Razlika između izmjena na stranici "Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija"

m
linkovi
(Datoteka Partisan_Headquarters.jpg je uklonjena i obrisana je na Commonsu od strane Ellin Beltz razlog: Copyright violation, see c:Commons:Licensing.)
m (linkovi)
 
==== Kvislinške jedinice ====
[[Datoteka:Draza Mihailovic,1943.jpg|180px|mini|lijevo|[[Draža Mihailović|Draža Mihailović,]] zapovjednik [[Četnici|Četnika]].]]
U svim dijelovima bivše Kraljevine stvaraju se paravojne i vojne organizacije, koje se naoružavaju uz pomoć okupacionih vlasti. Od dijelova raspadnute Vojske Kraljevine Jugoslavije, stvara se [[Jugoslavenska vojska u otadžbini]] (JVuO) pod zapovjedništvom [[pukovnik]]a [[Draža Mihailović|Draže Mihailovića]], koja se u početku bori protiv Nijemaca, ali nakon prvih sukoba s [[Jugoslavenski partizani|partizanskim jedinicama]], staje na stranu vlade Milana Nedića i učestvuje u borbama protiv partizana i jedinica [[NOVJ]]. Razlozi razilaženja četnika Draže Mihajlovića sa partizanima je u početku bio defanzivni pristup Mihailovića i izbjegavanje konflikta, zbog velikih odmazdi nad srpskim narodom od strane Nijemaca, ideoloških razlika između komunističkog programa borbe i revolucije i rojalističkog pristupa četničkog pokreta, ali i zbog političkog programa [[Ivan Moljević|Ivana Moljevića]], u kojem se izlažu ciljevi [[Velika Srbija|velikosrpskog pokreta]] i planira etničko čišćenje Hrvata i Muslimana na područjima [[Velika Srbija|Velike Srbije]].<ref name="HS" /> U Srbiji, Crnoj Gori, Hvatskoj i Bosni i Hercegovini stvaraju se mnogobrojni [[Četnici|četnički odredi]], kao i jedinice lojalne Nedićevoj vladi ([[Četnici Koste Pećanca]], [[Srpski dobrovoljački korpus]] pod zapovjedništvom [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], [[Srpska državna straža]], [[Lovćenska brigada]] pod zapovjedništvom [[general]]a [[Krsto Popović|Krste Popovića]], [[Crnogorska dobrovoljačka garda]] sa zapovjednikom [[Pavle Đurišić|Pavlom Đurišićem]]). Na području Slovenije stvara se [[Slovensko domobranstvo]] i građanska organizacija sa militantnom frakcijom [[Bela Garda]]. Na području [[Sandžak]]a organizuje se [[Muslimanska milicija Sandžaka]], koju naoružava [[Ustaše|ustaški pokret]] i italijanska vojska. Na području Kosova organizuju se jedinice milicije [[Vulnetari]] i 1942. godine organizacija [[Balli Kombëtar]], koja za cilj ima proširenje albanske države, te se jedno vrijeme smatrala antifašističkom oganizacijom, ali vremenom sve više surađuje sa italijanskom vojskom. U Bosni i Hercegovini se uslijed terora četnika nad muslimanskim stanovništvom stvaraju i lokalne milicije kao [[Hadžiefendićeva legija]], [[Huskina vojska]] (1943), te niz drugih manjih [[Muslimanske milicije u Drugom svjetskom ratu|muslimanskih milicija]] lokalnog značaja, koje su uglavnom direktno naoružavane od strane [[Ustaška vojnica|Ustaške vojnice]] ili [[Hrvatsko domobranstvo|Hrvatskog domobranstva]]. Ove se milicije uglavnom bore protiv četnika i surađuju sa ustašama, osim u rijetkim slučajevima, kada potpomažu jedinice NOVJ.
 
