Razlika između verzija stranice "Ayrton Senna"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Odbijena posljednja izmjena teksta korisnika 93.142.201.133 i vraćeno na izmjenu 2720819 korisnika 178.222.23.192
m clean up, replaced: = 200px| using AWB
Red 1:
{{Infokutija vozač F1
| ime = Ayrton Senna
| slika = [[Datoteka:Ayrton_Senna_Imola_1989_Cropped.jpg|200px|]]
| opis_slike = '''Ayrton Senna''', [[Velika nagrada San Marina|VN San Marina]], Imola [[1989]]. godine
| datum_rođenja = [[21. mart]] [[1960]]
Red 7:
| datum_smrti = {{Datum smrti i godine|1994|05|01|1960|03|21}}
| mjesto_smrti = Imola [[Italija]]
| nacionalnost = {{ZD-B|BRA}} [[Brazil|brazilskobrazil]]sko
| početak_karijere =
| kraj_karijere =
Red 30:
}}
 
'''Ayrton Senna da Silva''' ([[São Paulo]], [[21. mart]] [[1960]]. - [[Bologna]], [[1. maj]] [[1994]].) je bio [[Brazil|brazilskibrazil]]ski vozač [[Formula 1|Formule 1]] i trostruki svjetski prvak. Bio je jedan od najomiljenijih i najboljih vozača Formule 1 i izuzetno dobar za vrijeme vožnji po kišovitom vremenu usljed čega je i dobio naziv ''Kišni čovjek''. Poginuo je u nesreći, za vrijeme utrke za [[Velika nagrada San Marina|VN San Marina]] na stazi u Imoli.
 
== Rani život i karijera ==
Red 41:
Najbolji rezultat te debitantske sezone Senna je ostvario na VN Monaka, prvoj utrci sezone koja se vozila po vlažnom vremenu. Dan uoči utrke Senna je ostvario 13. mjesto na kvalifikacijama. Tokom same utrke ostvarivao je stalni napredak probijajući se napred i to na stazi koja slovi kao nemoguća za pretjecanje. U 19. krugu utrke prestigao je tada drugoplasiranog vozača utrke, dvostrukog, a poslije i trostrukog svjetskog prvaka, [[Niki Lauda|Niki Laudu]], te se poslije sa [[Alain Prost|Alainom Prostom]] borio za pobjednički podij. Ubrzo se primakao Prostu, ali pri nego je došao u poziciju da napadne za prvo mjesto, utrka je prekinuta u 31. krugu iz sigurnosnih razloga a svim vozačima koji su do trenutka prekida utrke bili u poziciji osvajanja bodova, isti su prepolovljeni. To 2. mjesto je ujedno bilo i prvi podij za Ayrtona Sennu.<ref>{{cite web|title=ESPN Profile|url=http://en.espnf1.com/f1/motorsport/driver/1095.html|publisher=ESPN}}</ref> Još dvaput tokom te sezone Senna se penjao na podij i to zahvaljujući ostvarenim trećim mjestima na VN Velike Britanije i na posljednjoj utrci sezone za VN Portugala u Estorilu. Debitantsku sezonu u Formuli 1 završio je kao deveti, izjednačen s Nigelom Mansellom na devetom mjestu ukupnog poretka s ostvarenih 13 bodova.
[[Datoteka:Toleman TG184.jpg|thumb|Toleman bolid tip TG184 Ayrtona Senne iz 1984. godine na izložbi Donington Grand Prix Collection]]
Pored debitantske sezone, Senna je te 1984. godine vozio i utrku 1000 &nbsp;km Nürburgring-a gdje je odvezao Porsche 956 do 8. mjesta. Osim toga učestvovao je i u ekshibicijskoj utrci koja je upriličena povodom otvaranja nove staze Nürburgringa. Nekoliko vozača Formule 1 je uzelo učešće u ovoj utrci koja se vozila u identičnim Mercedes-Benz-W201 bolidima, a Senna je prvi završio utrku ispred Niki Laude i Carlosa Reutemanna.
