Razlika između verzija stranice "Edvard II, kralj Engleske"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
|||
Red 3:
| Ime =Edvard II
| Nasljeđivanje =[[Kralj Engleske]]; [[vojvoda Akvitanije]]; gospodar Irske
| Slika =
| Opis slika =
| Vladavina =[[7. juli]] [[1307]] - [[25. januar]] [[1327]]
Red 19:
'''Edvard II''' ([[Engleski jezik|engleski]]: Edward II; 25. april 1284. - 21. septembar 1327.) je bio [[Spisak engleskih kraljeva|kralj Engleske]] od 1307. do 1327. godine. Kao četvrti sin [[Edvard I, kralj Engleske|Edvarda I]], postao je prijestolonasljednik nakon smrti svog starijeg brata [[Alfons, grof Chestera|Alfonsa]]. Od 1300. godine bio je u pratnji svog oca tokom [[Ratovi za nezavisnost Škotske|rata za nezavisnost Škotske]], a 1306. godine je postao [[Vitez (vojnik)|vitez]] na velikoj svečanosti u [[Vestminsterska opatija|Vestminsterskoj opatiji]]. Došao je na englesko prijestolje 1307. godine nakon smrti svog oca Edvarda I. Godine 1308. oženio je [[Izabela od Francuske|Izabelu od Francuske]], kćerku moćnog kralja [[Filip IV, kralj Francuske|Filipa IV]], kao dio dugotrajnih napora u rješavanju napetosti između Engleske i Francuske.
Edvard je imao blizak i kontroverzan odnos sa [[Piers Gaveston|Piersom Gavestonom]], koji se njemu pridružio 1300. godine. Precizna priroda veze Edvarda i Gavestona je neizvjesna; možda su bili prijatelji, ljubavnici ili [[krvna braća]]. Gavestonova arogancija i moć je izazvala nezadovoljstvo među [[
Porodica Despenser, posebno [[Hugh Despenser Mlađi]], je postala blizak prijatelj i savjetnik Edvarda, ali su 1321. godine dinastija Lancaster i mnogi baroni to iskoristili i prisilili kralja na [[egzil]]. Kao odgovor, Edvard je vodio kratku vojnu kampanju hvatajući članove dinastije Lancaster. Zatim je ojačao svoje kraljevske ovlasti ukidajući Propise 1311 i oduzimajući zemlju pobunjenim baronima. U nemogućnosti da ostvari napredak u Škotskoj, Edvard je potpisao primirje sa Robertom I. Kako je opozicija jačala, Izabela je poslana 1325. godine u Francusku da ispregovara [[Serdadorski rat|mirovni sporazum]], ali se ona okrenula protiv Edvarda i odbila da se vrati. Izabelin saveznik u egzilu [[Roger Montimer]] je napao Englesku sa malom vojskom 1326. godine. Srušio je Edvardov režim a Edvard je pobjegao u Vels gdje je zarobljen. Bio je prisiljen da se odrekne krune u januaru 1327. godine u korist njegovog četrnaestogodišnjeg sina [[Edvard III, kralj Engleske|Edvarda III]]. Umro je u [[Dvorac Berkeley|dvorcu Berkeley]] 21. septembra, gdje je vjerovatno ubijen po naredbi novog režima.
| |||