Razlika između verzija stranice "Italijanski jezik"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Prepravio sam jednu riječ koju sam slučajno napisao na italijanskom.
Red 102:
Član (''articolo'') je promjenjiva vrsta riječi koja stoji uz imenicu i prati njen rod i broj, i koja ne postoji u bosanskom jeziku. Član može biti određeni ili neodređeni. Određeni član (''il" za muški rod) i ( "la'' za ženski rod) obično prevodimo sa ''taj-to'', a neodređeni (''un, una'') sa ''neki-neka''. Primjer: ''il cavallo'' znači ''taj konj'' ili ''konj'', o kojem govorimo; ''un cavallo'' je ''neki konj'' ili ''konj'', o kojem nemamo podataka. Osim muškog člana "il" postoji još i član "lo" koji je stavlja ispred svih riječi muškog roda koje počinje sa slovom "s" iza kojeg slijedi suglasnik (primjer "lo scolaro" - učenik) i sa slovom "z" ("lo zaino" - ruksak).
 
== Italijanski kao službeniSlužbeni jezik ==
 
=== Italijanski u modernoj Italiji ===
Italijanskim jezikom govori velika većina stanovnika [[Italija|Italije]]. Osim toga ovim [[Jezik|jezikom]] se koriste različite starosne skupine u svim komunikacijskim sredinama, kako neformalnim (komunikacija unutar porodice i prijatelja) tako i formalnim (javni razgovori i službeni dokumenti).[[Datoteka:Frequency of Dialect Use in Italy (2015).svg|mini|Učestalost korištenja lokalnog dijalekta]]U neformanoj komunikaciji (ponekad i u formalnoj) u različitim geografskim sredinama i starosnoj dobi korištenje italijanskog jezika se miješa sa korištenjem dijalekata, regionalnih jezika te također sa jezicima nacionalnih manjina. Stoga u svim razmatranjima prirode današnjeg italijanskog jezika treba imati u vidu heterogenost govornog jezika tj. prisustvo dijalekata koji su prevalentno vezani za geografsko područje regija današnje Italije. Heterogenost govornog jezika stoga je proizvod historijsko-političkih razlika koje su prisutne na Apeninskom poluostrvu.
Prema ispitivanjima "ISTAT" iz 2006. godine, uzimajući u obzir 24.000 porodica u Italiji (što pretpostavlja okvirno 54.000 ispitanika), 72,8% ispitanika je izjavilo da koristi "samo ili većinom" italijanski jezik u razgovorima sa individuama izvan vlastite porodice, dok je 19% ispitanika izjavilo da govori "italijanskim jezikom i lokalnim dijalektom". U istoj studiji italijanskog Instituta za statistiku 5,4% ispitanika izjavilo je da govori "samo ili većinom" lokalnim dijalektom italijanskog jezika, te je naposlijetku 1,5% ispitanika izjavilo da u komunikaciji sa osobama izvan porodice koristi "drugi jezik/jezike". Treba uzeti u obzir da je suma četiri gore navedena odgovora iz studije jednaka 98,7% te da se 1,3% ispitanika nisu izjasnili.<ref>{{Cite web|url=https://web.archive.org/web/20121030180855/http://www3.istat.it/salastampa/comunicati/non_calendario/20070420_00/|title=La lingua italiana, i dialetti e le lingue straniere|last=ISTAT - Instituto nazionale di statistica|first=|date=30. 10. 2012|website=web.archive.org|publisher=|accessdate=2. 3. 2019}}</ref>
Red 110:
Rasprostranjenost i svakodnevno korištenje regionalnih dijalekata je također u funkciji regionalnog porijekla govornika prema istraživanju nacionalnog Instituta za statistiku - ISTAT.<ref>{{Cite web|url=https://www.istat.it/it/files/2017/12/Report_Uso-italiano_dialetti_altrelingue_2015.pdf?title=Lingua+italiana%2C+dialetti+e+altre+lingue+-+27%2Fdic%2F2017+-+Report_Uso+italiano_dialetti_altrelingue_2015.pdf|title=Korištenje italijanskog jezika, dijalekata i stranih jezika|last=ISTAT|first=|date=|website=|publisher=|accessdate=}}</ref>
 
=== Italijanski u modernoj Švicarskoj ===
Italijanski je jedan od četiri službena jezika Švicarske. Prema popisu stanovništva iz 2013. godine italijanskim kao maternjim jezikom govori preko 600.000 stanovnika, odnosno 8.3% ukupnog stanovništva. Od gore navedene brojke ukupnog stanovništva koje govori italijanski kao maternji jezik većina jesu stanovnici [[Ticino|Kantona Ticino]], gdje je italijanski ne samo jedini službeni jezik, već i maternji jezk za 87.,7% populacije. Važnost italijanskog jezika je prepoznata već u prvom ustavu iz 1848. godine (prvi ustav koji defišedefiniše Švicarsku kao federalnu državu) time što je prema članu 4 gore navedenog. ustava navedeno: "Službeni jezici su [[Njemački jezik|njemački]], [[Francuski jezik|francuski]], italijanski i [[Retoromanski jezik|retoromanski jezik]]".<br />
<br />