|
'''Socijalizam''' je društveno-ekonomsko uređenje koja nastupa nakon [[revolucija|revolucionarnog]] obaranja [[kapitalizam|kapitalizma]] (eksproprijacije) i koje čini prijelazno razdoblje iz klasnog društva u besklasno.
[[Datoteka:Red flag II.svg|desno|mini|150px|[[Zastava|Crvena zastava]], simbol radničkog i socijalističkog pokreta]]
Prema socijalističkom učenju pojedinci ne žive ili rade u izolaciji nego žive u zajedničkoj saradnji. Osim toga, sve što ljudi proizvode je na neki način društveni proizvod i svi koji su doprinosili u proizvodnji materijalnih dobara imaju pravo udjela u njima. Društvo u cjelini treba da posjeduje ili barem ima kontrolu nad imovinom za dobrobit svih njenih članova.
'''Socijalizam''' (engl. socialism; franc. socialisme; njem. sozialismus; novovjeka tvorba prema lat. socialis: društveni; saveznički), pojam koji označava ideje, teorije, pokrete koji teže socijalizaciji (podruštvljenju) temeljnih uvjeta ljudske egzistencije. Nastao je u 18. stoljeću u Europi kao reakcija na industrijalizaciju i kapitalizam.<ref> Sinclair, Upton (01. 01. 1918). Upton Sinclair's: A Monthly Magazine: for Social Justice, by Peaceful Means If Possible. »Socialism, you see, is a bird with two wings. The definition is 'social ownership and democratic control of the instruments and means of production.'«</ref><ref> Nove, Alec. „Socialism”. New Palgrave Dictionary of Economics, Second Edition (2008). »A society may be defined as socialist if the major part of the means of production of goods and services is in some sense socially owned and operated, by state, socialised or cooperative enterprises. The practical issues of socialism comprise the relationships between management and workforce within the enterprise, the interrelationships between production units (plan versus markets), and, if the state owns and operates any part of the economy, who controls it and how.«</ref><ref> Nove, Alec. „Socialism”. New Palgrave Dictionary of Economics, Second Edition (2008). »A society may be defined as socialist if the major part of the means of production of goods and services is in some sense socially owned and operated, by state, socialised or cooperative enterprises. The practical issues of socialism comprise the relationships between management and workforce within the enterprise, the interrelationships between production units (plan versus markets), and, if the state owns and operates any part of the economy, who controls it and how.« Rosser, Mariana V. and J Barkley Jr. (23. 7. 2003). Comparative Economics in a Transforming World Economy. MIT Press. str. 53. ISBN 978-0262182348. »Socialism is an economic system characterised by state or collective ownership of the means of production, land, and capital.«</ref> Socijalizam se kroz povijest svojega razvoja pojavljivao unutar različitih političkih koncepcija i teorija, od kojih su najznačajnije: utopijski socijalizam, anarhizam, marksizam različitih struja, anti-autoritarni komunizam, boljševizam (autoritarni komunizam), religijski socijalizam (islamski socijalizam, kršćanski socijalizam i sl.), demokratski socijalizam, socijaldemokracija itd.<ref> "What else does a socialist economic system involve? Those who favor socialism generally speak of social ownership, social control, or socialization of the means of production as the distinctive positive feature of a socialist economic system" N. Scott Arnold. The Philosophy and Economics of Market Socialism : A Critical Study. Oxford University Press. 1998. p. 8</ref><ref> Busky, Donald F. (20. 7. 2000). Democratic Socialism: A Global Survey. Praeger. str. 2. ISBN 978-0275968861. »Socialism may be defined as movements for social ownership and control of the economy. It is this idea that is the common element found in the many forms of socialism.«</ref><ref> Bertrand Badie; Dirk Berg-Schlosser; Leonardo Morlino (2011). International Encyclopedia of Political Science. SAGE Publications, Inc. str. 2456. ISBN 978-1412959636. »Socialist systems are those regimes based on the economic and political theory of socialism, which advocates public ownership and cooperative management of the means of production and allocation of resources.«</ref><ref> Zimbalist, Sherman and Brown, Andrew, Howard J. and Stuart (1988). Comparing Economic Systems: A Political-Economic Approach. Harcourt College Pub. str. 7. ISBN 978-0155124035. »Pure socialism is defined as a system wherein all of the means of production are owned and run by the government and/or cooperative, nonprofit groups.«</ref>
U socijalističkom načinu proizvodnje ne postoji nikakva posebna klasa ljudi koja u svojim rukama [[monopol]]izira sredstva za proizvodnju. Isto tako ne postoji ni jedna klasa koja bi zahvaljujući tom monopolu, mogla stalno prisvajati dio proizvoda što ga stvara druga klasa. Sva osnovna [[proizvodnja]] sredstava nalaze se u općedruštvenom vlasništvu. Višak proizvoda, stvoren pomoću tih općedruštvenih sredstava za proizvodnju, također je općedruštveno vlasništvo.
