Razlika između verzija stranice "Musa Ćazim Ćatić"

'''Musa Ćazim Ćatić''' ([[Odžak]], [[12. mart]] 1878. - [[Tešanj]] [[6. april]] [[1915]].) je bio bošnjački pjesnik, rođen u [[Odžak]]u gdje je pohađao mekteb i osnovnu školu, a nakon očeve smrti i majčine preudaje seli se u [[Tešanj]], uči brijački zanat, upisuje se u [[medresa|medresu]] i uči kod tešanjskog [[muftija|muftije]] Mesud efendije Smajlbegovića turski, arapski i perzijski jezik. Godine [[1898]]. odlazi u [[Carigrad]], gdje se upoznaje s Osmanom Đikićem, a već slijedeće godine vraća se kući i potom tri godine služi vojsku u [[Tuzla|Tuzli]] i [[Budimpešta|Budimpešti]]. Otuda ponovo odlazi u Carigrad, gdje pohađa medresu Mektebi numuci terekki, a zatim prelazi u gimnaziju. Usljed imovinskih neprilika vraća se u [[Sarajevo]] i tu upisuje Šerijatsku sudačku školu. Već tada sarađuje u brojnim listovima, ponajviše u ''Beharu''. Nakon što je zbog bohemskog života isključen iz internata, preuzima uredništvo ''[[Behar (časopis)|Behara]]'', diplomira, odlazi u [[Zagreb]], upisuje Pravni fakultet, druži se s Matošem i Tinom i [[1910]]. godine vraća se u Bosnu, gdje u više mjesta ([[Bijeljina]], Tešanj, Sarajevo) službuje da bi napokon preuzeo časopis ''Biser'' u [[Mostar|Mostaru]] i sav se posvetio spisateljskom radu: piše pjesme, eseje, kritike, prevodi brojne studije i knjige, za Kalajdžićevu Muslimansku biblioteku, među kojima je i ''Borba polumjeseca i krsta'' turskog autora Halila Halida (1913.). Ali, već 1914. ponovo biva mobilisan, prebačen u Tuzlu, pa u Orkeny u [[Mađarska|Mađarskoj]]. Tada se razbolio od [[tuberkuloza|tuberkuloze]], pa je poslije kratkog liječenja vraćen u Tešanj gdje umire. Na njegovom mezaru u Tešnju stoji isklesano: "Ovdje leži pjesnik odličnoga dara, koji nije tražio časti ni šićara, već boemski živio i čuvenstveno pjevo, dok ga smrt ne doprati do ovog mezara." Mnoge škole u Bosni i Hercegovini nose njegovo ime među kojima je i tešanjska [[Gimnazija "Musa Ćazim Ćatić"]].