Razlika između verzija stranice "Kultura Bošnjaka"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m preciznije |
mNo edit summary |
||
Red 3:
'''Kultura Bošnjaka''' predstavlja čitav niz osobenosti i posebnosti, razvijanih tokom [[Historija Bošnjaka|historije ovog naroda]], kojima se [[Bošnjak|Bošnjaci]] razlikuju i prepoznaju među ostalim narodima. Prije svega osobenost leži u činjenicama da su Bošnjaci autohtoni [[Evropa|evropski]] narod koji pri tome u velikoj mjeri njeguju [[Islam|islamsku]] tradiciju što je specifično, u pozitivnom smislu, u šarolikoj ali ipak prilično jednoobraznoj kulturološkoj sceni Evrope.
Tokom burne historije, Bošnjaci su stoljećima prije dolaska islama na prostore koje su naseljavali, njegovali svoju posebnost koja je u velikoj mjeri određena geografskim položajem [[Historija srednjovjekovne Bosne|Bosne]] i otežanim prodorom različitih uticaja tokom [[Srednji vijek|Srednjeg vijeka]]. Kao rezultat toga, Bošnjaci su prije svega zadržali religijsku autonomnost u vidu autohtone [[Crkva bosanska|Crkve bosanske]] te se nisu, iako je na njih vršen pritisak i [[Bosanski krstaški rat|pokretane vojne]], priklonili niti jednoj od [[Religijska denominacija|kršćanskih denominacija]], bilo [[Pravoslavlje|istočnoj]] ili [[Rimokatoličanstvo|zapadnoj]].
Osim toga, teritorija koju su naseljavali Bošnjaci dugo vremena je bila na granici različitih carstava ili kao nezavisna teritorija i svojevrsna tampon zona, odnosno vojna krajina ili kao neka vrsta vazalne države što je u značajnoj mjeri uticalo i na oblikovanje karaktera Bošnjaka, između ostalog i na njihovu značajnu ratobornost i neustrašivost što su u to doba velike sile koristile formirajući od Bošnjaka elitne odrede svojih vojski, dajući im pri ratnim sukobima značajnu ulogu.
[[Bošnjaci]] govore [[bosanski jezik|bosanskim jezikom]]. Oni su izvorni govornici nekoliko [[dijalekat]]a štokavskoga narječja, uglavnom: novoštokavskoga ikavskog (tzv. bosanko-dalmatinski) i šćakavsko ijekavskoga (tzv. istočno-bosanski dijalekt), kojim govore Bošnjaci i [[Hrvati]], novoštokavskoga ijekavskoga (tzv. istočnohercegovačko-krajiški), kojeg dijele sa [[Srbi]]ma, [[Crnogorci]]ma i Hrvatima, te nenovoštokavskog ijekavskog (tzv. zetsko-južnosandžački dijalekt) kojime govore Bošnjaci, Crnogorci i Srbi. Udio Bošnjaka u ostalim govorima (npr. novoštokavskom ekavskom (tzv. šumadijsko-vojvođanski dijalekt) i nenovoštokavskom ekavskom (tzv. [[Kosovo|kosovsko]]-resavski dijalekt)) je zanemariv. Zbog procesa jezične [[asimilacija|asimilacije]], akulturacije i [[migracija]] kao posljedica posljednjega [[Rat u Bosni i Hercegovini|rata]] nemoguće je odrediti tačan broj i raspored govornika pojedinoga dijalekta.
Postanak i historijski razvitak standardnoga jezika neke zajednice, u ovom slučaju nacionalne zajednice Bošnjaka, uvelike ovise o samodefiniciji te zajednice, ili o profilu i vidu narodnosne kristalizacije. U slučaju bošnjačke [[nacija|nacije]] nekoliko činitelja je odigralo važnu ulogu: jezični temelj te zajednice je zapadnoštokavski idiom kakav se profilirao tokom 3 [[vijek|vijeka]] uoči [[Osmanlijsko carstvo|Osmanskoga]] osvojenja
| |||