Razlika između verzija stranice "Franjo Ferdinand Austrijski"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m clean up, replaced: =225px using AWB
Red 2:
| Ime =Franjo Ferdinand
| Nasljeđivanje =Nadvojvoda Austrije-Este
| Slika =[[Datoteka:Franz ferdinand.jpg|225px]]
| Opis slike =
| Vladavina =[[1875]] – [[28. juni]] [[1914]]
Red 22:
== Mladost ==
 
Nadvojvoda Franjo Ferdinand od Austrije je bio najstarije dijete nadvojvode [[Karlo Ludovik Austrijski|Karla Ludovika]], mlađeg brata austrijskog cara [[Franjo Josip I Austrijski|Franje Josipa]] i meksičkog cara [[Maksimilijan, car Meksika|Maksimilijana]]. Majka Franje Ferdinanda bila je druga od tri supruge njegovog oca, princeza [[Marija Anuncijata od Dvije Sicilije]]. Njegova majka, s kojom nije živio od ranog djetinjstva zbog zarazne i smrtonosne bolesti, umrla je od [[tuberkuloze]] kada je imao osam godina, a otac mu se ponovo oženio dvije godine kasnije. <ref name=Remak> Joachim Remak, ''Sarajevo: the story of a political murder'', Criterion Books, 1959</ref> Kada je imao dvanaest godina, umro je vojvoda [[Franjo V Modenski]], njegov rođak, koji ga je proglasio svojim nasljednikom. Franjo Ferdinand je njegovom smrću postao nadvojvoda Austrije-Este i naslijedio veliko bogatstvo. <ref name=Wade> Herbert Treadwell Wade, ''The New International Encyclopaedia'', Dodd, Mead and company, 1922</ref>
 
Tokom njegove mladosti mogućnost da postane car nije se činila izglednom, te mu je bila namijenjena vojna karijera. Međutim, njegov život se dramatično promijenio [[1889]]. godine nakon samoubistva [[Rudolf, krunski princ Austrije|krunskog princa Rudolfa]] u Mayerlingu. Franjo Ferdinand je Rudolfovom smrću došao na drugo mjesto u nizu nasljeđivanja prijestolja, iza svog oca. Nekoliko dana kasnije, nadvojvoda Karlo Ludovik se odrekao svojih nasljednih prava u prisustvu svoga brata, cara Franje Josipa, i svog najstarijeg sina, koji je preuzeo njegovo mjesto u nasljednom mjestu. <ref name=Times> New York Times: [http://query.nytimes.com/mem/archive-free/pdf?_r=1&res=9F04E0D9153AE033A25751C0A9649C94689FD7CF The Crown Prince's Successor] </ref>
 
== Politička aktivnost i brak ==
[[Datoteka:Franzferdinand.jpg|mini|250px|lijevo|Franjo Ferdinand sa ženom i djecom]]
Franjo Ferdinand je svojim političkim stavovima i privatnim životom ubrzo na sebe navukao bijes i mržnju dvorskih krugova i političara. Smatrao je da se [[monarhija]] mora reorganizirati da bi opstala, a prvi korak u tome bio bi stvaranje treće federalne jedinice koja bi obuhvaćala [[Bosna i Hercegovina|Bosnu i Hercegovinu]], [[Hrvatska|Hrvatsku]], [[Slovenija|Sloveniju]] i [[Vojvodina|Vojvodinu]]. Ta je ideja protiv njega okrenula mađarske političare, koji su svim snagama branili svoju politiku Velike [[Ugarska|Ugarske]] i mađarizacije slavenskih naroda. Političari iz austrijskog dijela monarhije zamjerali su mu žestok prokatolički stav i pokroviteljstvo nad raznim vjerskim organizacijama. Franjo Ferdinand je bio za jaku saradnju sa [[Njemačka|Njemačkom]], [[Rusija|Rusijom]] i mirnu politiku prema [[Balkan]]u.
 