Ovo uvjerenje stavlja socijalizam u sukob sa kapitalizmom koji se temelji na privatnom vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju i omogućava individualne izbore na slobodnom tržištu kako bi se utvrdilo kako se distribuira [[roba]] i usluge. U kritikovanju kapitalizma socijalisti smatraju da takav način proizvodnih odnosa nužno dovodi do nelojalne i eksploatatorske koncentracija bogatstva i moći u rukama onih koji se pojavljuju kao pobjednici u takmičenju u slobodnoj tržišnoj ekonomiji. Ti isti ljudi onda koriste svoje bogatstvo i moć da ojačaju svoju nadmoć u društvu. Jer takvi ljudi su bogati i mogu birati gdje i kako da žive, a njihov izbor zauzvrat ograničava mogućnosti siromašnih.
== Uvod ==
<ref>http://www.britannica.com/EBchecked/topic/551569/socialism</ref>
Središnje vrijednosti zajedničke svim oblicima socijalizma jesu kritika privatnoga vlasništva i njegovo socijalizovanje, tj. podruštvljenje (ili barem neki oblik društvene kontrole nad njim), te načelo društvene jednakosti.<ref>Brus, Wlodzimierz (5. 11. 2015). The Economics and Politics of Socialism. Routledge. str. 87. ISBN 978-0415866477. »This alteration in the relationship between economy and politics is evident in the very definition of a socialist economic system. The basic characteristic of such a system is generally reckoned to be the predominance of the social ownership of the means of production.«</ref><ref>Michie, Jonathan (1. 1. 2001). Readers Guide to the Social Sciences. Routledge. str. 1516. ISBN 978-1579580919. »Just as private ownership defines capitalism, social ownership defines socialism. The essential characteristic of socialism in theory is that it destroys social hierarchies, and therefore leads to a politically and economically egalitarian society. Two closely related consequences follow. First, every individual is entitled to an equal ownership share that earns an aliquot part of the total social dividend…Second, in order to eliminate social hierarchy in the workplace, enterprises are run by those employed, and not by the representatives of private or state capital. Thus, the well-known historical tendency of the divorce between ownership and management is brought to an end. The society – i.e. every individual equally – owns capital and those who work are entitled to manage their own economic affairs.«</ref><ref> "2. (Government, Politics & Diplomacy) any of various social or political theories or movements in which the common welfare is to be achieved through the establishment of a socialist economic system" "Socialism" at The Free dictionary</ref><ref> Arnold, Scott (1994). The Philosophy and Economics of Market Socialism: A Critical Study. Oxford University Press. str. 7—8. ISBN 978-0195088274. »This term is harder to define, since socialists disagree among themselves about what socialism ‘really is.’ It would seem that everyone (socialists and nonsocialists alike) could at least agree that it is not a system in which there is widespread private ownership of the means of production…To be a socialist is not just to believe in certain ends, goals, values, or ideals. It also requires a belief in a certain institutional means to achieve those ends; whatever that may mean in positive terms, it certainly presupposes, at a minimum, the belief that these ends and values cannot be achieved in an economic system in which there is widespread private ownership of the means of production…Those who favor socialism generally speak of social ownership, social control, or socialization of the means of production as the distinctive positive feature of a socialist economic system.