Razlika između verzija stranice "Antun Vrdoljak"

{{Infokutija biografijaosoba

| ime = Antun Vrdoljak

|prezime slika =Vrdoljak

|širina slikeopis =

|mjesec rođenjadatum_smrti =juni

|godina rođenjamjesto_smrti =1931

|mjesto rođenjanacionalnost =Imotski

|dan smrtizanimanje =

|godina smrtipoznat_po =

|mjesto smrtiznačajna_djela = =

Studirao glumu na Kazališnoj akademiji u [[Zagreb]]u. Na filmu se javlja kao glumac [[1957]]. (''Nije bilo uzalud'' [[Nikola Tanhofer|N. Tanhofera]]). Uloga putnika u Tanhoferovu filmu ''H-8'' ([[1958]].) donosi mu – zbog pučkog šarma priprostog mladića – veliku popularnost. Glumio je u oko 20 [[film]]ova i koprodukcijskih projekata. Za ulogu ratne žrtve u filmu ''Rat'' ([[1960]].) [[Veljko Bulajić|V. Bulajića]] nagrađen je [[Zlatna arena|Zlatnom arenom]] na [[Pula Film Festival|festivalu u Puli]].

Kao režiser debitira pričom u omnibusu ''Ključ'' (Poslije predstave – sc. [[Zvonimir Berković]], [[1965]].) Njegov cjelovečernji debut se smatra ujedno i najuspješnijim naslovom: ''Kad čuješ zvona'' ([[1969]].) prema Ratnom dnevniku [[Ivan Šibl|Ivana Šibla]] (Nagrada publike "Jelen" u Puli). Tematici [[NOB]]-a, Vrdoljak pristupa iz duhovite i ideološki neopterećene vizure što ponovo potvrdjuje kod publike uspjelim filmom ''U gori raste zelen bor'' ([[1971]]., Velika srebrna arena i "Jelen" u Puli) prema [[Ivan Šibl|Šiblovu]] Ratnom dnevniku, te ''Povratak'' ([[1979]].). Zaokupljaju ga ekranizacije književnih djela. Prva je ''Mećava'' ([[1977]].) prema istoimenoj drami P. Budaka, o teškom životu predratnog ličkog sela, s motivom iseljeništva, slijedi ''Kiklop'' ([[1982]], "Jelen" u Puli) prema romanu [[Ranko Marinković|R. Marinkovića]] te ''Glembajevi'' ([[1988]].) prema drami ''Gospoda Glembajevi'' (nagrađivana u Puli), u kojoj do izražaja dolazi redateljev kompetentan rad s glumcima. U međuvremenu je režirao dramu o problemu delikvencije ''Deps'' ([[1974]].), te 2 "regionalne" komedije – ''Ljubav i poneka psovka'' ([[1969]].) i ''Od petka do petka'' ([[1985]].). Za Televiziju Zagreb realizirao je TV – serije po [[Ivan Raos|I. Raosu]] i ''Zagrljaj'' po [[Ranko Marinković|R. Marinkoviću]] (ujedno film "''Karneval''", "''Anđeo''" i "''Prah''", [[1989]].). Dobitnik je Nagrade "Vladimir Nazor" [[1968]]. Devedesetih napušta film radi stranačke ([[HDZ]]) političke karijere tokom koje obnaša razne državne dužnosti. Po gubitku izbora, vraća se u kinematografiju visokobudžetnim projektom ''Duga mračna noć'', sagom iz razdoblja revolucije i [[NOB]]-a, zaokružujući opus tematikom svoje mladosti.

* Ključ (duga ulica; čekati; poslije predstave)(1965.) cjelovečernji igrani

* Ključ (duga ulica; čekati; poslije predstave) (1965.) cjelovečernji igrani