Razlika između verzija stranice "Anatole France"

{{Infokutija biografijaosoba

| ime = Anatole France

|prezime slika =FranceAnatole_France_1921.png

|širina slikeopis =

|dan rođenjamjesto_rođenja = Pariz, =16Francuska

|mjesto rođenjanacionalnost =Pariz

|država rođenjadruga_imena =Francuska

|dan smrtizanimanje =12

|godina smrtipoznat_po =1924

Rođen u obitelji poznatog pariskog knjižara, rano ulazi u svijet [[knjiga]], među kojima će kao književnik i bibliotekar provesti sav svoj život. [[Alfred Dreyfus]]ova afera, u kojoj se oštro založio za reviziju procesa, znači prekretnicu u njegovu životu i stvaranju - izlazi iz knjiške izolacije, pristupa [[socijalizam|socijalistima]] i prelazi na ideološki angažiranu [[književnost]].

U prvom radoblju svog književnog rada France je prije svega estet i deletant, te objavljuje [[stih]]ove u duhu Parnasa, [[impresionizam|impresionističke]] kritike i [[roman]]e, u kojima, bez obzira tretira li savremenu (''"Zločin Silvestra Bonnarda"'', 1881.) ili historijsku tematiku (''"Thais"'', 1890, ''"Pečenjarnica kraljice Pédauque"'', 1893. i dr), dominira [[skepticizam]] i [[esteticizam]].

Nakon Dreyfusove afere daje oštru društvenu kritiku u ''"Savremenoj historiji"'' i u nizu filozofsko-satiričkih romana (''"Otok pingvina"'', 1908, ''"Bogovi žeđaju"'', 1912., ''"Pobuna anđela"'', 1914.). Napisao je i nekoliko djela [[autobiografija|autobiografskog]] karaktera (''"Knjiga moga prijatelja"'', 1885., ''"Mali Pierre"'', 1918. i dr.).

Mada nije nikad postigao široku popularnost, France je bio jedan od najistaknutijih književnika na razmeđu vijekova i glas svijesti svoje generacije, a skepticizmom, duhovitošću i ironijom, rafiniranim smislom za ljepotu i izvanrednim stilom, privlači i danas intelektualnu književnu publiku.