«</ref><ref> Hastings, Mason and Pyper, Adrian, Alistair and Hugh (21. 12. 2000). The Oxford Companion to Christian Thought. Oxford University Press. str. 677. ISBN 978-0198600244. »Socialists have always recognized that there are many possible forms of social ownership of which co-operative ownership is one...Nevertheless, socialism has throughout its history been inseparable from some form of common ownership. By its very nature it involves the abolition of private ownership of capital; bringing the means of production, distribution, and exchange into public ownership and control is central to its philosophy. It is difficult to see how it can survive, in theory or practice, without this central idea.«</ref> Pojavni oblici socijalizma međusobno se razlikuju po načinu (sredstvima) kojim će se te vrijednosti postići. Iako se sadržaj pojma socijalizma može pronaći već u ranim iskustvima čovječanstva (pojedinim etičko-religijskim naučavanjima<ref>Cort, John C. (1988). Christian Socialism: An Informal History. Maryknoll, New York: Orbis Books. ISBN 978-0-88344-574-7.</ref>, u praksi nekih religijskih zajednica, židovsko-kršćanskom mesijanizmu, odnosno u naučavanjima svih onih koji su bolje društvo pokušavali postići koncepcijama pravednosti temeljenima na jednakosti i bratstvu), socijalizam je moderna ideja.
U tom smislu elementi socijalističkog mišljenja mogu se pronaći u djelima slavnih utopista ([[Tommaso Campanella]], [[Thomas More]]).<ref> von Mises, Ludwig (1981) [1951]. "Christianity and Socialism". Socialism. New Heaven: Yale University Press</ref> U djelu Utopija iz 1516. [[Thomas More]] drži da »tamo gdje je vlasništvo privatno, gdje je novac mjerilo svih stvari, teško je i nemoguće da zajednica ima pravednu vladu«.
== Utopijski socijalizam ==
Prve konkretne ideje socijalističkog načina proizvodnje i uređenja društva postavili su utopijski socijalisti, koji su se protivili privatnome vlasništvu, kapitalizmu i njemu svojstvenoj doktrini slobodnog (neregulisanog) tržišta. [[Charles Fourier]] je težio izgradnji društva na osnovi falansterija ili falangi (model uravnoteženih zajednica), koje bi funkcionisale poput dioničkih društava, čiji dohodak bi se dijelio među članovima društva, pa nikakav oblik vlasti ne bi bio potreban. [[Henri Saint-Simon]] se zauzimao za novi društveni poredak s centraliziranom strukturom u kojem će umjesto vladavine kapitalista društvom upravljati znanstvenci i najučeniji članovi društva, a [[Robert Owen]] usmerio se na sindikalno i zadružno radničko udruživanje. Riječ "socijalist" prvi se put pojavila 1827. u časopisu "Cooperative Magazine", koji je uređivao [[Robert Owen]], a riječ "socijalizam" u časopisu "Le Globe" 1832.
== Anarhizam ==
Anarhizam, pokret i doktrina unutar socijalističke teorije i socijalističkog pokreta, koji se zauzimao za uređenje gdje se odlučuje o svemu [[izravna demokracija|izravno-demokratski]] od strane naroda, te zbog toga nema potrebe za vođama i vladarima. Inspirirani idejama P. J. Prudhona i praksom Pariške komune iz 1871. ruski anarhisti M. Bakunjin i P. Kropotkin zauzimali su se za društvo bez države i privatnoga vlasništva. Društvo se razumevalo kao skup slobodno ujedinjenih komuna ([[anarhistički komunizam]]) i proizvodnih udruženja u kojem nema vanjske prisile (državne, pravne, političke, ekonomske) nad pojedincima.
