Razlika između verzija stranice "Mustafa Golubić"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
Red 37:
 
=== Emigracija u Beču ===
[[Datoteka:La Federation balkanique.jpg|mini|250px180px|lijevodesno||Bečki emigrantski list [[La fédération balkanique|Balkanska federacija]], za koji je Golubović pisao.]]
[[Datoteka:Srp i čekić.jpg|mini|[[Srp i čekić (novine)|Srp i čekić]], ilegalni komunistički list koji je GolugićGolubić pokrenuo u Beču.]]
Po izlasku iz zatvora odlazi u [[Beč]], gdje 1922. godine postaje član ilegalne [[Komunistička partija Jugoslavije|Komunističke partije Jugoslavije]]. U Beču je živio narednih osam godina, te bio član jugoslavenskog "Kluba studenata marksista" i kao novinar sarađivao u međunarodnom listu "Balkanska federacija" od 1924-27. Člankom "Tajna beogradska kamarila" koji je pod pseudonimom Nikola Nenadović objavio u broju od 1. XII 1924., Golubić je u listu Balkanska federacija pokrenuo međunarodnu kampanju za reviziju Solunskog procesa.
 
PoNakon izlaskuprotjerivanja iz zatvoraFrancuske i Švicarske 1921. godine odlazi u [[Beč]], gdje 19221923. godine postaje člani ilegalnečlan [[Komunistička partija JugoslavijeAustrije|Komunističke partije JugoslavijeAustrije]]. U Beču je živio narednih osam godina, te bio član jugoslavenskog "Kluba studenata marksista" i kao novinar sarađivao u međunarodnom listu "Balkanska federacija" od 1924-27. Člankom "Tajna beogradska kamarila" koji je pod pseudonimom Nikola Nenadović objavio u broju od 1. XII 1924., Golubić je u listu Balkanska federacija pokrenuo međunarodnu kampanju za reviziju Solunskog procesa.
Godine 1925. je inicirao pokretanje komunističkog lista "[[Srp i čekić (novine)|Srp i čekić]]", u čijoj se redakciji nalazio duže vremena. Ovaj list su rasturali ilegalnim putem u Jugoslaviju, najviše [[Dunav]]om preko radnika na brodovima. Iste godine je napisao i ilegalno izdao brošuru ''Lenjin o vojnim pitanjima''. Učestvovao je kao delegat 1926. godine na [[Treći kongres KPJ|Treċem kongresu KPJ]] u Beču. U Beču je živio oskudno i bez stalnih prihoda. Potpomagao ga je pukovnik [[Božin Simić]], član "Crne ruke" koji je živio u [[Nica|Nici]], ali najveću pomoć imao je od svog zemljaka Alije Mujkića, obućara kod kog su studenti popravljali cipele. On je bio član Kluba, volio je studente i kuhao im je [[bosanski lonac]]. U [[Leskovac|Leskovcu]] je Mustafa boravio u više navrata tokom 1920-ih i 1930-ih. Kretao se sa lažnim ispravama, kao Milorad Nikolić i bio aktivan u Sindikatu. Smatrali su ga za obućara jer je izrađivao moderne ženske sandale "na štiklu" i rukotvorine prodavao radnicama u Radničkom domu i na drugim nmjestima. U Leskovcu je Mustafa otvorio radnju za izradu sandala koja se zvala "Venera" i zaposlio pedesetak radnika. Mustafa Golubić je u Beču na zahtjev tadašnjih jugoslavenskih vlasti bio četiri puta hapšen, da bi na kraju bio protjeran u [[Berlin]]. U Berlinu se obraća "Crvenoj pomoći" i od te organizacije dobija 10 [[Njemačka marka|njemačkih maraka]] sedmično. Pomagao mu je [[Kosta Novaković]] koji je poznavao šefa organizacije "Crvena pomoć". Do januara 1931. je u Berlinu, a u isto vrijeme boravi u Parizu, [[Moskva|Moskvi]] i [[Prag]]u. Zvanično, u Parizu je po nalogu "Crvene pomoći", nabavljao falsifikovane pasoše za komuniste.
 
Godine 1925. je inicirao pokretanje komunističkog lista "[[Srp i čekić (novine)|Srp i čekić]]", u čijoj se redakciji nalazio duže vremena. Ovaj list su rasturali ilegalnim putem u Jugoslaviju, najviše [[Dunav]]om preko radnika na brodovima. Iste godine je napisao i ilegalno izdao brošuru ''Lenjin o vojnim pitanjima''. Učestvovao je kao delegat 1926. godine na [[Treći kongres KPJ|Treċem kongresu KPJ]] u Beču. U Beču je živio oskudno i bez stalnih prihoda. Potpomagao ga je pukovnik [[Božin Simić]], član "Crne ruke" koji je živio u [[Nica|Nici]], ali najveću pomoć imao je od svog zemljaka Alije Mujkića, obućara kod kog su studenti popravljali cipele. On je bio član Kluba, volio je studente i kuhao im je [[bosanski lonac]]. U [[Leskovac|Leskovcu]] je Mustafa boravio u više navrata tokom 1920-ih i 1930-ih. Kretao se sa lažnim ispravama, kao Milorad Nikolić i bio aktivan u Sindikatu. Smatrali su ga za obućara jer je izrađivao moderne ženske sandale "na štiklu" i rukotvorine prodavao radnicama u Radničkom domu i na drugim nmjestima. U Leskovcu je Mustafa otvorio radnju za izradu sandala koja se zvala "Venera" i zaposlio pedesetak radnika. Mustafa Golubić je u Beču na zahtjev tadašnjih jugoslavenskih vlasti bio četiri puta hapšen, da bi na kraju bio protjeran u [[Berlin]]. U Berlinu se obraća "Crvenoj pomoći" i od te organizacije dobija 10 [[Njemačka marka|njemačkih maraka]] sedmično. Pomagao mu je [[Kosta Novaković]] koji je poznavao šefa organizacije "Crvena pomoć". Do januara 1931. je u Berlinu, a u isto vrijeme boravi u Parizu, [[Moskva|Moskvi]] i [[Prag]]u. Zvanično, u Parizu je po nalogu "Crvene pomoći", nabavljao falsifikovane pasoše za komuniste.
 
=== Sovjetski obavještajac ===