Verzija na dan 5 april 2019 u 02:34 pogledaj izvor Nerko65 (razgovor \| doprinosi) Urednici 9.443 edits No edit summary ← Starija izmjena		Verzija na dan 9 april 2019 u 17:00 pogledaj izvor Nerko65 (razgovor \| doprinosi) Urednici 9.443 edits No edit summary Novija izmjena →
Red 1: {{Izmjene u toku}} [[Datoteka:Cyril ~~and Methodius~~-methodius-small.jpg\|~~thumb\|right~~mini\|Ćirilo i Metodije, murali iz manastira Trojan u [[Bugarska\|Bugarskoj]].]] [[Datoteka:Sveti Metodije.jpg\|130px\|mini\|Metodije, [[freska]] u crkvi sv. Nauma, [[Ohrid]]]]▼ '''Ćirilo (Konstantin) i Metodije''' ([[Grčki jezik]] Κύριλλος καὶ Μεθόδιος, [[Staroslavenski jezik]] Кѷриллъ и Меѳодїи) dva su brata porijeklom iz [[Grčka\|Grčke]]. Bili su [[Bizantijsko carstvo\|bizantijski]] [[Hrišćanska teologija\|hrišćanski teolozi]] i [[Hrišċansko misionarstvo\|hrišċanski misionari]]. Kroz svoj rad utjecali su na kulturni razvoj svih [[Slaveni\|Slavena]], zbog čega su dobili naziv "slavenski apostoli".<ref>{{Cite web\|url=https://www.researchgate.net/publication/237540225_Figures_of_trans-_national_religious_memory_of_the_Orthodox_southern_Slavs_before_1945_an_outline_on_the_examples_of_SS_Cyril_and_Methodius\|title=(PDF) Figures of (trans-) national religious memory of the Orthodox southern Slavs before 1945: an outline on the examples of SS. Cyril and Methodius\|website=ResearchGate\|language=en\|access-date=2018-11-15}}</ref> Line 78 ⟶ 77: === Misije na Bliskom Istoku === ▲[[Datoteka:Sveti Metodije.jpg\|130px\|mini\|Metodije, [[freska]] u crkvi sv. Nauma, [[Ohrid]].]] Ċirilova prva misija u bizantijskoj vladi, dovela ga je (već sa 24 godine) u grad [[Samarra]] u [[Abasidski halifat\|Abasidskom halifatu]]. Tamo je trebalo da raspravlja o kontroverznim teološkim pitanjima sa [[Islam\|islamskim]] naučnicima i da pomogne poboljšanju odnosa između halifata i [[Bizantijsko carstvo\|Istočnog Rimskog Carstva]].<ref name="Dvornik MO">{{Literatur \|Autor=Dvorník, Francis\|Titel=Byzantine Mission among the Slavs: SS. Constantine-Cyril and Methodius \|Verlag=Rutgers University Press \|Ort=New Brunswick, New Jersey \|Datum=1970 \|Umfang=484 \|Seiten=62–63, 65–66 \|ISBN=0-8135-0613-1 \|Sprache=en}}</ref> Godine 860. bizantijski car [[Mihael III (bizantijski car)\|Mihael III]] i [[Patrijarh konstantinopoljski]] [[Focije I]] (profesor Ćirila na Univerzitetu u Konstantinopolju i njegov uzor u ranijim godinama) poslali su Ċirila i Metodija kao misionare [[Hazari \|Hazari]]ma (sjeveroistočno od [[Crno more\|Crnog mora]]) kako bi spriječili širenje [[Judaizam\|judaizma]] na ovom području i ojačali odnose s Istočnim Rimskim Carstvom. Hazari su tada zatražili da im se pošalje naučnik koji bi mogao razgovarati sa [[Jevreji]]ma i [[Arapi]]ma. Prema legendi, Ċirilo i Metodije su na Crnom moru pronašli grob [[Papa Klement I\|pape Klementa I]], uzeli njegove kosti i dali ih na njihovom kasnijem putovanju u Rim [[Papa Hadrijan II\|papi Hadrijanu II]] kao relikviju.<ref>{{cite web\|url=https://w2.vatican.va/content/benedict-xvi/en/audiences/2009/documents/hf_ben-xvi_aud_20090617.html \|title=Pope Benedict XVI. "Saints Cyril and Methodius", General Audience 17 June 2009, Libreria Editrice Vaticana \|publisher=W2.vatican.va \|date= \|accessdate=2019-01-29}}</ref> == Misionarski rad kod Slavena == ~~== Porijeklo ==~~ [[Datoteka:Cyril and Methodius.jpg\|thumb\|lijevo\|Ćirilo i Metodije, slikarsko djelo [[Poljska\|poljskog]] umjetnika [[Jan Matejko\|Jana Matejka]] iz 1885.]] U [[Moravska\|Moravsku]] ih je poslao [[Bizantija\|bizantski]] car [[Mihajlo III, car Bizantije\|Mihajlo III]], a na poziv moravskog kneza Rastislava. Cilj je bio širenje [[kršćanstvo\|kršćanske vjere]] među mnogobožačkim narodom, [[Slaveni]]ma. S obzirom da su propovijedi trebale biti davane na jeziku ovog naroda, jer će oni tako lakše shvatiti i prihvatiti novu vjeru, Ćirilo je bio zadužen za smišljanje novog pisma.