 
==== Teheranska konferencija ====
[[Datoteka:Tehran Conference, 1943.jpg|180px|mini|desno|Velika trojica na [[Teheranska konferencija|Teheranskoj konferenciji]]]]
Ovom deklaracijom, započinje borba KPJ za priznavanje NKOJ-a kao ravnopravnog partnera kod savezničkih sila, koje su do tada imale vojne misije i u četničkom pokretu Mihailovića. Cilj ovog zasjedanja je bio stvoriti državne organe, koji će moći Jugoslaviju ravnopravno predstavljati na međunarodnom nivou. U isto vrijeme (28. novembra-1. decembra) u [[Teheran]]u se održavala [[Teheranska konferencija]], u prisustvu trojice predsjednika savezničkih sila: [[Staljin]]a, [[Winston Churchill|Churchilla]] i [[Franklin Delano Roosevelt|Roosevelta]], na kojoj se odlučivalo o daljim koracima u borbi protiv Njemačke. Tito je informirao trojicu predsjednika o rezultatima zasjedanja u Jajcu, a Staljin je proglašenje AVNOJ-a nazvao "nožem u leđa Sovjetskom Savezu".<ref name="HS"/> Razlog je bio dotadašnje priznavanje [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|izbjegličke Vlade Jugoslavije]] u [[London]]u od strane saveznika, kao jedinog legitimnog predstavnika Jugoslavije. Tito je već ranije, od 1. oktobra do 26. novembra sa četiri telegrama obavijestio Staljina o svojim namjerama, te se pretpostavlja da je žestoka reakcija Staljina bila samo lažno usklađivanje mišljenja sa Churchillom.<ref name="HS"/> U međuvremenu, od maja 1943. engleska je vojna misija obavještavala o uspjesima partizana i o oportunizmu četnika, te su na Teheranskoj konferenciji, između ostalog, donesene odluke o pomaganju jugoslavenskih partizana i priznavanjem Tita kao legitimnog savezničkog predstavnika u Jugoslaviji. Istovremeno se pojavila teza o savezničkom iskrcavanju na Balkanu, koju je Tito odbio.<ref name="HS"/>
 
=== Poslijeratni period ===
==== Broj žrtava rata ====
[[Datoteka:KZ-Jasenovac-Denkmal-Zugang.JPG|180px|mini|desno|Spomenik u spomen-području bivšeg [[Jasenovac|koncentracionog logora u Jasenovcu]], [[Hrvatska]]]]
Osnivanjem ''Državne komisije za ustanovljavanja zločina okupatora i domaćih izdajnika'' u novembru 1945. godine, odlučeno je pokretanje procesa ispitivanje broja žrtava tokom Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji. Prvi podatak o broju žrtava iznio je Tito u maju 1945. godine podatkom da je Jugoslavija imala 1,7 miliona žrtava, a od toga 305.000 poginulih partizana. Broj nije nikada dokazan, niti postoje informacije o načinu proračuna.<ref name="HS" /> U ovaj broj su uračunati i demografski gubici uslijed nižeg nataliteta, broja emigranata, protjeranih, te stanovništva koje je zbog promijenjenih granica tek računato u stanovništvo Jugoslavije. Zapadnoevropski demografi ovaj broj reduciraju na oko 1 milion.<ref name="HS" /> U toku pregovora između [[SR Njemačka|SR Njemačke]] i FNRJ oko ratnih odšteta, ovaj je broj od strane Vlade Jugoslavije smanjen na 950.000.<ref name="HS" /> Kako je [[njemačka vlada]] insistirala na tačnom broju, broj je 1964. godine smanjen na 597.323 osobe, koje su poimence izlistane.<ref name="HS" /> Profesor matematike [[Vladeta Vučković]], kao student, a tada član komisije, koja je podatke statistički obrađivala, izjavio je 1984. godine u srpskim emigrantskim novinama [[Naša reč]], izdatim u [[London]]u, da je ovaj broj došao nestručnom obradom studenata, koji su imali dvije sedmice za izradu ovog izvještaja.<ref name="HS" /> Kasnijim analizama [[Bogoljub Kočović|Bogoljuba Kočovića]] i demografa [[Vladimir Žerajić|Vladimira Žerajića]], ovaj broj se 2010. godine kretao do 640.000, od čega su 173.600 bili pripadnici partizanskih jedinica.<ref name="HS" /><ref>[[Kočović Bogoljub]] - ''Žrtve Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji'', London 1985. (novo izdanje 1990. Sarajevo)</ref><ref>[[Vladimir Žerajić]] - ''Gubici stanovništva Jugoslavije u II svjetskom ratu'', Zagreb 1989. (novo izdanje 1993. Zagreb)</ref> Ova se tema ponovo pojavila u srbijanskim i hrvatskim medijima krajem 80-ih godina 20. vijeka, te se žrtvama rata i žrtvama [[Koncentracioni logor u Jasenovcu|koncentracionog logora u Jasenovcu]] manipulisalo u političke svrhe.<ref name="HS" />
 
1

izmjena