<ref name="1000kmNürburgring">{{cite web | url = http://wsrp.ic.cz/wsc1984.html#4 | title = FIA World Endurance Championship 1984 | publisher=wsrp.ic.cz | accessdate =14 January 2007| archiveurl= http://web.archive.org/web/20061230194431/http://wsrp.ic.cz/wsc1984.html| archivedate= 30 December 2006 <!--DASHBot-->| deadurl= no}}</ref> Nakon utrke Senna je izjavio: "Sada znam da to mogu."<ref>Hilton (2004), str. 140.</ref>
 
Red 54:
Ekipa je za sezonu 1986 napravila promjene na bolidu čime se povećala pouzdanost bolida što je bilo glavni nedostatak na bolidu u prethodnoj sezoni. Senna je započeo sezonu 2. mjestom iza sunarodnjaka Nelsona Piqueta na [[Velika nagrada Brazila|VN Brazila]] na stazi Jacarepaguá u [[Rio de Janeiro|Rio de Janeiru]]. Na drugoj utrci sezone za VN Španije, Senna pobjeđuje sa 0,014 sekundi prednosti ispred Nigel Mansella što predstavlja jedan od najtješnjih finiša u historiji Formule 1 čime prvi put u svojoj karijeri preuzima prvo mjesto u poretku vozača.<ref>Hilton (2004), str. 428</ref> Međutim, ubrzo gubi prvo mjesto zbog odustajanja iz utrke uzrokovanje mehaničkim kvarom na bolidu usljed općenite nepouzdanosti tadašnjeg bolida kojim je upravljao.
Ove slabosti bolida su posebno došle do izražaja u drugoj polovini sezone tako da je Senna izgubio šansu za osvajanjem prvenstva Formule 1 a borba za tron se odvijala između aktuelnog prvaka Alaina Prosta u McLaren-TAG-Porscheu i dvojca Piqueta i Mansella u Williams-Hond. No i usprkos problemima s bolidom, pobijedio je na [[Velika nagrada SAD|VN SAD-a]] na stazi voženoj u [[Detroit]]u. Sezonu ponovo završava na 4. mjestu s 55 bodova, ukupno 8 najboljih startnih pozicija, dvije pobjede i šest podija (četiri 2. i dva 3. mjesta).<ref>{{cite web|title=Ayrton Senna, Lotus 98T|url=http://www.thomsonstudio.com/node/62|publisher=Thomson Studio}}</ref>
Nakon osvajanja VN SAD-a u Detroitu, dva dana nakon što je Brazil eliminisan sa svjetskog prvenstva u nogometu, Senna je zatražio brazilsku zastavu i odvezao jedan krug mašući njom. Nakon toga, isti ritual ponovljao bi svaki put kada bi pobijedio na nekoj utrci Formule 1.<ref name="telegraph.co.uk">http://www.telegraph.co.uk/culture/film/8524259/Senna-the-driver-who-lit-up-Formula-One.html</ref> Osim toga, Senna je te 1986. godine imao kratak izlet u reli utrke, gdje je isprobao neke modele automobila kao što su: Vauxhall Nova, Austin Rover Metro 6R4 i Ford Sierra Cosworth RS-a na utrkama zatvorenim za javnost.<ref>{{cite web|url=http://www.wrc.com/news/features-archive/senna-%A1piloto-de-rallye/?fid=14986 |title=Senna: The rally driver!|publisher=wrc.com|date=8 July 2011|accessdate=30 August 2012}}</ref>
==== 1987 ====
Lotus je sezonu 1987 započeo sa novim motorom. Naime nakon odustajanja [[Renault F1|Renaulta]] iz takmičenja Formule 1, japanski proizvođač motora [[Honda]] koji je prethodnu godinu sa ekipom Williams osvojio titulu u poretku konstruktora je odlučio da ostane u takmičenju te se pridružio Lotusu. Sa dolaskom Honde u ekipu je došao i drugi vozač, japanac Satoru Nakajima. Senna je započeo sezonu sa promjenjivom srećom. Podij na [[Velika nagrada San Marina|VN San Marina]] je donekle ublažio kontroverze sa slijedeće trke sa [[Velika nagrada Belgije|VN Belgije]] na stazi Spa-Francorchamps, gdje se Senna sudario sa Mansellom a poslije toga se suočio sa ljutitim englezom u boxu.<ref>Hilton (2004), str. 432</ref> Poslije toga, Senna je osvojio dvije utrke zaredom: narednu [[Velika nagrada Monaka|VN Monaka]] (prva od njegovih rekordnih šest pobjeda u na stazi u Monaku) i VN SAD-a na stazi u Detroitu (njegova druga pobjeda u dvije godine na istoj stazi) te tim pobjedama preuzima vodstvo u ukupnom poretku vozača.<ref>{{cite web|last=Jones F.|first=Robert|title=Street Smart In Motown|url=http://sportsillustrated.cnn.com/vault/article/magazine/MAG1066128/2/index.htm|publisher=Sports Illustrated|date=29 June 1987|accessdate=13 October 2012}}</ref>
Red 64:
==== 1988 ====