▼ Godine 862. Ċirilo i Metodije započeli su rad na kojem su posvetili čitav svoj život i po kojem ċe ostvariti njihov historijski značaj kao slavenski apostoli. U [[Moravska\|Moravsku]] ih je poslao [[Bizantija\|bizantski]] car [[Mihajlo III, car Bizantije\|Mihajlo III]], a na poziv [[Velikomoravska Kneževina\|velikomoravskog]] kneza [[Rastislav (knez)\|Rastislava]], koji je zahtjevao da mu se pošalje episkop i učitelj. {{Citat\|"Naši ljudi su već odbacili [[paganizam]] i poštuju hrišćanske zakone, ali mi nemamo učitelje koji nas mogu poučavati na našem jeziku u pravoj hrišćanskoj vjeri, tako da drugi narodi, kada ih vide, mogu nas oponašati. Zato, pošaljite nam Gospodine, biskupa i učitelja. Zbog vas se dobar zakon širi na sve zemlje." ~~== Prvo pismo i jezik ==~~ Prvo slavensko pismo nazvano je [[glagoljica]] i njime je napisana prva slavenska knjiga - prijevod dijelova [[Biblija\|Biblije]]. Ćirilo je za osnovu narodnog jezika odlučio uzeti [[narječje]] koje je naučio u okolini Soluna. Razlike među narječjima i slavenskim jezicima u to doba nisu bile velike, pa je ovaj jezik bio općeprihvaćan i danas se naziva [[staroslavenski jezik\|staroslavenskim]]. ▼ Odlomak iz pisma kneza Rastistava bizantijskom caru Mihajlu III.}}<ref>In Deutsch übersetzt aus: {{Literatur \|Titel=Život sv. Konstantina (Leben des hl. Konstantin) \|Sammelwerk=Fontes rerum Bohemicarum I: Vitae Sanctorum et aliorum quorundam pietate insignium. Kapitel: Leben des hl. Konstantin (Pannonische Legende) \|Hrsg=Josef Emler \|Ort=Praha \|Datum=1873 \|Seiten=27 (Kapitel XIV.) \|Kommentar=kyrillisch und tschechisch \|Online=[http://147.231.53.91/src/index.php?s=v&cat=11&bookid=138&page=39 verfügbar online] \|Abruf=2017-01-08}}</ref><ref>Die Sprachbarriere zwischen dem lateinischen Klerus und dem Volk wird nicht der wichtigste Grund für Rastislavs Bitte sein. Schon die fränkischen Missionare hatten wichtige Artikel für die Christenlehre in die slawische Sprache übersetzt. Rastislav wollte in erster Linie eine vom bayerischen Episkopat unabhängige Kirchenorganisation in Großmähren aufbauen und damit auch seine politische Unabhängigkeit stärken. Deshalb sein ausdrücklicher Wunsch nach einem Bischof.</ref> Cilj je bio širenje [[kršćanstvo\|kršćanske vjere]] među njegovim mnogobožačkim podaničkim narodom, [[Slaveni]]ma i da pomogne u osnivanju biskupije u Velikoj Moravskoj, nezavisnu od franačkih biskupa. Hrišćanstvo je već bilo poznato u Velkoj Moravskoj od strane misionara iz [[Istočna Franačka\|Istočne Franačke]], ali je princ Rastislav izbacio franačke sveštenike iz zemlje iz zabrinutosti zbog rastućeg političkog i religijskog utjecaja Istočnog Franačkog Carstva.<ref name=Ivanov>Vizantiiskoe missionerstvo, Ivanov S. A., Iazyki slavianskoi kul'tury, Moskva 2003, p. 147</ref> Sa istim zahtjevom, Rastislav se prethodno obratio rimskom [[Papa\|papi]], koji nije odgovorio na njegov zahtjev zbog prigovora franačkih biskupa.