Razlika između verzija stranice "Ćirilo i Metodije"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
No edit summary |
||
Red 104:
Misionari su kod [[Istočni Slaveni|Istočnih Slavena]] i [[Južni Slaveni|Južnih Slavena]] imali veliki uspeh, dijelom i zato što su koristili narodni jezik, a ne [[Latinski jezik|latinski]] ili [[Grčki jezik|grčki]]. U Velikoj Moraviji, Konstantin (Ċiril) i Metodije susreli su se s franačkim misionarima iz [[Njemačka|Njemačke]]. Oni su predstavljali zapadni ili latinski ogranak Crkve, a posebno su predstavljali [[Sveto Rimsko Carstvo]] koje je osnovao [[Karlo Veliki]], i koje je bilo posvećeno jezičnoj i kulturnoj jednoobraznosti. Oni su insistirali na upotrebi latinske liturgije i smatrali su Moraviju i slavenske narode dijelom svog pravnog misionarskog polja djelovanja.<ref name=Pravmir>{{cite web |url=http://www.pravmir.com/article_39.html |title=Sts. Cyril and Methodius |publisher=Pravmir |date= |access-date=31 August 2017 |deadurl=no |archiveurl=https://web.archive.org/web/20120307085339/http://www.pravmir.com/article_39.html |archivedate=7 March 2012 |df=dmy-all }}</ref>
[[Datoteka:Kiev Glagolitic list X.jpg|mini|Rukopis pisan staroslavenskim jezikom na glagoljici. [[Kijevski misal]] iz 10. vijeka.]]
Kako se brojnost međusobnih nesuglasica uveċavao, braća, koja su bila nevoljna da budu uzrokom nesporazuma među hrišćanima, otputovala su u [[Rim]] da vide papu, tražeći sporazum kojim bi se izbjegla svađa između misionara na terenu.<ref>{{Literatura|Autor=Vavřínek, Vladimír |Titel=Církevní misie v dějinách Velké Moravy |Verlag= Nakladatelství Lidová demokracie |Ort=Praha |Datum=1963 |Umfang=202 |Seiten=90–91 |Sprache=cs}}</ref> [[Papa Hadrijan II]] dao je Metodiju titulu nadbiskupa Sirmijuma (danas [[Sremska Mitrovica]] u [[Srbija|Srbiji]]) i poslao ga 869. godine, sa jurisdikcijom nad svim područjima Velike Moravske i Panonije i ovlašćenjem za korišćenje slavenske liturgije. Međutim, ubrzo zatim je knez Rastislav, koji je prvobitno pozvao braću u Moravsku umro, a njegov nasljednik nije podržao Metodija. Godine 870. franački kralj [[Ludovik Njemački]] i njegovi biskupi srušili su Metodija na sinodu u Ratisbonu i zatvorili ga na nešto više od dvije godine. [[Papa Ivan VIII]] je osigurao njegovo puštanje na slobodu, ali mu je dao uputstvo da prestane da koristi slavensku liturgiju.
Godine 878. Metodije je bio pozvan u Rim po optužbi za [[Hereza|herezu]] i upotrebu slavenskog jezika. Ovaj put papa Ivan VIII je bio ubijeđen argumentima koje je Metodije iznio u svoju odbranu i poslao ga natrag oslobođen od svih optužbi i uz dozvolu da se koristi slavenski jezik tokom crkvenih molitvi. [[Karolinzi|Karolinški]] biskup koji ga je naslijedio, Witching, potisnuo je slavensku liturgiju i prisilio Metodijeve sljedbenike u izgnanstvo. Mnogi su našli utočište kod knjaza [[Boris I|Borisa I]] iz [[Prvo bugarsko carstvo|Bugarske]], pod kojim su reorganizovali Crkvu koja je u svojoj liturgiji koristila slavenski jezik. U međuvremenu, nasljednici pape Ivana VIII usvojili su politiku koja je trajala vijekovima.<ref>{{Literatura|Titel=Život sv. Konstantina (Leben des hl. Konstantin) |Sammelwerk=Fontes rerum Bohemicarum I: Vitae Sanctorum et aliorum quorundam pietate insignium. Kapitel: Leben des hl. Konstantin (Pannonische Legende) |Hrsg=Josef Emler |Ort=Praha |Datum=1873 |Seiten=29-30 (Kapitel XV.) |Kommentar=kyrillisch und tschechisch |Online=[http://147.231.53.91/src/index.php?s=v&cat=11&bookid=138&page=39 verfügbar online] |Abruf=2017-01-08}}</ref>
== Smrti ==
| |||