Razlika između verzija stranice "William Shakespeare"

 

==== Zrelo doba ====

U duhovitosti i igri riječi u djelu ''Mnogo vike ni za što'' šarmantnom seoskom okruženju u ''Kako vam drago'' i živahnom veselju u ''Bogojavljenskoj noći'' upotpunjuje Shakespearov niz velikih komedija. Nakon lirskog Richarda II koji je napisan gotovo u potpunosti u stihu,

 

Shakespeare uvodi [[Proza|proznu]] komediju u historije iz kasnih 1590-ih, Henrik IV (I i II dio) i Henrik V. Njegovi likovi postaju složeniji i nježniji kako ih spretno prebacuje između komičnih i ozbiljnih scena, proze i poezije postižući narativnu mješavinu njegovog zrelog stvaralaštva.

 

Njegovo tzv "tragično razdoblje" je trajalo od oko 1600-1608, iako je također napisao tzv. "problemske predstave" “Mjera za mjeru”, “Troilus i Cressida”, i “Sve je dobro što se dobro svrši”. Za to vrijeme i prije toga pisao je tragedije. Mnogi kritičari smatraju da najveće tragedije Shakespearea predstavljaju vrhunac njegove umjetnosti. Junak prve tragedije [[Hamlet]], o kojem se vjerovatno više raspravljalo nego o bilo kojem drugom šekspirovskom liku, posebno zbog njegovog čuvenog monologa: {{Citat|"Biti ili ne biti, pitanje je sad."}}

Za razliku od neodlučnog Hamleta, čija je fatalna mana oklijevanje, junaci tragedija koje su uslijedile, “Othello” i “Kralj Lear”, su upropašteni zbog njihovih brzopletih i pogrešnih odluka. Radnje šekspireovih tragedija često zavise od takvih fatalnih grešaka ili propusta koje uznemiravaju ustaljeni red i uništavaju heroja zajedno sa onima koje je volio. U Othellu, zlikovac Jago podržava Othellovu ljubomoru do tačke u kojoj Othello ubija nevinu ženu koja ga voli. U "Kralju Learu", stari kralj je počinio tragičnu grešku odustajanjem od njegove moći, što je izazvalo scene dovodeći do ubistva njegove kćeri uz mučenje i osljepljivanje vojvode od Gloucestera. Prema kritičaru Franku Kermodeu: {{Citat|" predstava ne nudi dobre likove, niti svojoj publici nudi olakšanje od svoje okrutnosti".}} U Macbethu, najkraćoj i najzbijenijoj šekspireovoj tragediji, nekontrolisana ambicija podstiče Macbetha i njegovu suprugu Lady Macbeth da ubiju zakonitog kralja i uzurpiraju prijestolje, dok ih na kraju vlastita krivica ne uništi.