Razlika između verzija stranice "Edvard VI, kralj Engleske"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Vraćene izmjene korisnika 95.156.157.116 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika 185.36.70.168 oznaka: vraćanje |
|||
Red 2:
| Ime =Eduard VI
| Nasljeđivanje =[[Kralj Engleske]] i [[spisak irskih kraljeva|Irske]]
| Slika =
| Opis slike =Eduard kao princ od Velsa. Portret se nekada pripisivao Hansu Eworthu, ali danas se smatra da je njegov autor William Scrots.
| Vladavina =[[28. januar]] [[1547]] - [[6. juli]] [[1553]]
| Krunidba =[[20. februar]] [[1547]]
Red 27:
Smatra se da je Eduard bio vrlo bolešljivo dijete, te da je patio od [[Tuberkuloza|tuberkuloze]]. Neki izvori navode da je patio i od kongenitalnog [[sifilis]]a, kojem je bio izložen u utrobi majke, a koja ga je dobila od Henrika. Iz tih razloga Eduarda su držali prilično izolirano od ostalih vršnjaka, a Eduard se silno želio izboriti za svoju slobodu. Henrik je i sam primjetio Eduardov slab imunitet, te se nakon dvije godine tugovanja za Jane ponovo oženio, nadajući se da će uspjeti začeti još zdravih sinova koji bi osigurali budućnost [[Dinastija Tudor|dinastije Tudor]]. Eduard je, bez obzira što mu se otac još tri puta ženio, bio njegovo posljednje dijete i jedini preživjeli sin. Njegovi su se budući regenti, međutim, ozbiljno posvetili obučavanju Eduarda za ulogu budućeg kralja, što ukazuje na to da se za vrijeme njegovog djetinjstva nije očekivala preuranjena smrt.
Iako bolješljiv, Eduard je bio inteligentno dijete koje je za učitelje imalo neke od najvećih umova u Engleskoj onog vremena, a već sa sedam godina govorio je i pisao [[Grčki jezik|grčki]] i [[Latinski jezik|latinski]], a kasnije i [[francuski jezik]]. Obrazovanje koje je primao bilo je [[Humanizam|humanističko]] i pod uticajem [[Reformacija|reformacije]] u [[Njemačka|Njemačkoj]] i [[Holandija|Holandiji]]. Henrik je za sinove tutore birao isključivao humaniste i protestante, jer, iako se on sam nikada nije odrekao katoličkog učenja, Eduarda je želio odgajati u protestantskom duhu. U ovom aspektu Eduardovog obrazovanja značajnu ulogu je igrala njegova maćeha, [[Katherine Parr]], sa kojom je Eduard imao prilično dobar odnos. Nije poznato je li Katherine ikada i sama postala protestantica, ali je njeno ''"zanimanje za novu vjeru"'' uveliko uticalo na vladavinu njenog pastorka Eduarda, a pogotovo na vladavinu Elizabete.
Vrsta njegovog odnosa sa Elizabetom je malo poznata, ali onaj koji je imao sa Marijom bio je vrlo turbulentan. Iako je prema njoj osjećao snažnu bratsku ljubav, česte su bile svađe između Eduarda i Marije po pitanju religije.
Red 37:
=== Protektorat Edwarda Seymoura ===
{{Tudori}}
Eduard VI je okrunjen u [[Westminsterska opatija|Westminsterskoj opatiji]] [[20. februar]]a [[1547]]. godine. Kako bi potvrdili valjanost Henrikove oporuke i približili se mladom kralju, svi članovi Regentskog vijeća tražili su da ih Eduard lično postavi na te pozicije. [[13. mart]]a [[1547]]. godine Eduard je sastavio novo Regentsko vijeće koje se sastojalo od 26 članova. Lord protektor je sada dobio najveće pravne ovlasti u Engleskoj, te je bio ''de facto'' na čelu države.
Seymour je želio ostvariti Henrikov plan ujedinjenja [[Škotska|Škotske]] i Engleske, te je kasne [[1547]]. godine poslao engleske trupe u [[Edinburgh]]. Njegov neuspjeh označio je nestajanje mogućnosti da se sklope zaruke između Eduarda i [[Marija I Škotska|Marije I, kraljice Škota]]. Umjesto toga, Marija je zaručena za francuskog [[dofen]]a, čime je potvrđeno vijekovima stara alijansa između Škotske i Francuske, ali i isto toliko star antagonizam između Engleske i ovoga para. Seymour se nije mogao oduprijeti objema kraljevstvima, budući da je i on sam bio na nesigurnoj poziciji. Njegov brat, Eduardov dajdža [[Thomas Seymour]], četvrti muž i tada već udovac Katherine Parr, organizirao je zavjeru koja je imala namjeru zbaciti Edwarda sa čela Regentskog vijeća. Njegova zavjera je otkrivena na vrijeme, te je parlament Thomasu propisao smrtnu kaznu dekapitacijom. Nakon pogubljenja njegovog najdražeg dajdže, Eduard je izgubio povjerenje u svoga lorda protektora, te su odnosi između njih dugo ostali napeti.