== Marksizam ==
Nakon revolucije 1848. i pojave novih mišljenja socijalizam je dobio novo značenje. Pod utjecajem K. Marxa i F. Engelsa socijalizam je dobio znanstvenu formu – znanstveni socijalizam (termin za koji je K. Marx tvrdio da se koristi kao oprečnost utopijskom socijalizmu). Kritičkom analizom kapitalističke političke ekonomije K. Marx i F. Engels prikazali su neke osnovne zakonitosti njegova razvoja, njegove unutrašnje proturiječnosti, ali i neke opće zakonitosti društvenog razvoja. Znanstveni socijalizam ukazuje da socijalizam nije moguć u bilo koje vrijeme, nego kada se ostvare materijalni uslovi prvenstveno u ekonomiji i kada se razviju proizvodne snage potrebne za stvaranje socijalizma. Osnivanjem Prve internacionale 1864. postavili su temelje međunarodnom socijalizmu. Marxov socijalizam (komunizam) je uključivao strategiju revolucionarne klasne borbe radništva i s tim u vezi razgraničenje od ostalih tadašnjih strujanja unutar međunarodnog socijalizma. Od teorija K. Marxa i F. Engelsa nastale su različite struje [[marksizam|marksizma]], sa različitim tumačenjima i interpretacijama.
== Socijaldemokracija ==
Socijaldemokracija, pokret i doktrina unutar socijalističke i teorije i pokreta, na čelu s F. Lassaleom, E. Bernsteinom i dr., zauzimala se za evolucijsku i postepenu reformsku transformaciju kapitalističkoga društva u besklasno socijalističko društvo. Time su se protivili revolucionarnom putu, a naročito autoritarnom konceptu revolucije, zbog čega su bili nazivani reformistima (ili revizionističkim marksistima).
== Boljševizam ==
Boljševizam, struja i od 1912. samostalna politička stranka u Rusiji, revolucionarnim je putem 1917. (Oktobarska revolucija) osvojila vlast u Rusiji i time odredila novo značenje i smjer tadašnjeg međunarodnog socijalizma. V. I. Lenjin, predvodnik boljševičke revolucije i ideolog ruskog socijalizma (lenjinizam i marksizam-lenjinizam), postulate je temeljio na svojoj interpretaciji Marxove i Engelsove teorije, odbacujući do tada vladajući teorijski revizionizam i politički reformizam u socijalističkom pokretu.
Ali je odbacio i političku demokraciju, koja bi trebala da postoji tijekom socijalističke revolucije, o čemu naročito govori [[Rosa Luxemburg]], koja se zalagala za "revolucionarni [[demokratski socijalizam]]".
To je označilo povijesni raskid boljševizma sa marksistima različitih struja i početak prevladavanja boljševičke (marksističko-lenjinističke) struje u tadašnjem međunarodnom socijalističkom pokretu, što je bilo ojačano osnivanjem Komunističke internacionale (Kominterne) 1919.
Boljševizam (marksizam-lenjinizam), sebe je prikazivao kao političku ideologiju koja kroz revoluciju profesionalnih revolucionara uspostavlja jednopartijski sustav, koji autoritarnim i represivnim metodama teži izgradnji socijalizma. Stvaranjem SSSR-a boljševizam se učvrstio kao poredak, a dolaskom J. V. Staljina na čelo Partije sve je više poprimao totalitarni karakter prema unutra i imperijalistički prema van (»socijalizam u jednoj zemlji«).
Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] središnje i istočne europske države pod utjecajem SSSR-a razvile su slične jednopartijske režime, koji su sebe nazivali socijalističkim. Od osnivanja Varšavskoga pakta 1955., u koji je bilo uključeno osam europskih država, jednopartijski sustav se još snažnije institucionalizovao te je doveo do blokovske podijele svijeta. Tako su se jednopartijski režimi uspostavili i osnažili u Europi, ali i u ostatku svijeta (Kina, Sjeverna Koreja, Kuba itd.). U tom smislu socijalizam je tada bio sinonim za svaki politički sustav u kojemu je bio uspostavljen jednopartijski sustav na čelu s komunističkom partijom.
Zbog nemogućnosti praćenja svjetskog ekonomskog napretka, gospodarske neefikasnosti, nesposobnosti zaštite ljudskih prava, kulturne insuficijencije te neosjetljivosti za suvremene društvene tendencije, jednopartijski režimi predvođeni Komunističkom partijom, koji su svoje unutrašnje uređenje nazivali socijalističkim, su se urušili sa početkom 1990-ih u SSSR-u i nizu drugih zemalja.
== Osude jednopartijskih režima komunističkih partija ==
Parlamentarna skupština [[Vijeće Europe|Vijeća Europe]] je [[Rezolucija Vijeća Europe 1481/2006|Rezolucijom VE 1481/2006]] od 25. siječnja 2006. godine godine osudila zločine jednopartijskih režima komunističkih partija iz 20. stoljeća, kao totalitarnih. U toj osudi se izričito spominju „masovna kršenja ljudskih prava od strane totalitarnih komunističkih režima ... koja su kao dela nasilja uključivala individualna i kolektivna pogubljenja, kao i smrt u koncentracionim logorima, izgladnjivanje, deportacije, mučenje, ropstvo, prislini rad i druge oblike masovnog psihičkog terora.“
U većini europskih država<ref>[http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-//EP//TEXT+TA+P6-TA-2009-0213+0+DOC+XML+V0//DE Deklaracija Europskog parlamenta o danu sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma 2.4.2009.]</ref> obilježava se 23. kolovoza kao [[Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima]] - među koje se ubrajaju i sve zemlje sa jednopartijskim režimima na čelu s Komunističkom partijom.
== Ljevičarska kritika boljševizma i marksizma-lenjinizma ==
Socijaldemokrati, demokratski socijalisti, anti-autoritarni komunisti, anarhisti i "neboljševički marksisti" ne podržavaju boljševički i "marksističko-lenjinistički" pristup izgradnji socijalističkog društva.
Savremeni marksisti smatraju boljševizam i marksizam-lenjinizam iskrivljenjem i izopačenjem plemenitih ideja Marxa i Engelsa o socijalnoj pravdi, jer oni nisu bili protiv političke demokracije tijekom izgradnje socijalizma.<ref>http://komunist.free.fr/arhiva/mar2004/markovic.html</ref>
U Kritici Gotskog programa, Građanskom ratu u Francuskoj, Manifestu i drugim radovima [[Marx]] ukazuje da se socijalistički preobražaj treba učiniti u obliku demokratskog političkog režima, te da je prvi cilj "osvajanje demokracije".
U ovim djelima, Marx na jezgrovit način govori, između ostalog, o državi, i daje skicu tranzicijske države koja je demokratska radnička vlast. U toj skici, nema mjesta za logore, strijeljanje i protjerivanje. Socijalistička izgradnja je suprotna vladavini partijske elite i autokratskim odnosima u ekonomskoj sferi. [[Marx]] piše o tome da je oslobođenje radništva djelo samog radništva (a ne male konspirativne organizacije profesionalnih revolucionara), o tome da je sloboda pojedinca uslov slobode svih, te o tome da je [[Pariška komuna]] uzor socijalističke izgradnje.
