Razlika između verzija stranice "Franjo Ferdinand Austrijski"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m →Vanjski linkovi: clean up, removed: Kategorija:Biografije, Austrija using AWB |
|||
Red 2:
| Ime =Franjo Ferdinand
| Nasljeđivanje =Nadvojvoda Austrije-Este
| Slika =
| Opis slike =
| Vladavina =[[1875]] – [[28. juni]] [[1914]]
Red 22:
== Mladost ==
Nadvojvoda Franjo Ferdinand od Austrije je bio najstarije dijete nadvojvode [[Karlo Ludovik Austrijski|Karla Ludovika]], mlađeg brata austrijskog cara [[Franjo Josip I Austrijski|Franje Josipa]] i meksičkog cara [[Maksimilijan, car Meksika|Maksimilijana]]. Majka Franje Ferdinanda bila je druga od tri supruge njegovog oca, princeza [[Marija Anuncijata od Dvije Sicilije]]. Njegova majka, s kojom nije živio od ranog djetinjstva zbog zarazne i smrtonosne bolesti, umrla je od [[tuberkuloze]] kada je imao osam godina, a otac mu se ponovo oženio dvije godine kasnije.
Tokom njegove mladosti mogućnost da postane car nije se činila izglednom, te mu je bila namijenjena vojna karijera. Međutim, njegov život se dramatično promijenio [[1889]]. godine nakon samoubistva [[Rudolf, krunski princ Austrije|krunskog princa Rudolfa]] u Mayerlingu. Franjo Ferdinand je Rudolfovom smrću došao na drugo mjesto u nizu nasljeđivanja prijestolja, iza svog oca. Nekoliko dana kasnije, nadvojvoda Karlo Ludovik se odrekao svojih nasljednih prava u prisustvu svoga brata, cara Franje Josipa, i svog najstarijeg sina, koji je preuzeo njegovo mjesto u nasljednom mjestu.
== Politička aktivnost i brak ==
[[Datoteka:Franzferdinand.jpg|mini|250px|lijevo|Franjo Ferdinand sa ženom i djecom]]
Franjo Ferdinand je svojim političkim stavovima i privatnim životom ubrzo na sebe navukao bijes i mržnju dvorskih krugova i političara. Smatrao je da se [[monarhija]] mora reorganizirati da bi opstala, a prvi korak u tome bio bi stvaranje treće federalne jedinice koja bi obuhvaćala [[Bosna i Hercegovina|Bosnu i Hercegovinu]], [[Hrvatska|Hrvatsku]], [[Slovenija|Sloveniju]] i [[Vojvodina|Vojvodinu]]. Ta je ideja protiv njega okrenula mađarske političare, koji su svim snagama branili svoju politiku Velike [[Ugarska|Ugarske]] i mađarizacije slavenskih naroda. Političari iz austrijskog dijela monarhije zamjerali su mu žestok prokatolički stav i pokroviteljstvo nad raznim vjerskim organizacijama. Franjo Ferdinand je bio za jaku saradnju sa [[Njemačka|Njemačkom]], [[Rusija|Rusijom]] i mirnu politiku prema [[Balkan]]u.
Političku i [[ustav]]nu krizu uzrokovalo je nadvojvodino vjenčanje s češkom groficom [[Sofija Chotek|Sofijom Chotek]] [[1900]]. godine, koje je uslijedilo nakon dvije godine tajne veze. Javnost, uključujući samog cara Franju Josipa i carsku porodicu, smatrala je da obična grofica nije dostojan izbor za buduću caricu. U takvom razmišljanju vjerovatno je određenu ulogu igralo i njeno slavensko porijeklo. Pored toga, sam pravilnik dinastije Habsburg nalagao je da Habsburgovci ne smiju sklopiti brak s osobom koja ne pripada vladarskoj ili bivšoj vladarskoj dinastiji. Odlučeno je da će brak biti [[morganatski brak|morganatski]], što je značilo da Franjo Ferdinand ostaje prvi u nasljednom nizu, ali da njegova žena i djeca neće imati nikakve carske ili kraljevske titule, te da djeca neće imati pravo nasljeđivanja i neće se smatrati dijelom [[dinastija Habsburg|dinastije Habsburg]]. Sofiji je kasnije, kako bi se na neki način podigao njen status, data titula kneginje Hohenberga, a kasnije titula vojvotkinje Hohenberga. Određeno je da Franju Ferdinanda kao cara treba naslijediti [[Karlo I Austrijski|nadvojvoda Karlo]], sin njegovog brata, ukoliko Franjo Ferdinand iz pogodnog braka ne dobije sina. Brak su odobrili [[papa Lav XIII]], [[Nikolaj II, car Rusije]], i [[Vilim II, car Njemačke]].
Svi ti planovi o nasljeđivanju pokazali su se potpuno nepotrebni. Franjo Ferdinand je tokom godina počeo sve samovoljnije istupati i ponašati se kao da je već vladar. Tako je potpuno zanemario upozorenja o opasnosti i otišao u inspekciju vojske u Bosnu, želeći pokazati da se ne boji prijetnji srpskih tajnih organizacija.
Red 38:
Dana [[28. juni|28. juna]] [[1914]]. godine u [[Sarajevo|Sarajevu]] se održavala vojna vježba, koju je Franjo Ferdinand želio da posjeti. Iako mu je dato na znanje da u Sarajevu može doći do pobune, on je sa svojom suprugom ipak posjetio [[Bosna i Hercegovina|Bosnu i Hercegovinu]]. Prilikom obilaska [[Sarajevo|Sarajeva]] na njega je [[Nedeljko Čabrinović]] izveo neuspješan [[atentat]] bombom. Prestolonasljednik je odlučio nastaviti vožnju u otvorenom automobilu po gradu, da bi ga samo 20 minuta kasnije iz pištolja ubio atentator [[Gavrilo Princip]], član tajne organizacije "Mlada Bosna". Tom prilikom je ubijena i Ferdinandova supruga Sofija, a bosanski namjesnik General Potiorek je ranjen.
Bio je to neposredni povod za početak [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. Uslijedio je ultimatum Austro-Ugarske vladi Srbije, koju je smatrala neposredno odgovornom za atentat, a potom i objava rata.
Uprkos ultimatumu i zatim objavi rata Srbiji, malo je političara u Austro-Ugarskoj iskreno žalilo za Franjom Ferdinandom, koji je svojim zamislima mogao ugroziti njihove pozicije. On ih je uspio razbjesniti i nakon smrti: plan da se nadvojvoda pokopa u carskoj grobnici, a njegova neprihvaćena supruga ne, propao je zbog njegove oporuke kojom je odredio da oboje budu sahranjeni u porodičnom dvorcu Artstetten.
|