preživjelo dijete kralja [[Henrik VIII Engleski|Henrika VIII]] i njegove prve žene [[Katarina Aragonska|Katarine Aragonske]], te, po majci, unuka [[aragon]]skog kralja [[Ferdinand II Aragonski|Ferdinanda II]] i [[Kastilja i Leon|kastiljske]] kraljice [[Izabela I Kastiljska|Izabele I]]. Bila je vrlo napredno, ali bolešljivo dijete lošeg vida i problema sa sinusima, zbog kojih je često patila od [[glavobolja]]. Moguće je da je uzrok njenog slabog zdravlja bio [[sifilis]], kojeg je preko majke dobila od oca.

Sa devet godina je postala službena nasljednica svog oca, ali Henrik je i dalje silno želio dobiti muškog nasljednika. Henrik je bio jako blizak sa Marijom i ona je tokom djetinjstva smatrana najvažnijom evropskom princezom. <ref name=englishhistory>[http://englishhistory.net/tudor/monarchs/mary1.html Queen Mary I: Biography, Portraits, Primary Sources]</ref> Stranim posjetiocima je, predstavljajući im svoju kćer, Henrik običavao govoriti: ''"Ova djevojčica nikada ne plače"''. Za Marijin odgoj brinula se guvernata i njena majka, koja ju je sama podučavala [[latinski jezik]], a uz pomoć španskog učitelja učila je i [[grčki jezik]], [[nauka|nauku]] i [[muzika|muziku]]. <ref name=englishhistory/>

Godine [[1525]]. Mariji je neslužbeno dodijeljena titula princeze od Velsa kao očevoj nasljednici i ona je počela obavljati prijestolonasljedničke dužnosti u ime brata kojeg još uvijek nije imala. Predsjedavala je velškim savjetom u zamku Ludlow, u kojem je imala vlastiti dvor. <ref name=englishhistory/>

Već kada je navršila dvije godine njen otac Henrik VIII obećao je njenu ruku sinu [[Francuska|francuskog]] kralja [[Franjo I Francuski|Franje I]]. Nakon tri godine to obećanje je razvrgnuto, a Marija je obećana [[Karlo V, car Svetog Rimskog Carstva|Karlu V, caru Svetog Rimskog Carstva]], no i taj je ugovor razvrgnut pošto je Karlo tražio da Marija, tada Henrikovo jedino dijete i presumirana nasljednica, doseli u Španiju i sa sobom donese ogroman miraz. <ref name=englishhistory/> Nakon toga je sklopljen novi ugovor prema kojem se Marija trebala udati za Franju I, a ne za njegovog sina, ali pripreme za vjenčanje omela je situacija stvorena Henrikovom željom da dobije muškog nasljednika. Turbulentne okolnosti tokom sljedeće decenije gurnut će u stranu pitanje Marijine udaje.

Anne jeste pokušala popraviti svoj odnos sa Marijom, pod uslovom da je ona prizna za kraljicu, što je Marija odlučno odbijala. Anne je gurala svoju kćerku Elizabetu ispred Marije kada god je to bilo moguće i tiho je ohrabrivala Henrika da favorizira Elizabetu, jer je to bio jedini način da se ona sama održi na dvoru.

Posjete majci su Mariji bile zabranjenene čak i onda kada se Katarinino zdravlje naglo pogoršalo, ali Katarinine odane sluge pomogle tajnom razmjenjivanju pisama između majke i kćeri. <ref name=englishhistory/> Mariji nije bilo dopušteno da prisustvuje Katarininom pogrebu [[1536]]. godine. <ref name=englishhistory/> Na dan Katarinine sahrane Anne je pobacila sina, što navodi Henrika na sumnjanje da je njihov brak proklet. Anne je osuđena na smrt i pogubljena [[19. maj]]a [[1536]]. godine. Elizabeta je po majčinom pogubljenju proživjela isto što i Marija - od princeze postala je ledi Elizabeta. Međutim, Marija je za vrijeme poništavanja braka svojih roditelja i gubitka titule imala dvadeset, a Elizabeta samo tri godine.

Smatra se da je zbog ovog tretmana ogorčena Marija bila jako hladna prema sestri tokom Elizabetine adolescencije. Elizabetu je često zadirkivala spominjući pogubljene njene majke Anne, koju je nazivala vješticom. Pokušala je popraviti svoj odnos sa ocem tako što ga je priznala za vrhovnog poglavara [[Crkva Engleske|Crkve Engleske]]. Ovim ne samo da je izgubila podršku Pape, već je i priznala nevalidnost braka svojih roditelja, te tako i vlastitu nezakonitost. <ref name=lettertohenry>[http://englishhistory.net/tudor/primary1.html Pismo od ledi Marije za Henrika VIII]</ref>

Marija se nadala da će svi njeni problemi nestati smrću Anne Boleyn. Samo dan nakon smrti jedne, dobila je drugu maćehu - [[Jane Seymour]]. Jane je ohrabrivala Henrika da vrati obje kćerke na dvor, budući da joj one nisu mogle predstavljati prepreku. Janini pogledi i mišljenja su bili mnogo slični Marijinim, tako da je Marija prihvatila i poštovala novu maćehu. <ref name=englishhistory/> Jane joj je ponudila da bude kuma sinu [[Edvard VI Engleski|Edvardu, princu od Velsa]], nasljedniku kojeg je Henrik toliko dugo čekao. <ref name=englishhistory/> Marija je pristala, a samo dvanaest dana poslije predvodnica je Janinog pogreba. <ref name=englishhistory/> Kao rezultat dobrih odnosa sa Henrikovom najdražom ženom (to jest, jedinom koja mu je rodila sina), Marija je bila vraćena na Henrikov dvor. Henrik joj je čak poklonio i zamak na kojem je imala vlastiti dvor, iako je Marija odlučila provoditi više vremena sa svojim ocem. Kad god bi Marija pomenula svoju majku, Henrik bi je ljutito otjerao u njen zamak. Isto je činio i sa Elizabetom kada bi ona pomenula svoju majku, ali je nju slao u zamak Hatfield.

