Razlika između verzija stranice "Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Zamijenjena datoteka:Flag_of_the_Democratic_Federal_Yugoslavia.svg sa datotekom:Flag_of_Yugoslavia_(1943–1946).svg (od strane CommonsDelinker razlog: File renamed: added dates).
No edit summary
Red 1:
{{Nedostaju izvori}}
{{Preuređivanje}}
{{Nije na bosanskom|hrvatskog}}
[[Datoteka:Flag of Yugoslavia (1943–1946).svg|mini|250p|desno|Prvobitna partizanska zastava]]
[[Datoteka:Užice and Bihać Republics.png|mini|250px|Kratkotrajne partizanske republike u okupiranoj Jugoslaviji: [[Užička republika]] (1941) i [[Bihaćka republika]] (1942).]]
Red 11:
*''Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije'' (NOV i POJ) - od novembra 1942. do marta 1945.
 
Narodnooslobodilačkom vojskom je rukovodio [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovni štab]], a za njene pripadnike koristio se neformalni naziv -'''partizani'''. Iako je bila jedna od najjačih vojnih formacija, koja se borila protiv [[Sile Osovine|sila Osovina]] na [[Balkan|Balkanu]]u tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], od stranea [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|SaveznikaSaveznici]] jesu bilaje priznatapriznali i pomognutapotpomogli tek u ljeto [[1943]]. godine.
 
== Osnivanje ==
[[Partizanski odredi|Partizanske odrede]] je formirala i predvodila [[Komunistička partija Jugoslavije]] (KPJ) na čelu sa [[Josip Broz Tito|Josipom Brozom Titom]]. KPJ je počela da se priprema za borbu (i dolazak na vlast) odmah nakon [[Aprilski rat|invazije sila Osovine]] aprila 1941. Istaknuti partijski funkcioneri su postali vojni rukovodioci sa zadatkom da formiraju partizanske odrede.
 
Kratkotrajni [[Aprilski rat]], komadanje Jugoslavije, stvaranje [[NDH]] i ostalih kvinslinških tvorevina, teror okupatora i ostalih kolaboracionista stvorili su raspoloženje kod jugoslavenskih naroda, da se okupatoru treba suprotstaviti. Politbiro CK KPJ je 4. maja 1941. godine donio odluku o početku oružane borbe. Ova odluka je inspirirana ulaskom [[SSSR]]-a u rat protiv [[Njemačka|Njemačke]] i angažiranjem glavnih [[Hitler]]ovih snaga na [[Istočni front (Drugi svjetski rat)|Istočnom frontu]], kao i pozivom [[Kominterna|Kominterne]] svim porobljenim narodima Evrope da se uključe u rat protiv sila Osovine, kao najvećeg zla čovječanstva.
 
Prva partizanska jedinica je bio [[Sisački partizanski odred]], službeno osnovan blizu [[Sisak|Siska]] 22. juna [[1941]]. Ipak, razne vojne organizacije s više ili manje veze sa KPJ su bile uključene u raznarazne vidove pružanja otpora silama osovineOsovine koji su izbili u područjima Jugoslavije, nakon početka [[Operacija Barbarosa|operacije Barbarosa]]. U Beogradu je osnovan Glavni stožerštab partizanskih odreda Jugoslavije, a KPJ je službeno odlučila pokrenuti oružani ustanak 4. jula [[1941]], danom koji se kasnije slavio kao [[Dan borca]] -kao državni praznik SFRJ. Dana 7. jula 1941, [[Valjevski partizanski odred]] je izvršio akciju u selu Bela Crkva u [[Rađevina|Rađevini]]. Taj dan se nakon oslobođenja slavio kao [[Dan ustanka u Srbiji]].
 
U jesen 1941, partizani su osnovali [[Užička republika|Užičku republiku]] na oslobođenoj teritoriji u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]]. StudenogU novembru 1941, njemački vojnici su ponovno osvojili ovu teritoriju, dok se većina partizanskih snaga povukla prema [[Bosna (regija)|Bosni]].
 