<ref name=IUN>{{cite web \|url=http://www.iun.edu/~hisdcl/h113_2001/byzantium.htm \|title=From Eastern Roman to Byzantine: transformation of Roman culture (500-800) \|publisher=Indiana University Northwest \|date= \|access-date=31 August 2017 \|deadurl=no \|archiveurl=https://web.archive.org/web/20170916164425/http://www.iun.edu/~hisdcl/h113_2001/byzantium.htm \|archivedate=16 September 2017 \|df=dmy-all }}</ref> {{Citat\|"Bog, koji želi da svi dođu do spoznaje istine, vidio je vašu vjeru i objavio je Pismo za vaš jezik, tako da i vi možete biti dodani velikim narodima koji hvale Boga na svom jeziku." Zato vam šaljemo onoga koga je Bog obdario (po pitanju slavenskog pisma), uglednog, pravovjernog i naučenog čovjeka, filozofa. Prihvatite ovaj dar, koji je veći i časniji od zlata, srebra i dragulja." Iz pisma cara Mihajla III. knezu Rastislavu.}}<ref>In Deutsch übersetzt aus: {{Literatur \|Titel=Život sv. Konstantina (Leben des hl. Konstantin) \|Sammelwerk=Fontes rerum Bohemicarum I: Vitae Sanctorum et aliorum quorundam pietate insignium. Kapitel: Leben des hl. Konstantin (Pannonische Legende) \|Hrsg=Josef Emler \|Ort=Praha \|Datum=1873 \|Seiten=28 (Kapitel XIV.) \|Kommentar=kyrillisch und tschechisch \|Online=[http://147.231.53.91/src/index.php?s=v&cat=11&bookid=138&page=39 verfügbar online] \|Abruf=2017-01-08}}</ref> Ovaj zahtjev je pružio pogodnu priliku za proširenje bizantijskog utjecaja. Čini se da je njihov prvi rad bio obuka asistenata. Godine 863. počeli su da prevode [[Biblija\|Bibliju]] na jezik koji je danas poznat kao [[Staroslavenski jezik\|staroslavenski]] i putovali su u Veliku Moraviju da ga promovišu. U tome su uživali značajan uspjeh. Međutim, došli su u sukob sa njemačkom crkvenom vlašću koja se protivila njihovim naporima da stvore posebnu slavensku [[Liturgija\|liturgiju]]. ▲U [[Moravska\|Moravsku]] ih je poslao [[Bizantija\|bizantski]] car [[Mihajlo III, car Bizantije\|Mihajlo III]], a na poziv moravskog kneza Rastislava. Cilj je bio širenje [[kršćanstvo\|kršćanske vjere]] među mnogobožačkim narodom, [[Slaveni]]ma. S obzirom da su propovijedi trebale biti davane na jeziku ovog naroda, jer će oni tako lakše shvatiti i prihvatiti novu vjeru, Ćirilo je bio zadužen za smišljanje novog pisma. Za potrebe ove misije osmislili su [[Glagoljica\|glagoljicu]], prvu abecedu koja se koristila za slavenske rukopise. ▲~~Prvo slavensko pismo nazvano je [[glagoljica]] i njime je napisana prva slavenska knjiga - prijevod dijelova [[Biblija\|Biblije]].~~ Ćirilo je za osnovu narodnog jezika odlučio uzeti [[narječje]] koje je naučio u okolini Soluna. Razlike među narječjima i slavenskim jezicima u to doba nisu bile velike, pa je ovaj jezik bio općeprihvaćan i danas se naziva [[~~staroslavenski~~Staroslavenski jezik\|staroslavenskim]]. Glagoljska abeceda je odgovarala posebnostima [[Slavenski jezici\|slavenskih jezika]]. Potomci glagoljice, kao što je [[ćirilica]], i danas se koriste u mnogim jezicima. Misionari su kod [[Istočni Slaveni\|Istočnih Slavena]] i [[Južni Slaveni\|Južnih Slavena]] imali veliki uspeh, dijelom i zato što su koristili narodni jezik, a ne [[Latinski jezik\|latinski]] ili [[Grčki jezik\|grčki]]. U Velikoj Moraviji, Konstantin (Ċiril) i Metodije susreli su se s franačkim misionarima iz [[Njemačka\|Njemačke]]. Oni su predstavljali zapadni ili latinski ogranak Crkve, a posebno su predstavljali [[Sveto Rimsko Carstvo]] koje je osnovao [[Karlo Veliki]], i koje je bilo posvećeno jezičnoj i kulturnoj jednoobraznosti. Oni su insistirali na upotrebi latinske liturgije i smatrali su Moraviju i slavenske narode dijelom svog pravnog misionarskog polja djelovanja.<ref name=Pravmir>{{cite web \|url=http://www.pravmir.com/article_39.html \|title=Sts. Cyril and Methodius \|publisher=Pravmir \|date= \|access-date=31 August 2017 \|deadurl=no \|archiveurl=https://web.archive.org/web/20120307085339/http://www.pravmir.com/article_39.html \|archivedate=7 March 2012 \|df=dmy-all }}</ref> == Smrti ==

Razlika između verzija stranice "Ćirilo i Metodije"