Razlika između verzija stranice "Richard Wagner"

'''Wilhelm Richard Wagner''' ([[22. maj]] [[1813]]. u [[Leipzig]]u -– [[13. februar]] [[1883]].) u [[Venecija|Veneciji]] u ''Palazzo Vendramin-Calergi'')bio je bio utjecajni [[Njemačka|njemački]] kompozitor, dirigent, muzički teoretičar i esejist. Bio je prvenstveno poznat po svojim [[Opera (muzika)|operama]] (ili "muzičkim dramama", kako ih je kasnije nazivao). Njegove kompozicije, posebno one iz njegovog kasnijeg razdoblja, ističu se svojim [[Kontrapunkt|kontrapunktnim]] teksturama, bogatim [[Hromatizam(muzika)|hromatizmom]], [[Harmonija (muzika)|harmonijama]] i orkestracijama. Tu je i razrađeno korištenje lajtmotiva: teme povezane sa specifičnim likovima, lokacijama, ili sa dijelovima radnje. Wagner je hromatskim muzičkim jezikom nagovijestio kasnija zbivanja u evropskoj [[Klasična muzika|klasičnoj muzici]], uključujući ekstremni hromatizam i [[atonalnost]]. Promijenio je muzičku misao kroz svoju ideju "sveobuhvatnog umjetničkog djela" ([[Njemački jezik|njem]]., Gesamtkunstwerk), utjelovljenu kroz njegov monumentalni ciklus koji se sastojao od četiri opere "''Prsten Nibelunga''" iz [[1876]]. godine. Njegov lajtmotiv koncept i poseban muzički izraz je također imao snažan utjecaj i na mnoge primjere filmske muzike iz [[20. vijek]]a. Wagner je bio i ostaje kontroverzna ličnost, kako zbog njegovih muzičkih i dramatskih inovacija, tako i zbog njegovih [[Antisemitizam|antisemitskih]] i [[Politika|političkih]] mišljenja. <ref> {{cite web|url=http://www.newworldencyclopedia.org/entry/Richard_Wagner|title=Richard Wagner|work=newworldencyclopedia.org|accessdate=22. 1. 2016}} </ref>

U Zürichu nastaju njegova glavna djela: esej pod nazivom "''Umjetnost i revolucija''" (njem. Die Kunst und die Revolution) (1849.), "''Umjetničko djelo buduċnostibudućnosti''" (njem. Das Kunstwerk der Zukunft) ([[1850]].), "''Opera i drama''" (njem. Oper und Drama) ([[1851]].) i opširno autobiografsko djelo "''Komunikacija sa mojim prijateljima''" (njem.Eine Mitteilung an meine Freunde) (1851.). U tim je djelima teoretski i filozofski objasnio svoje umjetničke ideje i zamisao muzičkog pozorišta budućnosti. U tom periodu počinje raditi i na teatrologiji [[Prsten Nibelunga]] (njem. Der Ring des Nibelungen), koja obuhvata četiri muzičke drame: [[Das Rheingold]] (1852. - 1854.), [[Die Walküre]] (1852. - 1856.), [[Siegfried]] (1856. - 1871.) i [[Götterdämmerung]] (1869. - 1874.). Nakon nekoliko godina provedenih na putovanjima i gostovanjima (Pariz, [[Beč]], [[Prag]], [[Petrograd]], [[Moskva]], [[Budimpešta]]), dolazi [[1864]]. godine u [[München]] na poziv bavarskog kralja [[Ludwig II Bavarski|Ludviga II Bavarskog]], koji mu stavlja na raspolaganje neograničena novčana sredstva kako bi realizirao svoje zamisli. Međutim već [[1865]]. godine napušta München zbog različitih spletki i odlazi u Tribschen kraj [[Luzern]]a gde je, među ostalim, napisao djela "''O dirigovanju''" (njem. Über das Dirigieren) i "''O sudbini opere''" (njem. Über die Bestimung der Oper). Posljednju deceniju života proveo je u gradu Bayeruthu gdje je prema njegovoj zamisli izgrađeno Festivalsko pozorište (njem. Festspielhaus) s proširenom pozornicom, natkrivenim orkestrom i amfiteatralnim gledalištem. Prilikom otvaranja ovog pozorišta izvodi se čitava njegova teatrologija [[Prsten Nibelunga]]. U muzičkim dramama koje komponuje poslije 1850. godine Wagner ostvaruje, u najvećoj mogućoj mjeri, svoju zamisao o ''sveobuhvatnom umjetničkom djelu'' (njem. Gesamkunstwerk) tj. djelu u kojem se sve umjetnosti (pjesništvo, [[muzika]], gluma i scenski dekor) sjedinjuju u službi drame. To jedinstvo odnosi se prvenstveno na pjesnički tekst i muziku.