Razlika između izmjena na stranici "Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija"

{{Glavni|Književnost u Jugoslaviji}}
[[Datoteka:Stevan Kragujevic, Ivo Andric u svom domu 2.JPG|thumb|desno|200px|Ivo Andriċ, jedini jugoslavenski književnik dobitnik [[Nobelova nagrada za književnost|Nobelove nagrade za književnost.]]]]
 
U decembru 1944. godine u Begradu je osnovano [[Državno-izdavačko preduzeće Prosveta]], koje je prvo objavilo Andrićevu ''[[Na Drini ćuprija|Na Drini ćupriju]]''. Uskoro se obnovio [[Nolit]], pod imenom ''Novo pokolenje'', te izdavačko preduzeće [[Kultura (firma)|Kultura]]. U Novom Sadu rad obnavlja [[Matica Srpska]], u Sarajevu izlaze prve knjige novoosnovanog izdavača [[Svjetlost (firma)|Svjetlost]] u Zagrebu [[Naprijed]] i [[Zakladni zavod Hrvatske]], u Ljubljani [[Državna založba Slovenije]] i [[Cankarjeva založba]], u Skoplju [[Kočo Racin (firma)|Kočo Racin]], na Cetinju [[Narodna knjiga]]. Tako je 1950. godine broj objavljenih naslova bio 4.371. a ukupan tiraž 29.768.321.<ref name="Bajec" />
 
Od 17-19. novembra 1946. godine održan je u Beogradu [[Prvi kongres Saveza književnika Jugoslavije|Prvi kongres]] [[Savez književnika Jugoslavije|Saveza književnika Jugoslavije]], gdje je je za predsjednika izabran [[Ivo Andrić]], a za potpredsjednike: [[Oton Župančić]], [[Miroslav Krleža]], [[Isidora Sekulić]], [[Radoslav Zogović]], [[Isak Samokovlija]] i [[Blažo Koneski]].<ref name="Bajec" />
 
Najznačajniji jugoslavenski pisac bio je [[Ivo Andrić]], koji se nakon povratka iz [[Treći rajh|nacističke Njemačke]] sa mjesta jugoslavenskog ambasadora, dobrovoljno povlači u izolaciju i stvara svoja najbolja djela: ''[[Na Drini ćuprija]]'', ''[[Gospođica]]'', ''[[Travnička hronika]]'' i druga djela. Mada se pridružuje Komunističkoj partiji, njegova djela ostaju historijski vezana uglavnom na zbivanja u Bosni i Hercegovini i djelomično Srbiji. Drugi značajniji pisac bio je hrvatski književnik [[Miroslav Krleža]], koji se također politički angažira, ali mu djela ostaju tematski na ranijim radovima historije hrvatskog društva i događanjima za vrijeme Prvog svjetskog rata. Najobjavljeniji autor postao je ubrzo bosanskohercegovački književnik [[Branko Ćopić]], koji osim knjiga za djecu i omladinu stvara i kritičke romane o dešavanjima u SFRJ: ''[[Osma ofanziva]]'' i ''[[Prolom]]'', djela koji govore o ratnim i poratnim godinama, te sukobima nastalim političkim podjelama u društvu. Nakon povratka iz egzila [[Miloš Crnjanski]] nastavlja svoje poetsko djelo, a šezdesetih se godina profilira srbijanski književnik [[Dobrica Ćosić]], učesnik NOB-a i bliski suradnik Josipa Broza, stvarajući djela o ratu, te raskolu srpskog stanovništva za vrijeme rata. U kasnijim djelima, polako se odmiče od političke linije, te postaje disident, koji u svojim djelima kritizira razvoj jednopartijskog sistema. Značajniji pisci tog vremena su: [[Izet Sarajlić]], [[Borislav Pekić]], [[Aleksandar Tišma]], [[Vladan Desnica]], [[Skender Kulenović]], [[Meša Selimović]], [[Miodrag Bulatović]], [[Ranko Marinković]], [[Slavko Goldstein]], [[Ivan Aralica]], [[Zvonimir Balog]], [[Vjenceslav Novak]], [[Ahmet Hromadžić]], [[Goran Tribuson]], [[Slavenka Drakulić]], [[Desanka Maksimović]], [[Miroslav Antić]], [[Oskar Davičo]], [[Danilo Kiš]], [[Dževad Karahasan]], [[Miljenko Jergović]], [[Isak Samokovlija]], [[Abdulah Sidran]], [[Matija Bećković]], [[Tone Seliškar]], [[Edvard Kocbek]], [[Momčilo Kapor]], [[Prežihov Voranc]].