Još je jedna osoba uticala na mladog Eduarda - bio je to [[Thomas Cranmer]], nadbiskup canterburyjski, koji je bio vjerski i politički usmjeren ka [[Protestantizam|protestantizmu]], te koji je odgovoran za zamijenjivanje [[Katolička crkva|katoličkih]] [[Vjera|vjerskih]] običaja onim protestantskim. U tome je veliku ulogu odigrala [[Knjiga molitvi]] ([[engleski jezik|en]]. ''Book of Common Prayer''). Međutim, uticaj Thomasa Cranmera nije imao samo vjerske posljedice, nego je uticao i na političke i zakonodavne odluke Regentskog vijeća. Zakonom o uniformnosti (''Act of Uniformity'') su se u politički i vjerski život Engleske počeli uvoditi protestantski običaji, što je uticalo na društvenu izolaciju katolika od protestanata.
Pobuna iz [[1549]]. godine uzrokovala je drastični pad Seymourove popularnosti. Ohrabren osiromašenjem Engleske za vrijeme gušenja katoličkih pobuna, [[Henrik II Francuski]] je [[8. august]]a [[1549]]. godine objavio rat Engleskoj. Našavši se u ovoj bezizlaznoj situaciji, Seymour se pokušao sakriti sa kraljem u Windsoru, ali je uhapšen i odveden u [[Tower of London]], gdje je pogubljen [[1551]]. godine. Nakon pada Edwarda Seymoura, na čelo Regentskog vijeća došao je [[John Dudley]], grof od Warwicka, kasnije proglašen vojvodom od Northumberlanda.
Red 49:
[[Datoteka:Edward VI Scrots c1550.jpg|mini|lijevo|Eduard VI, [[1500]].]]
Dudleyevim imenovanjem za lorda predsjednika (a ne lorda protektora, kako je to bilo uobičajeno) došlo je do još striktnijeg i čvršćeg uvođenja [[Protestantizam|protestantizma]] u Engleskoj. Dudley se uspješno suočio sa narednim katoličkim pobunama, te sklopio mir sa Francuskom i pri tome joj prepustio svu englesku osvojenu teritoriju u Škotskoj i Bolonji.
=== Oporuka ===
Tokom januara [[1553]]. godine kod Eduarda je došlo do prve pojave simptoma, pretpostavlja se, [[Tuberkuloza|tuberkuloze]] (iako su to mogle biti i boginje, koje su tada harale regionom). Vrlo brzo su se simptomi pretvorili u agoniju, a već u maju bilo je očito da će bolest biti fatalna po Eduarda. Tokom njegove agonije postavljalo se pitanje nasljednika, budući da Eduard i silno ambiciozni vojvoda od Northumberlanda, bojeći se restauracije katolicizma, nisu željeli da krunu naslijedi Eduardova najstarija polusestra, katolkinja Marija. Kako je zvanični razlog za izbacivanje Marije iz nasljedne linije bila njena proglašena nezakonitost, morala je biti izbačena i Elizabeta, pošto je Henrik i nju proglasio vanbračnom. Nakon Marije i Elizabete slijedeća u nasljednoj liniji po volji Henrika VIII bila je Frances Brandon (Frenses Brendon), kćer Henrikove mlađe sestre [[Marija Tudor|Marije]]. Niti ona nije bila po volji vojvode od Northumberlanda, jer se bojao da bi njen suprug, Henry Grey (Henri Grej), mogao tražiti krunu za sebe. Dudley je savjetovao Frances da se odrekne dinastičkih prava, što je ona i učinila. Sljedeća u nasljednom nizu je bila [[Jane Grey]], koja je bila udata za vojvodinog sina i putem koje je vojvoda od Northumberlanda želio očuvati svoju moć.
[[11. juni|11. juna]] [[1553]]. godine Eduard je lično sastavio prvu oporuku, koju su članovi parlamenta bili prisiljeni potpisati. Originalna oporuka je isključivala Mariju i Elizabetu, ali i Frances Brandon i Jane Grey iz nasljedne linije. Umjesto njih, kruna je trebala ići direktno sinu Jane Grey, a ukoliko se ovaj ne rodi, onda sinu Marije (pod uslovom da se ona uda za protestanta), a ukoliko se ni ovaj ne rodi, onda sinu Elizabete. Ubrzo je, međutim, bilo jasno da Eduard neće poživjeti dovoljno dugo da Jane rodi sina, pa je oporuka morala biti promijenjena. U novoj nasljednoj liniji bila je samo Jane Grey, te je kruna trebala otići direktno njoj.
| |||