Dana 21. decembra [[1941]], partizani su u [[Rudo|Rudu]] formirali [[Prva proleterska udarna brigada|Prvu proletersku brigadu]] -, prvu regularnu jedinicu koja je mogla djelovati izvan mjesta gdje je osnovana. Godine 1942, te jedinice i partizanski odredi su se spojili u Narodnooslobodilačku vojsku (NOV) i partizanski odredi Jugoslavije (POJ), a kasnije u [[Jugoslavenska narodna armija|Jugoslavensku armiju]] 1. marta [[1945.]] godine.
 
Dana 9. septembra [[1942]], partizani u [[Dalmacija|Dalmaciji]] su osnovali prvu pomorsku jedinicu sastavljenu od ribarskih brodova, koja je postupno prerasla u silu sposobnu da se mori sa italijanskom i njemačkom ratnom mornaricom i da vrši složene amfibijske operacije.
 
Maja 1942, piloti dva aviona, koji su pripadali ratnom zrakoplovstvu NDH, [[Rudi Čajavec]] i [[Franjo Kluz]], su prešli su na stranu partizana u Bosni i kasnije su koristili svoje avione protiv snaga osovinaOsovine. Iako je to kratko trajalo zbog nedostatka infrastrukture, ovo je bio prvi primjer pokreta otpora koji je imao svoje vazduhopovstvozrakoplovstvo. Partizani su kasnije stekli stalno zrakoplovstvo dobijavši avione, opremu i vježbu od [[RAF]] 1944. godine.
 
== Operacije ==
{{Glavni|Narodnooslobodilačka borba naroda Jugoslavije}}
Partizani su vodili gerilsku kampanju koja je postepeno dobivala sve više podrške kod stanovništva. Narodni komiteti su organizirani da djeluju kao civilne vlade una oslobođenim teritorijimateritorijama, a čak je i pokrenuta ograničena proizvodnja oružja. AliMeđutim, oni su imali dvije velike prednosti nad ostalim vojnim i paravojnim formacijama u bivšoj Jugoslaviji.
 
Prva i trenutna prednost je bio mali, ali pouzdan kadar [[Jugoslovenski Španci|veterana]] iz [[Španski građanski rat|Španskog građanskog rata]], koji su, za ralikurazliku od ostalih u to vrijeme, imali nekog iskustva u modernom ratu s okolnostima koje nisu bile mnogo drugačije od Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji.
 
Druga prednost, koja je postajala sve važnija u kasnijim etapa rata, je bila činjenica da su partizani osnovani na ideološkoj, a ne na nacionalnoj osnovi. Zato su partizani mogli očekuju barem nekakvu potporupodršku u bilo kojem kraju zemlje, za razliku od ostalih paravojnih formacija ograničenih na teritorijateritorije sa srpskimsrpskom ili hrvatskom većinom. Ovo je omogućilo partizanima bitida budu pokretljiviji i da popunjavaju redove većim brojem potencijalnih novakadobrovoljaca. Okupatorske i kvinsliške snage su bile su dobro upoznate s problemom koji su predstavljali partizani o pokušalipa su ih uništepokušali uništiti u sedam velikih antipartizanskih [[Sedam ofenziva|ofanziva]]. Najveće ofanzive su kombinirale snage [[Wehrmacht]]a, [[SS]]-a, [[Fašistička Italija|fašističke Italije]], [[Bugarska|Bugarske]], [[ustaše|ustaša]] i četničkečetnika.
 
Ustanak protiv njemačkog i talijanskogaitalijanskog okupatora je izbio jula 1941. prvo na području središnje Srbije i Crne Gore. U njemu su sudjelovali još nedovoljno razlučenerazdvojene pristaše komunističkih partizana i srpskih [[četnik]]a pod vodstvom pukovnika [[Dragoljub Mihailović|Dragoljuba Mihailovića]].
 
Taj je ustanak slomljen je snažnom njemačko-talijanskomitalijanskom ofenzivomofanzivom nakon koje su uslijedile teške represalije, kao i rat između partizana i četnika koji su imali nepomirljive političke ciljeve u budućnosti. Otada,Od tada pa sve do 1944, Srbija i veći dio Crne Gore su ostali pod kontrolom četnika i pripadnika režima ([[Milan Nedić|Milana Nedića]] i [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]]).
 
