Razlika između verzija stranice "Abdurahman I"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Kategorija:Umrli 788. dodata (uz pomoć HotCata) |
mNo edit summary |
||
Red 40:
Međutim, vladar Ifrikije se ubrzo predomislio jer se pobojao da bi se emevijski plemići koji su bili slavnijeg porijekla mogli se pobuniti i tražiti vlast. Pokušao je pronaći Abdurahmana, koji je bio na niskom položaju i uhvatiti ga. Nakon što je izbjegao hapšenje, Abdurahman sa Bedrom napušta Kabaliju i kreće ka zapadu.
Godine 755. Abdurahman I i Bedr došli su do današnjeg Maroka, u blizini grada Ceute. Sljedeći korak koji su planirali bio je prelazak Gibraltarskog tjesnaca i dolazak u Al-Andaluz, gdje
Nekoliko poglavara jemenskog porijekla nije bilo zadovoljno vladarem Jusufom pa su odlučili prihvatiti
== Borba za vlast ==
Nakon što je stigao u Andaluz Abdulrahmana su pozdravili Abu Osman i Ibn Halid i pratnju od 300 konjanika. Tokom svog kratkog boravka u Malagi, brzo je stekao lokalnu podršku. mnogi stanovnici okolnih područja su došli da vide princa za kojeg se smatralo da je mrtav.
Vijesti o njegovom dolasku brzo su se proširile po cijelom poluostrvu. U to vrijeme, emir el-Fihri i sirijski komandant vojske el-Sumajl razmišljali su šta da urade u vezi sa novom prijetnjom njihovoj vladavini pa su odlučili ili da Abdulrahmana ožene djevojkom iz svoje porodice a ako bi to propalo odlučili su da ga ubiju. Abdulrahman je očito bio svjestan takve zavjere a na ruku su mu išli i neredi koji su urzo potom izbili u [[Zaragoza|Zaragozi]]. Naime, Zaragoza je bila važan trgovački grad i tražila je autonomiju. Nakon što su se emir i komandant vojske fokusirali na smirivanje pobune u Zaragozi Abdurahman, sa sve većim brojem pristalica je do marta 756. godine, bez nasilja, uspio da zauzme Sevillu. Iako je emir Jusuf uspio da uguši pobunu u Zaragozi, uskoro je po izbijanju pobune u Pamploni poslao vojsku i u to područje ali je doživio neuspjeh. Nakon tog neuspjeha, emir Jusuf el-Fihri je pokrenuo svoju vojsku na jug kako bi se suočio s ''pretendentom'' za vlast. Dvije vojske su se srele na suprotnim stranama rijeke Guadalquivir, na ravnici Musarah u blizini glavnog grada Cordobe.
Prije same bitke, u redovima Abdurahmanove vojske pojavilo se nezadovoljstvo jemenskih vojnika. Kao veliki vođa i vizionar Abdurahman je diplomatskom vještinom uspio riješiti nesuglasice pa je bitka mogla početi. Pošto Abdurahmanova vojska nije imala vojnu zastavu u tu svrhu je poslužio zeleni turban omotan oko koplja. Poslije toga, turban i koplje postali su zastava i simbol andaluzijskih Emevija.<ref name="EB1911">{{cite news |title=Abd-ar-Rahman |url=https://en.wikisource.org/wiki/1911_Encyclop%C3%A6dia_Britannica/Abd-ar-Rahman |publisher=Encyclopædia Britannica}}</ref>
Nakon duge i teške borbe Abdurahman je u potpunosti dobio bitku<ref>[[Philip Khuri Hitti|Philip K. Hitti]]. ''Makers of Arab History''. (New York. St Martin’s Press), 1968. p. 66</ref> a emir Jusuf i komandant el-Sulejh su uspjeli pobjeći s bojnog polja s dijelovima svoje vojske. Abdurahman je trijumfalno umarširao u glavni grad Cordobu. Nakon poraza emir Jusuf je reorganizirao vojsku i krenuo u kontranapad ali između dvije strane umjesto borbe sklopljen je ugovor. U zamjenu za svoj život i bogatstvo, bivši emir Jusuf je pristao da bude zatvorenik te mu nije bilo dozvoljeno da napusti gradske granice Cordobe. Osim toga morao se jednom dnevno javljati Abdurahmanu kako bi novi vladar Cordobe bio siguran u ispunjavanje tog dijela ugovora. Al-Fihri je jedno vrijeme ispunjavao obaveze jednostranog primirja jer još uvijek nije imao dovoljno pristalica i odanih ljudi koji bi voljeli njegov povratak na vlast.
== Reference ==
| |||