Gusle: razlika između verzija

Uklonjen 1 bajt ,  prije 3 godine
nema sažetka izmjene
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
mNo edit summary
No edit summary
oznake: mobilno uređivanje mobilno veb-uređivanje
Guslari, u nekim krajevima zvani i guslači, su posebna kategorija među izvođačima narodnih pjesama. Vještiji i sposobniji, te zato i poznatiji guslari, dobro poznaju stare junačke pjesme. U novije vrijeme neke tekstove su naučili iz štampanih pjesmarica. Vole da pjevaju i šaljive pjesme, rugalice; znaju i novije pjesme, ponekad ih sami sastavljaju. Premda takvi guslari relativno često sviraju, oni nisu profesionalni pjevači uz gusle, pa gotovo nikad ne primaju plate za svoje izvedbe. Manje vješti guslari također često i rado pjevaju uz gusle, najviše u užem krugu porodice, rodbine i prijatelja. Profesionalni guslari se sreću rijetko, i to najviše na pazarima. Guslari pjevaju prirodnim glasom i neškolovanom tehnikom. Napjev im nikada nije stalan; to je neprekidna improvizacija prema određenim ritmičkim i melodijskim šablonima, koje je guslar poprimio od svojih predaka ili ih sam oblikovao. Napjevi epskih pjesama uglavnom su silabičnog karaktera. Mogu da budu neustaljeni, tj. toliko promjenljivi da se ne mogu svesti na neke osnovne šablone. Ustaljeni napjevi najčešće obuhvataju svega jedan stih, ili se sastoje od najviše dva šablona melostiha koji se izmjenjuju po nekom redu ili slobodno. U ustaljenim kao i u neustaljenim napjevima postoje posebni počeci i završeci [[pjevanje|pjevanja]]. Javljaju se i konstrastirajući šabloni, spontano, na mjestima koja ne mogu unaprijed da se predvide. Navedena obilježja napjeva vrijede u prvom redu za područje [[BiH|Bosne i Hercegovine]]. U pjevanju uz gusle kod [[Srbi|Srba]] J. Erdeljanović je opazio tri stila pjevanja. Prvi, sasvim jednostavan, kada pjevač pripovijeda otegnutim glasom; u drugom stilu pjevač posljednja 2 - 3 sloga stiha dosta otegne i spusti glas; u trećem stilu on slogove izgovara kratko, bez otezanja, jakim [[glas]]om, a pred posljednjim slogom načini kratak predah, pa tek onda taj slog izgovara gotovo nečujnim glasom. Guslari pjevaju gotovo isključivo u deseteračkim stihovima. Između ritma stiha i napjeva postoji organska povezanost, akcenti i dužine slogova teksta se odražavaju u ritmičkoj strukturi i melodijskom kretanju napjeva. Izrazita trohejska tendencija u izmjenjivanju naglašenih i nenaglašenih slogova deseteračkog stiha posebno se ukazuje u ritmičkim šablonima napjeva. Zbog potrebe predaha u pjevanju, guslari na različite načine grupišu stihove. Jasan znak takvih odlomaka su instrumentalne međuigre. Broj stihova u tim odlomcima je vrlo različit. Svirkom na guslama pjevač ponekad želi također istaći značajnije mjesto u tekstu pjesme. Izrazitija svirka javlja se i onda kad se pjevaču u času prekine nit pamćenja teksta; samom svirkom završava guslarska pjesma. Prvi zabilježeni podatak o guslarima datira iz [[1415.]], a govori o srpskom guslaru na poljskom dvoru. B. Kuripečić u svom ''Itinerariumu'' ([[1531.]]) pominje narodne pjevače i guslare. U kasnijim vijekovima se dosta često navode u historijskim dokumentima. Poznati guslari u prošlosti su bili [[Andrija Kačić-Miošić]] (Starac Milovan), vladika [[Petar Petrović Njegoš]], knez Miloš, Tešan Podrugović, Filip Višnjić, Ćor-Huso Husović, Janko Milić, Ivo Bojčin Jovićević, Petar Perunović, Jevrem Ušćumlić, Tanasije Vučić i Ivan Meštrović; vrlo rijetko pjevaju žene. [[Drugi svjetski rat]] i dešavanja u poslijeratnoj izgradnji su snažno potakli aktivnost guslara-hroničara i čuvara narodne svijesti. Novi tekstovi zadržali su u mnogim krajevima stare napjeve i svirku, premda su to gotovo redovno samo rimovani deseterci, drugačijeg stila nego što su bili tekstovi starih junačkih epskih pjesama. Zahvaljujući razvoju gramofonske industrije, u vrijeme [[SFRJ]] su se pojavili mnogi novi guslari, čiji su snimci nalazili relativno veliku prođu. Među tim su guslarima u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]: Boško Vujačić, Branko Perović, Milivoje Mujo Nikčević, Radoman Zarubica, Blažo Čaušević, Vojin Radusinović, Slavko Lazarević, Branko Berilazić, Luka Karadžić i Milorad Vujović, u Bosni i Hercegovini: Željko Šimić, Mladen Zeković, Jovan Čepić, Rade Jamina, Slavko Kontić, Vaso Karlaš i Kosta Plakalović, u [[Srbija|Srbiji]]: Slavko Aleksić, Dušan Dobričanin, Milan Filipović i Rajko Tomović, a u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] Milan Krajina. Tokom ratova 1990-ih gusle su često korišćene za opisivanje ratnih dešavanja iz ugla nacionalista i proslavljanje ratnih pobjeda.
 
Gusle najviše koriste [[SrbiCrnogorci]] i [[CrnogorciSrbi]], dok kod [[Hrvati|Hrvata]] guslarska tradicija zamire i još se nalazi u Dalmatinskoj zagori i Hercegovini. [[Bošnjaci|Bošnjačkih]] guslara danas gotovo i nema, ali su u historiji zabilježeni. Na begovskim dvorovima i čardacima su uvijek gostovali guslari i upravo uz gusle su se izvodile bošnjačke junačke pjesme o Mustaj-begu Ličkom, Hrnjicama, Banjalučkom boju, Aliji Džerzelezu, četovanju u Lici, boju pod Ozijom, opsadi Kandije itd.
 
== Literatura ==
1

izmjena