Razlika između verzija stranice "Lizosom"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Vraćene izmjene korisnika 37.205.30.196 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Palapa oznaka: vraćanje |
mNo edit summary |
||
Red 1:
[[Datoteka:The Biological bulletin (19756543133).jpg|thumb|
'''Lizosomi''' su redovne [[ćelija|ćelijske]] [[organele]] svih [[eukarioti|eukariotskih]] ćelija. Otkriveni su relativno kasno, tek [[1955]]. godine. To su membranske [[citoplazma]]tske organele čija gustina d, izgled, veličina i svojstva obojenosti toliko variraju da ne postoji ni jedna iole sigurna [[morfologija|morfološka]] [[osobina|karakteristika]] za njihovu [[mikroskop]]sku identifikaciju. Jedino primjenom posebnih histohemijskih metoda sa sigurnošću se dokazuju.
Lizosomi su mjehuraste tvorevine ispunjene lizosomnim [[enzim]]ima iz grupe kiselih [[hidrolaza]]. Za identifikaciju lizosoma odgovorna je porodica enzima iz grupe kiselih [[fosfataza]].
Red 11:
==Transport materija u lizosomima==
[[Datoteka:Endocytic pathway of animal cells showing EGF receptors, transferrin receptors and mannose-6-phosphate receptors.jpg|
Materijali koji putem [[pinocitoza|pinocitotičkih]] [[vezikula]], [[fagosom]]a i [[autofagosom]]a dospiju u lizosome razgrađuju se do jednostavnijih spojeva, koji zatim prelaze u citosol, putem proste difuzije ili pasivnog transporta. Zbog toga su u membranu organele ugrađeni i transmembranski [[protein]]i u formi proteinskih kanala i nosača. Oni osiguravaju dolazak u [[citosol]] onih materija koje ne mogu proći kroz membranu lizosoma putem proste difuzije. Od nerazgrađenog materijala, u lizosomima nastaju tzv. rezidualna tjelašca, koja se nakupljaju u citosolu kao svjedoci prohujale lizosomne aktivnosti.
Red 20:
==Razvoj lizosoma==
Razvoj lizozoma još nije do kraja objašnjen. Ranije se pravila razlika između pojmova "primarni" i "sekundarni lizosom". Pod primarnim se mislilo na organelu u kojoj još nije počela razgradnja materijala, a pod sekundarnim na organelu u kojoj ta radnja već teče. Novi podaci pokazuju da u lumenu [[Golgijev aparat|Golgijevog aparata]] nastaju dva tipa transportnih [[vezikula]]: jedne za gradivne materijale granične membrane lizosoma, a druge za enzime u lumenu organele. Nijedan od ova dva tipa vezikula ne može ponijeti naziv "primarni lizosom". Zbog ovih saznanja odustalo se od upotrebe razdvajanja naziva "primarni" i "sekundarni lizozom". Više je vjerovatno da lizosom postoji kao zaseban entitet, proizišao iz ćelije prethodnice kao samosvojna struktura. Njegovi se istrošeni dijelovi sintetiziraju u [[endoplazmatski retikulum|endoplazmatskom retikulumu]], dorađuju u Golgijevom aparatu, a zatim putem transportnih vezikula prenose u lizosom. Broj lizosoma u ćelijama istog tipa približno je jednak. Npr., u [[hepatociti]]ma ih je oko 300.
==Praktično-medicinski značaj==
Lizozomi imaju i praktično-medicinski značaj. Usljed nekih [[gen]]skih poremećaja, izostaje sinteza nekih, a vrlo rijetko i svih lizosomskih enzima. To remeti funkciju ćelije i dovodi do pojave simptoma raznih [[bolest]]i. Jedna od njih je [[inkluziona ćelijska bolest]] (''I-cell disease'') ili mukolipidoza tipa II. Kod ove bolesti spriječeno je nastajanje [[manoza 6-fosfat]]a, čime je spriječeno i dopremanje [[hidrolaza]] do lizosoma. [[Enzimi]] se, umjesto toga, deponiraju u [[krv]]i i [[vanćelijski prostor|vanćelijskom prostoru]]. Bolest se ne mora ispoljavati u svim ćelijama organizma. Moguće je da, npr., lizosomi budu defektni u [[fibroblast]]ima, a nedirnuti u hepatocitima.<ref>Hrnjičević, M. (1995)
== Reference ==
Line 31 ⟶ 28:
==Vanjski linkovi==
{{Commons|Lysosome}}
{{Ćelijske strukture i organele}} {{Ćelija}} [[Kategorija:Citologija]]
[[Kategorija:Ćelije]]
|