Borba se prenijela na područje [[NDH]]Bosne i Hercegovine, gdje su se od [[1942]]. do [[1943]]. vodile presudne borbe koje su odredile budućnost Jugoslavije u sljedećim desetljećima. Poraz četnika u [[bitka na Neretvi|bici na Neretvi]] (maj 1943) izbacio ih je s historijske pozornice kao moguće gospodare u budućoj Jugoslaviji. Tokom rata partizani su uspjeli steći moralnu, kao i ograničenu podršku [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznika]], koji su do tada podržavali generala Mihailovića.
 
Nakon [[Teheranska konferencija|Teheranske konferencije]] 1943. partizani su službeno priznati za legitimnu silu od strane Saveznika, koji su kasnije, na prijedlog brigadnog generala [[Fitzroy MacLean|Fitzroya MacLeana]], osnovali balkanski odsjek [[RAF]]-a, s ciljem da prenosi pošiljke i osigurava vadušnizračnu potporupodršku partizanima.
Tokom rata partizani su uspjeli steći moralnu, kao i ograničenu podršku [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznika]], koji su do tada podržavali generala Mihailovića.
 
Politički, najvažnije odluke su donesene 29. novembra [[1943]]. na [[Drugo zasjedanje AVNOJ-a|zasjedanju]] [[AVNOJ]]-a u bosanskom gradiću [[Jajce|Jajcu]], kada je zabranjen povratak kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II Karađorđevića]] u Jugoslaviju, osnovana privremena vlada, Tito proglašen za maršala i predsjednika Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije, te zacrtana budućnost Jugoslavije kao države sastavljene od federalnih republika.
Nakon [[Teheranska konferencija|Teheranske konferencije]] 1943. partizani su službeno priznati za legitimnu silu od strane Saveznika, koji su kasnije, na prijedlog brigadnog generala [[Fitzroy MacLean|Fitzroya MacLeana]], osnovali balkanski odsjek [[RAF]]-a, s ciljem da prenosi pošiljke i osigurava vadušni potporu partizanima.
 
Sa savezničkom zračnom podrškom i uz pomoć [[Crvena armija|Crvene armije]], u drugoj polovini 1944. partizani su preusmjerili pažnju na Srbiju, u kojoj je bilo relativno malo borbi od pada [[Užička republika|Užičke republike]]. Dana 20. oktobra [[1944]]. partizani i [[Crvena armija]] su oslobodili [[Beograd]] u zajedničkoj [[Beogradska operacija|operaciji]]. Krajem 1944. partizani su kontrolirali cijelu istočnu polovinu Jugoslavije -: Srbiju, Makedoniju i Crnu Goru, kao i [[dalmacija|dalmatinsku]] obalu.
Politički, najvažnije odluke su donesene 29. novembra [[1943]]. na [[Drugo zasjedanje AVNOJ-a|zasjedanju]] [[AVNOJ]]-a u bosanskom gradiću [[Jajce|Jajcu]], kada je zabranjen povratak kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II Karađorđevića]] u Jugoslaviju, osnovana privremena vlada, Tito proglašen za maršala i predsjednika Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije, te zacrtana budućnost Jugoslavije kao države sastavljene od federalnih republika.
{{Preuređivanje}}
Sa savezničkom zračnom podrškom i uz pomoć [[Crvena armija|Crvene armije]], u drugoj polovini 1944. partizani su preusmjerili pažnju na Srbiju, u kojoj je bilo relativno malo borbi od pada [[Užička republika|Užičke republike]]. 20. oktobra [[1944]]. partizani i [[Crvena armija]] su oslobodili [[Beograd]] u zajedničkoj [[Beogradska operacija|operaciji]]. Krajem 1944. partizani su kontrolirali cijelu istočnu polovinu Jugoslavije - Srbiju, Makedoniju i Crnu Goru, kao i [[dalmacija|dalmatinsku]] obalu.
 
Godine 1945, partizani, koji su sadatada brojali 800.000 ljudi, su porazili [[Wehrmacht]] i ustaše, probivši [[Sremski front]] krajem zime, zauzevši [[Sarajevo]] početkom aprila, ostatak Hrvatske i Slovenije do sredine maja. Nakon zauzimanja [[Rijeka (grad)|Rijeke]] i [[Istra|Istre]], koje su prije rata pripadale Italiji, partizani su ušli u [[Trst]] dan prije Saveznika.
 
==Zakletva==