Razlika između verzija stranice "Brailo Tezalović"

{{Infokutija biografijaosoba

| ime = Brailo Tezalović

| prezimeslika = Tezalović

| slika veličina_slike =

| širinaopis slike =

| tekstdatum_rođenja uz sliku = [[14. = vijek]]

| mjesecdatum_smrti rođenja = [[1437]].

| godina rođenjamjesto_smrti = <!-- [[14.Grad]], vijek[[Država]] -->

| mjesto rođenjanacionalnost = PračaBosanac, Bošnjanin

| državavjera rođenja = Bosansko kraljevstvo =

| dan smrti obrazovanje =

| godinasupružnik smrti = [[1437]]supruga Vitosava

| ženskibraća pol = Budislav,Vukoslav, Hval i Bogiša Tezalović

| nacionalnost web-stranica = Bosanac, Bošnjanin

Naslijedivši oca Mihoja Radanovića iz [[Prača|Prače]] u trgovačkim poslovima, zajedno sa braćom Hvalom i Bogišom, postao je najpoznatiji i najkrupniji trgovac iz [[Prača|Prače]] svoga doba. Počevši svoju karijeru kao trgovac Brailo je uspio postati [[komornik]] i [[protovestijar]] u službi porodice [[Pavlovići|Pavlovića]], nosio je titulu [[knez]]a, bio je [[Bosna i Hercegovina|bosanski]] vlastelin i [[Dubrovnik|dubrovački]] građanin. Njegova trgovačka politika u najvećoj mjeri bila je uslovljena [[Trgovina solju u srednjovjekovnoj Bosni|kupovinom soli]] u [[Dubrovnik|Dubrovniku]]u koju je najčešće plaćao [[Trgovina olovom u srednjovjekovnoj Bosni|bosanskim olovom]].

Prvi spomen Braila datira iz [[1395]]. godine kada zajedno sa braćom Bogišom i Budisavom pravi [[Kreditna trgovina u srednjovjekovnoj Bosni|kreditno zaduženje]] u Dubrovniku kod Miltina Pribojevića na iznos od 550 dukata. <ref>„Nos Bogissa et Braylus et Budislauus} fratres, filii Michoe Radanouich de Praça confitemur quod super nos et super omnia bona nostra obligamus nos dare et soluere Miltino de Priboe ducatos auri quingentos quinquaginta usque ad III menses proxime futuros. Et sit de presenti viagio. Et si ultra etc. Tenendo se etc. Renuntiantes etc. Ser Luchas de Bona judex et Ruschus magistri Christofori testis”, (21.maj 1395. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija - Debita Notariae, Svezak XI, Folija 139 verso. </ref> [[Diplomatska služba u srednjovjekovnoj Bosni|Diplomtsku aktivnost]] započeo je posljednjih godina [[14. vijek]]a kao [[Carine u srednjovjekovnoj Bosni|carinik]] [[knez]]a [[Pavle Radinović|Pavla Radinovića]] u [[Ledenice (carina)|Ledenicama]]. Za vrijeme rata [[Dubrovnik|Dubrovčana]] sa kraljem [[Stjepan Ostoja|Ostojom]], Brailo se javlja u diplomatskim aktivnostima. Zbog stečenih zasluga i zadobijenog povjerenja od svoga gospodara [[Pavle Radinović|Pavla Radinovića]] imenonovan je [[1411]]. godine protovestijarom. Prilikom ubistva [[Pavle Radinović|Pavla]] [[1415]]. godine i Brailo biva zarobljen od strane [[Vukac Hranić|Vukca Hranića]], ali je uskoro bio slobodan.

Brailo nastavlja svoju diplomatsku aktivnost i za vrijeme [[Pavle Radinović|Pavlovih]] nasljednika [[vojvoda]] [[Petar Pavlović|Petra]] i [[Radoslav Pavlović|Radosava Pavlovića]]. Kako su [[Dubrovnik|Dubrovčani]] započeli [[1415]]. godine pregovore oko kupovine dijela [[Konavle|Konavala]] od Pavlovića, Brailo se ističe kao centralna pregovaračka ličnost. Svoje diplomatske odlaske u [[Dubrovnik|Dubrovnik]] koristio je i za postizanje trgovačkih ugovora u vlastitoj režiji. Nakon postizanja dogovora oko kupoprodaje [[Radoslav Pavlović|Pavlovićeva]] dijela Konavala, Brailo biva bogato nagrađen u iznosi od 1000 [[dukat]]a, stječe [[dubrovačko građanstvo]], te je uvršten i u raspodjelu zemlje u kupljenom teritoriju: Dobio je zemljište na prostoru Donje Gore u konavlima.