Razlika između verzija stranice "Petar I, kralj Srbije"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 33:
 
Knežević Petar pridružio se [[Legija stranaca|Legiji stranaca]] francuske vojske [[1870]]. godine i sa njom učestvovao u brojnim borbama. Odlikovan je ordenom Legije časti. Godine [[1875]]. radio je na organizovanju i aktivno učestvovao u bosansko-hercegovačkom ustanku. Nakon neuspjele Topolske bune [[1877]]. godine vodio je aktivnu politiku.
[[Datoteka:Orléans - parc Pasteur (10).jpg|mini|desno|Spomenik kralju Petru u Orléanu, gdje se borio tokom francusko-pruskog rata 1870/71.]]
 
U ljeto [[1883]]. godine na Cetinju se oženio crnogorskom kneginjom [[Ljubica Petrović-Njegoš|Ljubicom]], najstarijom kćerkom crnogorskog kneza [[Nikola I Petrović|Nikole I]]. U tom braku rođeno je petoro djece: kćerke [[Jelena Karađorđević|Jelena]] i Milena (umrla kao dijete), te sinovi [[Đorđe Karađorđević|Đorđe]] (odrekao se prava nasljedstva prijestolla [[1909]]. godine), [[Aleksandar I Karađorđević|Aleksandar]] i Andrija (umro kao dijete). Poslije kraćeg boravka u Parizu, porodica Karađorđević preselila se na [[Cetinje]], gdje je ostala sljedećih deset godina. Zbog lošeg materijalnog položaja, knežević Petar prodao je kuću u Parizu [[1894]]. godine, i nastanio se sa porodicom u Ženevi. Njegovi kontakti sa ljudima iz Srbije nikada nisu prestajali, prije svega sa [[Nikola Pašić|Nikolom Pašićem]], prvakom Radikalne stranke.