Političku i [[ustav]]nu krizu uzrokovalo je nadvojvodino vjenčanje s češkom groficom [[Sofija Chotek|Sofijom Chotek]] [[1900]]. godine, koje je uslijedilo nakon dvije godine tajne veze. Javnost, uključujući samog cara Franju Josipa i carsku porodicu, smatrala je da obična grofica nije dostojan izbor za buduću caricu. U takvom razmišljanju vjerovatno je određenu ulogu igralo i njeno slavensko porijeklo. Pored toga, sam pravilnik dinastije Habsburg nalagao je da Habsburgovci ne smiju sklopiti brak s osobom koja ne pripada vladarskoj ili bivšoj vladarskoj dinastiji. Odlučeno je da će brak biti [[morganatski brak|morganatski]], što je značilo da Franjo Ferdinand ostaje prvi u nasljednom nizu, ali da njegova žena i djeca neće imati nikakve carske ili kraljevske titule, te da djeca neće imati pravo nasljeđivanja i neće se smatrati dijelom [[dinastija Habsburg|dinastije Habsburg]]. Sofiji je kasnije, kako bi se na neki način podigao njen status, data titula kneginje Hohenberga, a kasnije titula vojvotkinje Hohenberga. Određeno je da Franju Ferdinanda kao cara treba naslijediti [[Karlo I Austrijski|nadvojvoda Karlo]], sin njegovog brata, ukoliko Franjo Ferdinand iz pogodnog braka ne dobije sina. Brak su odobrili [[papa Lav XIII]], [[Nikolaj II, car Rusije]], i [[Vilim II, car Njemačke]]. <ref name=Massey> Luigi Albertini, Isabella Mellis Massey; ''The Origins of the War of 1914: The crisis of July 1914. From the Sarajevo outrage to the Austro-Hungarian general mobilization'', Oxford University Press, 1957 </ref>
 
Svi ti planovi o nasljeđivanju pokazali su se potpuno nepotrebni. Franjo Ferdinand je tokom godina počeo sve samovoljnije istupati i ponašati se kao da je već vladar. Tako je potpuno zanemario upozorenja o opasnosti i otišao u inspekciju vojske u Bosnu, želeći pokazati da se ne boji prijetnji srpskih tajnih organizacija.
Red 38:
Dana [[28. juni|28. juna]] [[1914]]. godine u [[Sarajevo|Sarajevu]] se održavala vojna vježba, koju je Franjo Ferdinand želio da posjeti. Iako mu je dato na znanje da u Sarajevu može doći do pobune, on je sa svojom suprugom ipak posjetio [[Bosna i Hercegovina|Bosnu i Hercegovinu]]. Prilikom obilaska [[Sarajevo|Sarajeva]] na njega je [[Nedeljko Čabrinović]] izveo neuspješan [[atentat]] bombom. Prestolonasljednik je odlučio nastaviti vožnju u otvorenom automobilu po gradu, da bi ga samo 20 minuta kasnije iz pištolja ubio atentator [[Gavrilo Princip]], član tajne organizacije "Mlada Bosna". Tom prilikom je ubijena i Ferdinandova supruga Sofija, a bosanski namjesnik General Potiorek je ranjen.
 
Bio je to neposredni povod za početak [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. Uslijedio je ultimatum Austro-Ugarske vladi Srbije, koju je smatrala neposredno odgovornom za atentat, a potom i objava rata.
 
Uprkos ultimatumu i zatim objavi rata Srbiji, malo je političara u Austro-Ugarskoj iskreno žalilo za Franjom Ferdinandom, koji je svojim zamislima mogao ugroziti njihove pozicije. On ih je uspio razbjesniti i nakon smrti: plan da se nadvojvoda pokopa u carskoj grobnici, a njegova neprihvaćena supruga ne, propao je zbog njegove oporuke kojom je odredio da oboje budu sahranjeni u porodičnom dvorcu Artstetten.