U Građanskom ratu u Francuskoj [[Marx]] analizira iskustvo Pariške komune iz 1871. i ocjenjuje da je to konačno pronađeni politički oblik oslobođenja radničke klase. „Konačno pronađeni oblik oslobođenja radničke klase“ je vlast koja je razvijala mehanizme direktne demokracije u politici i ekonomiji, koja je uvela radničko samoupravljanje, poštovala različita, pa i suprotna politička mišljenja, te dozvolila demokratsko takmičenje različitih stranaka na izborima, koja je pretvorila predstavničko tijelo u vrhovnu vlast, spojivši zakonodavnu i izvršnu funkciju u njegovim rukama, te ukinula stajaću vojsku i birokratiju. Tu nema mjesta za nikakvu represiju pojedinaca nad društvom.<ref>http://www.noviplamen.net/glavna/marks-zivlji-nego-ikad/</ref>
== Demokratski socijalizam u 21. stoljeću ==
Suvremena i nova ljevica temeljena na politici demokratskog socijalizma teži umanjenju ili nadilaženju svih [[društvena stratifikacija|društvenih stratifikacija]].<ref name="expo">Woshinsky, Oliver H., ''Explaining Politics: Culture, Institutions, and Political Behavior'' (Oxon, England, UK; New York, New York, USA: Routledge, 2008) pp. 145-149.</ref> Suvremena i nova ljevica se zalaže za umanjenje neslobode, nejednakosti i nesolidarnosti u društvu, koje uzrokuje ekonomski kapitalizam, a kao krajnji cilj vidi prevazilaženje ekonomskog kapitalizma i uspostavljanje društveno-ekonomskog uređenja utemeljenog na [[izravna demokracija|izravnoj demokraciji]] u političkoj i ekonomskoj sferi, te na demokratski planiranoj proizvodnji. To je sustav proizvodnje i raspodjele koji bi bio u skladu s potrebama svake pojedinke i svakog pojedinca, te društva kao cjeline, i koji bi uzimao u obzir nosive kapacitete i uvjete obnove okoliša.
Zagovara dostizanje postkapitalističkog društva koje bi bilo zasnovano na pojedinačnoj i kolektivnoj slobodi, jednakosti, solidarnosti i međusobnoj pomoći, zbog čega teži umanjenju i nadilaženju svih oblika represije, hijerarhije i vlasti pojedinca nad pojedincem. Pristaše ove politike smatraju da je za ostvarivanje ovih ideja neophodno umanjiti i nadići sve oblike autoritarnog načina organiziranja. Zbog toga se organiziraju u ljevičarske političke stranke i pokrete.
Pristaše suvremene i nove ljevice shvaćaju svoj ideal kao proces umanjenja i nadilaženja nepravda koje stvara ekonomski kapitalizam, koji slijedi višestoljetnu tradiciju borba naprednih pokreta, radnika, poljoprivrednika, žena, manjina i starosjedilaca.
Obilježja suvremene i nove ljevice za umanjenje nepravda koje stvara ekonomski kapitalizam:
* Na razini poduzeća to znači razvijanje mehanizama demokracije na radnom mjestu;
* Na razini ekonomije to znači razvijanje društvene i demokratske koordinacije umjesto slijepe tržišne proizvodnje;
* Na razini državnih institucija to znači širenje predstavničkog tipa demokracije s mehanizmima izravne demokracije (npr. participativni proračun, opoziv zastupnika i gradonačelnika, itd.);
* Na razini društva to znači borba protiv svakog oblika podređenosti i iskorištavanja, naročito borba protiv diskriminacije na osnovi rase, spola, seksualne orijentacije, nacionalne ili etničke pripadnosti, svjetonazora, hendikepa, pripadnosti manjinskoj zajednici i sl.;
* U odnosu na okoliš to znači usklađivanje gospodarstva u skladu s nosećim i obnovljivim sposobnostima okoliša, te s uvođenjem ekološki prihvatljivih tehnologija.
