Razlika između verzija stranice "Ludovik I, kralj Ugarske"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
|||
Red 3:
| Ime =Ludovik I
| Titula =Kralj Mađarske, Poljske, Hrvatske i Slavonije
| Slika =
| Opis slike =
| Vladavina =[[1342]] -[[10. septembar]] [[1382]]
Red 22:
'''Ludovik I''' (5. mart 1326, Višegradu, [[Kraljevina Ugarska]] – 10. septembar 1382. Nagyszombat, Kraljevina Ugarska) bio je ugarski kralj od 1342 do 1382. Sin je [[Karlo I Robert|Karla I]] i njegov nasljednik, nazvan Veliki.
On je najprije htio obnoviti kraljevsku vlast u [[Hrvatska|Hrvatskoj]], te protjerati [[Venecija|Veneciju]] s hrvatske obale. U tome mu je išla na ruku iznenadna smrt moćnog kneza Nelipića (1344), povremenog mletačkog saveznika. Kad je Ludovik htio realizirati svoju osnovu u Hrvatskoj i [[Dalmacija|Dalmaciji]], Mlečani su pravovremeno protiv njega organizirali otpor hrvatskih feudalaca. U tom sukobu (1344) posebno se odupro grad [[Knin]], "ključ čitave Dalmacije", koji je Nelipićeva žena Vladislava junački odbranila. Kad je sâm Ludovik 1345. krenuo prema Kninu, Vladislava mu je kod [[Bihać
Borba za Zadar između 1345. i 1346. godine završila je Ludovikovim porazom pred Zadrom 1346. i osmogodišnjim primirjem s Venecijom 1348. Primirje s Venecijom, koje mu je bilo potrebno radi intervencija u [[Napulj]]u, gdje je bio ubijen njegov brat [[Andrej Anžuvinski|Andrija]], suprug napuljske kraljice [[Ivana I Napuljska|Ivane I]], i gdje je trebao osigurati kraljevsku baštinu, nije ga omelo da 1352. sklopi savez s Genovom ''"na propast grada i dužda Venecije"''. Zatim se upliće u prilike u [[Bosna|Bosni]], [[Srbija|Srbiji]] i [[Poljska|Poljskoj]], a istovremeno zavarava Mlečane da će im ustupiti Dalmaciju za 100.000 dukata. Tada se zapravo ozbiljno spremao na definitivan obračun s Venecijom. Povezavši se s bosanskim banom [[Stjepan II Kotromanić|Stjepanom II Kotromanićem]], čiju je kćer [[Elizabeta Kotromanić|Elizabetu]] oženio, osigurao je kao miraz [[Hum]], Krajinu i [[Završje]] (1357. godine), čime je sebi osigurao zaleđe prije novog rata s Venecijom (1356–1358). Rat je najviše vodio u sjevernoj [[Italija|Italiji]], a hrvatsko-dalmatinskom banu Ivanu Ćusu povjerio je vojne akcije na hrvatskom području. Ludoviku i Ćusu podvrgavaju se redom [[Split]], [[Trogir]] i [[Šibenik]]; u decembru 1357. ban zauzima i Zadar, koji dobija od kralja potvrdu starih privilegija (10. februara 1358), a zatim se predaju [[Brač]], [[Hvar]] i [[Knin]].
| |||