Razlika između verzija stranice "Osat (župa)"

Vodeću ulogu u Podrinju tokom [[14. vijek]]a imaće porodica Ivahnića-Tvrtkovića. Tvrtko Ivahnić, sin župana Ivahna, dobio je sredinom 1350-ih titulu usorskog vojvode, najvjerovatnije zbog lojalnosti banu u vrijeme pobune u Usori na početku Tvrtkove vladavine. Podrinje se 1366. prvi put spominje u vladarskoj tituli, kada se Tvrtko oslovljava kao "Bosni i Soli i Usor i [[Donji Kraji|Dolnim kraem]] i Podrinju i [[Hum]]ski gospodin". Smrću Vlatka Vojvodića 1400. nestaje porodica Ivahnića-Tvrtkovića, a vodeću ulogu preuzimaju [[Zlatonosovići]] koji su držali oblast od Zvornika do Srebrenice i na zapadu do [[Olovo (grad)|Olova]]. Osim njih, posjede u srednjem Podrinju imale su i porodice [[Dinjičići|Dinjičića]] i [[Stančići|Stančića]]. [[Hrvoje Vukčić Hrvatinić|Herceg Hrvoje]] predaje 1410. Srebrenicu i Kušlat [[Kraljevina Ugarska|ugarskom]] kralju [[Sigismund, car Svetog Rimskog Carstva|Sigismundu]]. Predati su još i gradovi Brodar i Susjed, koji su se najvjerovatnije nalazili na desnoj obali Drine. U julu naredne godine Sigismund ova područja poklanja despotu [[Stefan Lazarević|Stefanu Lazareviću]], od čijeg dolaska na vlast traje konstantna borba za ove krajeve sa bosanskim velikašima i kraljevima. Vojvoda Vukmir Zlatonosović stradao je 1430. u sukobu s kraljem [[Tvrtko II, kralj Bosne|Tvrtkom II]], nakon čega glavnu riječ u Podrinju preuzimaju Dinjičići i Stančići. U periodu od 1410. do 1458, Srebrenica i okolica pet puta su bili pod srbijanskom vlašću, četiri pod bosanskom, tri pod osmanlijskom, uključujući i period od 1439. do 1444, i jednom pod ugarskom. Ovaj period obilježava ekonomsko slabljenje Srebrenice, čija je uloga u velikoj mjeri ovisila od prilika na srbijanskoj strani Drine. Kontrolu nad ovim prostorima bračnim vezama uspostavio je [[Stjepan Tomašević, kralj Bosne|Stjepan Tomašević]], posljednji bosanski kralj i posljednji srpski despot. Osmanlije su Srebrenicu, zajedno sa Usorom i Zvornikom, zauzele 1460. ili 1461.

 

 

== Literatura ==