Pristaše suvremene i nove ljevice se zalažu za internacionalizam, umanjenje i prevazilaženje nepravdi koje stvara svjetski kapitalizam, pa se vezuju uz napredne pokrete i stranke iz cijelog svijeta. Borba obuhvata svjetski anti-kapitalistički pokret, kojeg čine različiti radnički i sindikalni pokreti, pokreti za ljudska i manjinska prava i slobode, te suvremene ljevičarske stranke, organizacije i pojedinci.
Napredni pokreti obično se organiziraju na dva načina. Organiziraju se kao stranke koje žele dobiti demokratsku političku moć i djelovati kao anti-sistemska vlast, ali i kao pokreti koji se bore za nadilaženje sustava bez želje za preuzimanjem političke vlasti. Obje strategije su značajne: oni koji djeluju odozdo, i nadilaze dosadašnje društvene odnose, i oni koji u formalnom političkom prostoru mijenjaju politike odozgo.
Termin nova, demokratska ljevica ili demokratski socijalizam koristi se i kao sinonim za različite anti-autoritarne socijalističke i neo-marksističke pokrete, organizacije i stranke, ali se pridjev "demokratski" koristi za razlikovanje demokratskih ljevičara od boljševizma 20. stoljeća i marksističko-lenjinističkog modela izgradnje socijalizma, koji se smatra nedemokratskim i autoritarnim, te iskrivljenjem plemenite ideje socijalne pravde.
Načelna obilježja nove, demokratske ljevice i demokratskog socijalizma su: anti-autoritarnost i demokratičnost; anti-kapitalizam; anti-militarizam; sekularizam i anti-klerikalizam; internacionalizam i anti-nacionalizam.
== Izvori ==
{{reflist}}
== Također pogledajte ==
* [[Komunizam]]
* [[Karl Marx|Karl Marks]]
* [[Dimitrije Tucović]]
* [[Direktivizam]]
== Literatura ==
* Stjepan Haladin: "Osnove marksizma za srednje škole" (Školska knjiga - Zagreb, 1979. godine)
{{refbegin|30em}}
* {{Citation | first = A Joseph | last = Berlau | title = The German Social Democratic Party, 1914–1921 | place = New York | publisher = Columbia University Press | year = 1949}}.
* {{cite book|ref=harv|last1=Lamb|first1=Peter|last2=Docherty|first2=J. C.|title=Historical Dictionary of Socialism|edition=2nd|year=2006|publisher=The Scarecrow Press|location=Lanham|isbn=978-0-8108-5560-1}}
* -{Sassoon, Donald. ''One Hundred Years of Socialism: The West European Left in the Twentieth Century''. New Press. 1998.}- {{ISBN|1-56584-486-6}}
* -{Guy Ankerl, ''Beyond Monopoly Capitalism and Monopoly Socialism'', Cambridge, MA: Schenkman, 1978.}-
* -{Beckett, Francis, ''Clem Attlee'', Politico's (2007)}- {{ISBN|978-1842751923}}
* -{Nik Brandal, Øivind Bratberg, Dag Einar Thorsen. ''The Nordic Model of Social Democracy'' (2013) Pallgrave MacMillan.}- {{ISBN|1137013265}}
* -{[[Gerald Cohen]]. ''Why Not Socialism?'' [[Princeton University Press]], 2009.}- {{ISBN|0691143617}}
* -{[[G.D.H. Cole]], ''History of Socialist Thought, in 7 volumes'', Macmillan and St. Martin's Press, 1965; Palgrave Macmillan, 2003 reprint; 7 volumes, hardcover, 3160 pages,}- {{ISBN|1-4039-0264-X}}.