Marija, predana katolkinja baš poput svoje majke, tražila je od brata vlastitu kapelu, u kojoj bi se mogla moliti. Njen zahtjev ne samo da je odbijen, već su joj vlasti potpuno zabranile da prakticira svoju vjeru. Marija se zato obratila caru Karlu V, koji je Engleskoj zaprijetio ratom ukoliko se Mariji i dalje budu narušavale vjerske slobode. Nakon toga se na dvoru više nisu mješali u njene vjerske običaje i slobode, ali je ovaj čin ozbiljno uticao na Marijin odnos sa Edvardom. <ref name=englishhistory/>

Nakon Edvardove smrti [[6. juli|6. jula]] [[1553]]. godine, krunu je, prema njegovoj oporuci, naslijedila Jane Grey. Jane je proglašena kraljicom [[10. juli|10. jula]] [[1553]]. godine. U trenutku proglašenja, tada u narodu mnogo popularnija Marija, pobjegla je u [[Suffolk]]. Tu je skupila vojsku od 20.000 ljudi i do [[19. juli|19. jula]], sa Elizabetom umarširala u [[London]] gdje su zbacile Jane Grey s trona. <ref name=englishhistory/>

U početku svoje vladavine Marija I je težila da bude milosrdna vladarica te je pustila Jane Grey na slobodu, budući da je smatrala da je krunu preuzela pod prisilom svekra. Svečanost na kojoj je Marija I okrunjena održana je [[1. oktobar|1. oktobra]] [[1553]]. godine, a zvanična titula u trenutku kada je došla na tron glasila je: ''"Marija, milošću Božijom, kraljica Engleske, Francuske <small><ref name=titula>Marija je, kao i svi engleski vladari počevši od [[Edvard III Engleski|Edvarda III]], držala titulu francuskog vladara, ali nije nikada vladala Francuskom.</ref></small> i Irske, branitelj vjere, vrhovni poglavar Crkve Engleske i također Crkve Irske"''. Marija vrlo vjerovatno nije nikada koristila ovu titulu jer se kosila sa njenim vjerskim uvjerenjenima, te ju je u decembru [[1553]]. godine zvanično odbila koristiti. <ref name=policies>[http://englishhistory.net/tudor/monarchs/marygovt.html Marian Government Policies]</ref>

Prva Marijina odluka kao kraljice bila je da je ponovno, retroaktivno, učini brak svojih roditelja valjanim. Sa sebe je tako skinula etiketu kopileta, dok se Elizabeta nije nikada trudila to učiniti. <ref name=englishhistory/>

Već u januaru [[1554]]. godine, tek šest mjeseci nakon što je krunu preuzela Marija, svi važni protestantski svećenici bježe u [[Njemačka|njemačke zemlje]] kako bi izbjegli persekuciju oženjenog svećenstva. <ref name=policies/> U martu naredila je svim biskupima da uklone oženjene svećenike. Parlament se sastao u aprilu i složio se sa Marijinom odlukom da uspostavi zakone koji kažnjavaju heretike, pod uslovom da ona zaboravi na povrat zemlje samostanima. <ref name=policies/>

Nakon što je uspješno savladala Wyattevu pobunu, vjenčala se sa jedanaest godina mlađim Filipom. Brak je sklopljen [[25. juli|25. jula]] [[1554]]. godine u [[Katedrala Winchester|Katedrali Winchester]]. Kako je on kasnije postao prvi [[spisak španskih vladara|kralj ujedinjene Španije]], ona je postala i kraljica Španije. Parlament je Filipu dodijelio titulu kralja i odredio da će biti nominalni suvladar, ali da neće smijeti uvoditi strance u englesku politiku. Bračni ugovor odredio je da će se likovi Filipa i Marije zajedno pojavljivati na kovanicama i pečatu kraljevstva, da će se parlament sazivati u ime para, te da će zajedno potpisivati državne dokumente. Marijin grb je spojen s Filipovim. Ipak, parlament nije dozvolio da Filipov autoritet nadmaši Marijin, te Filip nikada nije bio okrunjen za kralja Engleske i nikada mu nije bilo dozvoljeno miješanje u politiku Engleske. Njihova puna, zajednička titula glasila je: ''"Filip i Marija, milošću Božijom, kralj i kraljica Engleske, Španije, Francuske, <ref name=titula/> Jerusalema, obiju Sicilija i Irske, nadvojvode Austrije, vojvode Burgundije, Milana i Brabanta, grofovi Habsburga, Flandrije i Tirola, branitelji vjere"''.