[[Datoteka:Ayrton Senna 1988 Canada cropped.jpg|thumb|240px|Senna proslavlja svoju prvu titulu prvaka Formule 1 vozeći McLaren MP4/4]]
Nakon tri godine provedene u Lotusu, zahvaljujući dobrim odnosima koje je razvio s Hondom tokom prethodne sezone, i uz dozvolu nominalno prvog vozača McLarena, Alaina Prosta, tada dvostrukog svjetskog prvaka Formule 1, Senna postaje drugi vozač ekipe McLaren. Samim dolaskom Senne u ekipu McLarena postavljen je temelj za žestoku konkurenciju između dvojice vozača, koji je kulminirao u nekoliko dramatičnih incidenata u narednih pet godina. Jedan od takvih incidenata se desio na VN Portugala. Naime na toj utrci Prost je imao nešto bolji start ali je Senna uspio na prvoj krivini da zaobiđe Prosta. Prost je odgovorio i pokušao da uzvrati Senni koji ga je odgurao uz sam zid pri čemu je Prost vozio brzinom od 290 &nbsp;km/h. Incident kobnih razmjera je izbjegnut za malo. Iako je Prost izritiran ovim potezom, Senna se izvukao samo s upozorenjem FIA-e. Senna se kasnije izvinio Prostu za incident koji je napravio, dok je Prost izjavio da nije bio spreman da rizikuje život zaradi titule. U toku sezone, dvojac McLarena je osvojio 15 od 16 utrka vozeći tada dominantni bolid MP4/4. Jedina utrka sezone u kojoj nije pobijedio jedan od vozača McLarena je bila utrka za VN Italije koju je kontrolisao Senna i imao vodstvo ali se sudario s jednim zaostalim vozačem tako da je pobjedu ostvario [[Ferrari]]. Titulu svjetskog prvaka osvojio je Senna iako je Prost formalno skupio više bodova. Te sezone, Prostu se za konačni plasman nisu uračunala tri druga mjesta jer od 16 odvoženih utrka, u njih 11 dodijeljivali su se bodovi za Svjetsko prvenstvo, dok se preostalih pet utrka nije bodovalo za prvenstvo Formule 1.<ref>Bruce Jones, ed. ''50 Years of the Formula One World Championship'' (Carlton, 1999). str. 221–222.</ref>
==== 1989 ====
Naredne godine, rivalstvo između Senne i Prosta se intenziviralo kroz brojne bitke na stazi i psihološki rat koji su vodili.<ref>Christopher Hilton, ''Ayrton Senna: The Whole Story'' (Haynes, 2004)</ref> Napetosti i nepovjerenje između ovog McLarenovog dvojca povećala se kada je Senna pretekao Prosta na ponovljenom startu na VN San Marina iako je Prost tvrdio da je postojao sporazum prije utrke o međusobnom nepretjecanju. Prost je osvojio titulu svjetskoga prvaka nakon dobro poznatog incidenta koji se desio na VN Japana na stazi u Suzuki. Senni je u toj utrci trebala pobjeda za titulu pa se odlučio za teško pretjecanje Prosta. Međutim, Prost je reagovao manevrom prema Senni koji se nije nalazio na ''savršenoj putanji'' te su završili u pijesku izvan staze. Prost je odustao a u nastavku utrke Senna je uspio stići do boksa te zamijeniti prednje krilce, vratiti se u utrku, gdje je preuzeo vodstvo i na kraju pobijedio u utrci. No, FIA je poslije utrke Senni oduzela svih deset bodova nakon što su utvrdili da je presjekao šikanu na nedozvoljen način.<ref>{{cite news|url=http://news.google.com/newspapers?nid=1309&dat=19891023&id=G1pPAAAAIBAJ&sjid=IZADAAAAIBAJ&pg=6594,2083754|title=Drama in Suzuka: Senna disqualified, Prost 'wins' world title|newspaper=New Straits Times|page=28}}</ref><ref>Jones, ed. (1999), str. 227–228.</ref> Zahvaljujući tome, Prost je ipak postao prvak za sezonu 1989. Na račun tog incidenta, Senna je doživio velike kritike ali objektivno gledajući to i jeste bio jedini dio na stazi s realnom mogućnošću pretjecanja u posljednim krugovima utrke toliko važne za Sennu i njegov konačni plasman. Senna se poslije pravdao činjenicom da mu je trebala pobjeda za osvajanje titule prvaka što je bio razlog njegovog opasnog poteza.Ovaj incident se smatra kao jedan od najkontraverznijih momenata u historiji F1, pa i danas se vode debate o tome. Da li je Prost namjerno „zatvorio“ Sennu, i da li je Sennin pokušaj obilaska Prosta bio preambiciozan? Teško da će se ikada sa sigurnošću utvrditi da li je to samo bio trkački incident ili nešto više?
