Razlika između verzija stranice "Salih Alić"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Vraćene izmjene korisnika 77.77.240.133 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika C3r4
m zamjena ik using AWB
Red 1:
{{Nedostaju izvori}}
{{Preuređivanje}}
{{Infokutija biografijaosoba
| ime = Salih Alić
|prezime slika =Alić
| veličina_slike =
|slika =
|širina slikeopis =
| datum_rođenja = {{Datum rođenja|1906|9|30}}
|tekst uz sliku =
| mjesto_rođenja = Bijeljina, Austro-Ugarska
|dan rođenja =30
| datum_smrti = {{Datum smrti i godine|1982|3|11|1906|9|30}}
|mjesec rođenja =septembar
| mjesto_smrti = Zagreb, SFRJ
|godina rođenja =1906
|mjesto rođenjanacionalnost =Bijeljina
|dan rođenjadruga_imena =30
|država rođenja =Austro-Ugarska
|dan smrtizanimanje =11
| godine_aktivnosti =
|mjesec smrti =mart
|godina smrtipoznat_po =1982
|mjesto smrtiznačajna_djela = =Zagreb
|država smrti =Jugoslavija
|ženski pol =
|država za kategoriju=Bosna i Hercegovina
}}
'''Salih Alić''' ([[Bijeljina]], [[30. septembar]] [[1906]]. - [[Zagreb]], [[11. mart]] [[1982]].) je [[Bosna i Hercegovina|bosanskohercegovački]] pjesnik.
Line 24 ⟶ 21:
Rođen 30. septembra 1906. godine u Bijeljini, gdje je završio osnovnu školu i medresu. Prvo je radio kao knjigovođa, a zatim kao dopisnik [[Sarajevo|sarajevskih]] listova ''"Jugoslavenski list"'' i ''"Večernja pošta"''. Nakon kratkotrajnog boravka u [[Zagreb]]u gdje se bavi preprodajom knjiga dolazi u Sarajevo i radi u Islamskoj dioničkoj štampariji. Od [[1936]]. godine Zagrebu, kreće se u bohemskom krugu [[Tin Ujević|Tina Ujevića]] i objavljuje pjesme u brojnim časopisima i listovima. Umro je 11. marta 1982. godine u Zagrebu gdje je i sahranjen.
 
Salih Alić, uz Hamzu Humu, najznačajniji je predstavnik međuratne bošnjačke poezije, karakteristično za Alićev pjesnički opus jest dosljedno pjevanje u duhu neoimpresionizma i neosimbolizma, pri čemu, kako to ističe Željko Ivanković, ne zaboravlja bosanskomuslimansku pjesničku tradiciju i zavičajne pejzaže čak i kad pjeva sa Medvednice.
 
Sagledamo li Alićev pjesnički opus u cjelini uočavamo dominaciju pejzažne lirike. Alić je prije svega bio pjesnik – slikar prirode. Pjesnička preokupacija prirodom provlači se kroz i kroz njegovu poeziju socijalne tematike te kasniju poeziju poetskog i životnog suosjećanja sa samim sobom. Pjesničko djelo Salih Alića uvjetno bi se moglo podijeliti dvije faze – faza pejzažne lirike i faza sebe-opservacije u duhu ujevićevske tradicije. Ovome valja pridodati i pjesme socijalne tematike koje su sporadična pojava u Alićevom pjevanju. Salih Alić je pjesnik godišnjih ciklusa u prirodi i njegova poezija himna je monotoniji cikličnih promjena u prirodi. Za Alića ne može biti drugačijeg poimanja svijeta do onog prirodnog koje se iscrpljuje u smjeni godišnjih doba, pri čemu su jesen i zima izvori sjete i tuge, a proljeće i ljeto himna životu, radosti i snazi. U pjesmama jeseni i zime pjesnik sanja život, nada mu se, očekuje ga, a u pjesmama proljeća i ljeta i ne sluti mogući kraj. Čovjek u Alićevoj pejzažnoj lirici uvijek je u saglasju sa prirodom i njenim ritmom i stoga je svaka transformacija lirskog subjekta u neraskidivoj vezi sa samim mijenama prirode, sve ljudsko se isprepliće i stapa sa prirodnim ambijentom. Pjesma Ditramb meni karakteristična je za njegovu slikarsku preokupaciju i njegov poetski svijet.
 
Uočava se prisustvo slikarskih elemenata. Naglašenom slikovitošću izražena je pjesnikova preokupacija prirodom i izravan odnos lirskog subjekta prema lirskoj predmetnosti. Spajanjem boja i raspoloženja otkriva se bitna oznaka neoimpresionističke poezije.
 
Pjesnikovo komponiranje slika zasniva se na čulnoj percepciji, a samoj kompoziciji građenja predmetno-pojavne slike Alić se služi shemom: gore – dolje – gore ( V). Slikarski elementi su u početku dati u najvišoj ravni ( oblak, nebo) na kompoziciono postavljene niže ravni ( njiva).
 
Pjesma Krik iz moje sobe uvod je u Drugu Alićevu pjesničku fazu i svakako je jedna od najljepših Alićevih pjesama.
 
U druga fazi Alićeva pjesničkog forma distiha i katrena te portretiranje prirodnih mijena povlače se pred formom soneta i poezije sebe-opservacije u duhu ujevićevske tradicije ( Pjevac s Medvednice, Lirski dnevnik, soneti objavljeni u zbirci Jesenas i danas).
 
Pjevačem s Medvedice Alić raskida sa lirskim dnevničarenje. Lirski subjekt se pojavljuje kao mjera stvari.
 
Ponoćna ispovijed pjesnika Muse Ćazim Ćatića, s jedne strane, Alićev je hommage velikom prethodniku, vlastita ispovijest, s druge. Ispovijest se u ovoj pjesmi javlja kao dodirno mjesto ljudskog i umjetničkog.
 
== Bibliografija ==
Line 50 ⟶ 47:
# ''Poezija'' Znanje, [[Zagreb]], [[1972]].
 
{{DEFAULTSORT:Alić, Salih}}
[[Kategorija:Bosanskohercegovački pisci]]
[[Kategorija:Biografije, Bijeljina]]
[[Kategorija:Rođeni 1906.]]
[[Kategorija:Umrli 1982.]]