Razlika između verzija stranice "Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Zamijenjena datoteka:Flag_of_the_Democratic_Federal_Yugoslavia.svg sa datotekom:Flag_of_Yugoslavia_(1943–1946).svg (od strane CommonsDelinker razlog: File renamed: added dates). |
No edit summary |
||
Red 1:
{{Nedostaju izvori}}
{{Preuređivanje}}▼
[[Datoteka:Flag of Yugoslavia (1943–1946).svg|mini|250p|desno|Prvobitna partizanska zastava]]
[[Datoteka:Užice and Bihać Republics.png|mini|250px|Kratkotrajne partizanske republike u okupiranoj Jugoslaviji: [[Užička republika]] (1941) i [[Bihaćka republika]] (1942).]]
Red 11:
*''Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije'' (NOV i POJ) - od novembra 1942. do marta 1945.
Narodnooslobodilačkom vojskom je rukovodio [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovni štab]], a za njene pripadnike koristio se neformalni naziv
== Osnivanje ==
[[Partizanski odredi|Partizanske odrede]] je formirala i predvodila [[Komunistička partija Jugoslavije]] (KPJ) na čelu sa [[Josip Broz Tito|Josipom Brozom Titom]]. KPJ je počela da se priprema za borbu (i dolazak na vlast) odmah nakon [[Aprilski rat|invazije sila Osovine]] aprila 1941. Istaknuti partijski funkcioneri su postali vojni rukovodioci sa zadatkom da formiraju partizanske odrede.
Kratkotrajni [[Aprilski rat]], komadanje Jugoslavije, stvaranje [[NDH]] i ostalih kvinslinških tvorevina, teror okupatora i ostalih kolaboracionista stvorili su raspoloženje kod jugoslavenskih naroda, da se okupatoru treba suprotstaviti. Politbiro CK KPJ je 4. maja 1941. godine donio odluku o početku oružane borbe. Ova odluka je inspirirana ulaskom [[SSSR]]-a u rat protiv [[Njemačka|Njemačke]] i angažiranjem glavnih [[Hitler]]ovih snaga na [[Istočni front (Drugi svjetski rat)|Istočnom frontu]], kao i pozivom [[Kominterna|Kominterne]] svim porobljenim narodima Evrope da se uključe u rat protiv sila Osovine
Prva partizanska jedinica je bio [[Sisački partizanski odred]], službeno osnovan blizu [[Sisak|Siska]] 22. juna [[1941]]. Ipak, razne vojne organizacije s više ili manje veze sa KPJ su bile uključene u
U jesen 1941, partizani su osnovali [[Užička republika|Užičku republiku]] na oslobođenoj teritoriji u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]].
Dana 21. decembra [[1941]], partizani su u [[Rudo|Rudu]] formirali [[Prva proleterska udarna brigada|Prvu proletersku brigadu]]
Dana 9. septembra [[1942]], partizani u [[Dalmacija|Dalmaciji]] su osnovali prvu pomorsku jedinicu sastavljenu od ribarskih brodova, koja je postupno prerasla u silu sposobnu da se mori sa italijanskom i njemačkom ratnom mornaricom i da vrši složene amfibijske operacije.
Maja 1942, piloti dva aviona, koji su pripadali ratnom zrakoplovstvu NDH, [[Rudi Čajavec]] i [[Franjo Kluz]],
== Operacije ==
{{Glavni|Narodnooslobodilačka borba naroda Jugoslavije}}
Partizani su vodili gerilsku kampanju koja je postepeno dobivala sve više podrške kod stanovništva. Narodni komiteti su organizirani da djeluju kao civilne vlade
Prva
Druga prednost, koja je postajala sve važnija u kasnijim etapa rata, je bila činjenica da su partizani osnovani na ideološkoj, a ne na nacionalnoj osnovi. Zato su partizani mogli očekuju barem nekakvu
Ustanak protiv njemačkog i
Taj
Borba se prenijela na područje
Nakon [[Teheranska konferencija|Teheranske konferencije]] 1943. partizani su službeno priznati za legitimnu silu od strane Saveznika, koji su kasnije, na prijedlog brigadnog generala [[Fitzroy MacLean|Fitzroya MacLeana]], osnovali balkanski odsjek [[RAF]]-a, s ciljem da prenosi pošiljke i osigurava
Politički, najvažnije odluke su donesene 29. novembra [[1943]]. na [[Drugo zasjedanje AVNOJ-a|zasjedanju]] [[AVNOJ]]-a u
▲Nakon [[Teheranska konferencija|Teheranske konferencije]] 1943. partizani su službeno priznati za legitimnu silu od strane Saveznika, koji su kasnije, na prijedlog brigadnog generala [[Fitzroy MacLean|Fitzroya MacLeana]], osnovali balkanski odsjek [[RAF]]-a, s ciljem da prenosi pošiljke i osigurava vadušni potporu partizanima.
Sa savezničkom zračnom podrškom i uz pomoć [[Crvena armija|Crvene armije]], u drugoj polovini 1944. partizani su preusmjerili pažnju na Srbiju, u kojoj je bilo relativno malo borbi od pada [[Užička republika|Užičke republike]]. Dana 20. oktobra [[1944]]. partizani i [[Crvena armija]] su oslobodili [[Beograd]] u zajedničkoj [[Beogradska operacija|operaciji]]. Krajem 1944. partizani su kontrolirali cijelu istočnu polovinu Jugoslavije
▲Politički, najvažnije odluke su donesene 29. novembra [[1943]]. na [[Drugo zasjedanje AVNOJ-a|zasjedanju]] [[AVNOJ]]-a u bosanskom gradiću [[Jajce|Jajcu]], kada je zabranjen povratak kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II Karađorđevića]] u Jugoslaviju, osnovana privremena vlada, Tito proglašen za maršala i predsjednika Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije, te zacrtana budućnost Jugoslavije kao države sastavljene od federalnih republika.
▲{{Preuređivanje}}
▲Sa savezničkom zračnom podrškom i uz pomoć [[Crvena armija|Crvene armije]], u drugoj polovini 1944. partizani su preusmjerili pažnju na Srbiju, u kojoj je bilo relativno malo borbi od pada [[Užička republika|Užičke republike]]. 20. oktobra [[1944]]. partizani i [[Crvena armija]] su oslobodili [[Beograd]] u zajedničkoj [[Beogradska operacija|operaciji]]. Krajem 1944. partizani su kontrolirali cijelu istočnu polovinu Jugoslavije - Srbiju, Makedoniju i Crnu Goru, kao i [[dalmacija|dalmatinsku]] obalu.
Godine 1945, partizani, koji su
==Zakletva==
|