==== 1990 ====
U sezoni 1990. Senna je osvojio titulu prvaka sa šest pobjeda, dva druga i tri treća mjesta. Prvu pobjedu je ostvario na prvoj utrci sezone na VN SAD-a na stazi u [[Phoenix]]u.
U pretposljednjoj utrci prvenstva na VN Japana na Suzuki, gdje su se Senna i Prost sudarili prethodne godine, pole position se nalazio na prljavoj i automatski sporijoj strani staze. U ovu utrku Senna je ušao kao prvoplasirani u prvenstvu. Senna je prije samih kvalifikacija dobio garancije od organizatora da će se to mjesto pomjeriti na čistu stranu staze. Nakon što je Senna u kvalifikacijama osvojio pole position ispred Prosta predsjednik FIA-e, [[Francuska|francuz]] Balestre je odlučio da ponovo pole position bude na toj lošijoj strani staze.<ref>Menard and Vassal(2003), str. 107.</ref> Izrevoltiran tim postupkom FIA-e, Senna pred početak utrke najavljuje da ako Prost na samom startu stekne prednost zato što startuje sa one strane staze koja ima više gripa, da će učiniti sve da povrati prvu poziciju u prvoj krivini, bez obzira na posledice. Prost bolje startuje i preuzima vođstvo da bi na prvom, desnom zavoju, došlo do kontakta dva bolida pri brzini od 270 &nbsp;km/h usljed čega obojica vozača odustaju iz utrke.<ref>Menard and Vassal (2003), str. 106–107.</ref> To je kraj snova Prosta, tadašnjeg Ferrarijevog vozača dok Senna po drugi put postaje prvak u Formuli 1.
==== 1991 ====
U sezoni 1991 Senna osvaja prvenstvo i postaje najmlađi trostruki svjetski prvak, povećavši svoj skor na ukupno 60 pole positions u karijeri. Odlično je započeo sezonu pri čemu je pobjedio na prve četiri utrke. Do kraja je ostvario još tri pobjede, tri druga i dva treća mjesta. Prost, zbog pada performansi Ferrarija, više mu nije bio ozbiljan konkurent. Tokom predsezonskog testiranja bolida, Senna javno objavljuje svoje sumnje o konkurentnosti bolida s novim Honda V10 motorom navodeći da motor nije tako moćan kao onaj V12 iz prethodne godine.<ref>{{cite book |last1=Codling |first1=Stuart|last2=Mann|first2=James|last3=Windsor|first3=Peter|last4=Murray|first4=Gordon|title=Art of the Formula 1 Race Car |authorlink= |publisher=Motorbooks |location= |year=2010 |isbn=978-0-7603-3731-8 |pages= |page=177 |}}</ref> Planirao je da slijedeće [[1992]]. godine pređe u Williams, ali Hondin CEO, Nobuhiko Kavamoto, lično je zahtijevao da Senna ipak ostane u McLaren-Hondi, što je Senna i učinio iz osjećaja lojalnosti prema ekipi za koju nastupa.<ref>Ernesto Rodrigues, ''Ayrton: The Hero Revealed'' (1994)</ref>
Red 91:
 
U nedjelju, na početku utrke, Senna je zadržao prednost ispred Schumachera, međutim došlo je do sudara Pedra Lamya i J. J. Lehta. Na stazu je izašao safety car i ostao na stazi šest krugova.
