*''Moje je započeti, a Božije da mi dade da uspijem"''. (Potur-Šahidija, 1631. godine)
Postoje četiri sačuvana primjerka ovog rječnika; jedan od njih se nalazi pohranjen u univerzitetskoj biblioteci u [[Uppsala|Uppsali]] ([[Švedska]]). Zahvaljujući Muhamedu Hevaiji, [[Bošnjaci]]Bosanci i Hercegovci mogu da se ponose svojim [[bosanski jezik|bosanskim jezikom]], jer je prvi rječnik bosanskog jezika ujedno i jedan od prvih i najstarijih na [[Balkan]]skim prostorima. Što se tiče bosanskog jezika, kojem je Muhamed Hevaija Uskufi udario snažne temelje, zanimljivo je istaknuti mišljenje modernog [[Velika Britanija|britanskog]] historičara [[Noel Malcom|Noela Malcoma]] na ovu temu, koji kaže: ''"Kako je bosanski jezik bio treći jezik Osmanlijskog Carstva, nije nikakvo čudo sto je i dio osmanlijske književnosti napisan na tom jeziku"''. Bosanski pisac iz 18. stoljeća, ljetopisac [[Mula Mustafa Bašeskija]], koji je u svom ljetopisu pridodao i zbirku pjesama na bosanskom jeziku, ustvrdio je da je taj jezik mnogo bogatiji od [[arapski jezik|arapskog]], zato što ima 45 riječi za [[glagol]] "ići". Čak je [[1601]]. godine [[Marvo Orbini]] zapisao da ''"Od svih naroda koji govore slavenski, bosanci imaju najglađi i najelegantniji jezik i diče se činjenicom da jedini oni danas paze na čistoću slavenskog jezika"''. Prvi poznati, sačuvani, i do sada, otkriveni spomen bosanskog jezika nalazi se u jednom notarskom spisu grada [[Kotor]]a, a datira iz [[1436]]. godine.