U slijedećem, sedmom krugu, posredstvom kamere koja je nalazila na Schumaherovom Bennetona a koja je išla uživo, vidjelo se da je Sennin bolid dvaput proklizao. To je za posljedicu imalo izlijetanje bolida sa staze u zavoju Tamburello brzinom od 307 &nbsp;km/h te udaranje u betonski zid. Telemetrija je pokazala da je do udara u zid usporio na 218 &nbsp;km/h, i to usljed kočenja u trajanju manjem od dvije sekunde.
Podignuta je crvena zastava kao posljedica nesreće na stazi. U roku od dva minuta od nesreće, Sennu su izvadili iz bolida profesor Sid Watkins i njegov medicinski tim. Prvi pregled obavljen kod bolida ukazao je na povrede srca i značajan gubitak krvi (oko 4,5 litara). Zbog Senninog lošeg stanja, profesor Watkins je na licu mjesta izvršio traheotomiju i zatražio helikoptersko prebacivanje Ayrtona Senne u bolnicu u Bolonju gdje je bio proglašen mrtvim sat vremena kasnije. Watkins je kasnije rekao da čim je vidio Sennine potpuno raširene zjenice, znao je da je njegov mozak neaktivan i da neće preživjeti.<ref>http://www. name="telegraph.co.uk"/culture/film/8524259/Senna-the-driver-who-lit-up-Formula-One.html</ref>
Kasnije je, tokom pregleda Senninog bolida, otkrivena smotana austrijska zastava koju je Ayrton najvjerovatnije namjeravao podignuti nakon završene utrke, u čast tragično preminulog austrijanca Ratzenbergera.<ref>{{cite news|first = Andrew|last = Longer|title = Ayrton Senna: The Last Hours|url = http://docs.newsbank.com/openurl?ctx_ver=z39.88-2004&rft_id=info:sid/iw.newsbank.com:UKNB:LTIB&rft_val_format=info:ofi/fmt:kev:mtx:ctx&rft_dat=0F9242ED73BC537B&svc_dat=InfoWeb:aggregated4&req_dat=63FF7C9CECF24CA8828B27BFD2B2546B|publisher=The Times|page=30|date=31 October 1994|quote=Back at the track, in the shattered remains of Senna's car, they discovered a furled Austrian flag Senna had intended to dedicate his 42nd grand prix victory to Ratzenberger's memory.}}</ref> Fotografije Ayrton Senna tokom medicinskog tretmana kraj bolida koju je napravio Ayrtonov prijatelj, fotograf i urednik časopisa Autosprint, Angelo Orsi, iz poštovanja prema Ayrtonu Senni nikada nisu javno objavljene.<ref name="96hours">{{cite web|last=Jones|first=Dylan|title=The last 96 hours of Ayrton Senna|url=http://8w.forix.com/senna1994.html|publisher=8wforix|date=22 April 2011|accessdate=9 September 2012}}</ref>
 
[[1. maj]]a [[2014]]. minutom šutnje obilježena je 20. godišnjica od smrti Ayrtona Senne. Obožavatelji, članovi porodice i kolege te aktuelni vozači Formule 1 učestvovali su u obilježavanju. Svečanost je održana u Imoli na zavoju Tamburello gdje je Senna udario u betonski zid pri brzini preko 300 kilometara na sat. Među prisutnima su bili [[Gerhard Berger]], Sennin suvozač iz McLarena, i sadašnji vozači Ferrarija [[Fernando Alonso]] i [[Kimi Raikkonen]]. <ref> [http://www.slobodnaevropa.org/archive/news/latest/500/500.html U Imoli obilježeno 20 godina od smrti Ayrtona Sene] </ref>
== Spisak ukupnih rezultata ostvarenih u Formuli 1 ==
(Utrke u '''boldu''' označavaju najbolju startnu poziciju) (Utrke u ''italicu'' označavaju najbrži krug utrke)