* -{[[Michael Ellman]] (2014). ''[http://www.cambridge.org/US/academic/subjects/economics/economics-general-interest/socialist-planning-3rd-edition Socialist Planning].'' [[Cambridge University Press]]; 3 edition.}- {{ISBN|1107427320}}
* -{[[Friedrich Engels]], ''Socialism: Utopian and Scientific'', Pathfinder; 2r.e. edition (December 1989)}- {{ISBN|978-0873485791}}
* -{Friedrich Engels, ''The Origin of the Family, Private Property and the State'', Zurich, 1884.}- {{LCC|HQ504.E6}}
* -{Albert Fried and Ronald Sanders, eds., ''Socialist Thought: A Documentary History'', Garden City, NY: Doubleday Anchor, 1964.}- {{LCCN|64011312}}.
* -{Frances Goldin, Debby Smith, Michael Smith. ''Imagine: Living in a Socialist USA''. [[Harper Perennial]], 2014.}- {{ISBN|0062305573}}
* -{[[Élie Halévy]], ''Histoire du Socialisme Européen''. Paris: Gallimard, 1948.}-
* [-{[Michael Harrington]], ''Socialism'', New York: Bantam, 1972.}- {{LCCN|76154260}}.
* -{[[Michael Harrington]]. ''Socialism: Past and Future.'' Arcade Publishing, 2011.}- {{ISBN|1611453356}}
* -{Hayes, Carlton J. H. "The History of German Socialism Reconsidered," ''American Historical Review'' (1917) 23#1 pp. 62–101 [http://www.jstor.org/stable/1837686 online]}-
* -{[[Jesús Huerta de Soto]], [https://web.archive.org/web/20070614065637/http://www.jesushuertadesoto.com/pdf_socialismo/indice.pdf ''Socialismo, cálculo económico y función empresarial''] (''Socialism, Economic Calculation, and Entrepreneurship''), Unión Editorial, 1992.}- {{ISBN|84-7209-420-0}}.
* -{Makoto Itoh, ''Political Economy of Socialism''. London: Macmillan, 1995.}- {{ISBN|0-333-55337-3}}.
* {{cite book |last=Kitching |first=Gavin |authorlink=Gavin Kitching |title=Rethinking Socialism |publisher=Meuthen |year=1983 |url=http://www.gavinkitching.com/marx_0.htm |isbn=0-416-35840-3 }}
* -{[[Oskar Lange]], ''On the Economic Theory of Socialism'', Minneapolis, MN: University of Minnesota Press, 1938.}- {{LCCN|38012882}}.
* -{Michael Lebowitz, ''[http://www.monthlyreview.org/builditnow.htm Build It Now: Socialism for the 21st century]'', [http://www.monthlyreview.org Monthly Review Press], 2006.}- {{ISBN|1-58367-145-5}}.
* -{George Lichtheim, ''A Short History of Socialism''. Praeger Publishers,}- 1970.
* -{Alan Maass. ''The Case for Socialism.'' [[Haymarket Books]], 2010 (Updated Edition).}- {{ISBN|1608460738}}
* -{Marx, Engels, ''The Communist Manifesto'', Penguin Classics (2002)}- {{ISBN|978-0140447576}}
* -{Marx, Engels, ''Selected works in one volume'', Lawrence and Wishart (1968)}- {{ISBN|978-0853151814}}
* -{[[Joshua Muravchik]], [http://www.pbs.org/heavenonearth/resources.html ''Heaven on Earth: The Rise and Fall of Socialism''], San Francisco: Encounter Books, 2002.}- {{ISBN|1-893554-45-7}}.
* -{Michael Newman, ''Socialism: A Very Short Introduction'', Oxford University Press, 2005.}- {{ISBN|0-19-280431-6}}.
* -{[[Bertell Ollman]], ed., ''Market Socialism: The Debate among Socialists'', Routledge, 1998.}- {{ISBN|0-415-91967-3}}
* -{[[Leo Panitch]], ''Renewing Socialism: Democracy, Strategy, and Imagination''.}- {{ISBN|0-8133-9821-5}}.
* -{Emile Perreau-Saussine, ''What remains of socialism?'', in Patrick Riordan (dir.), Values in Public life: aspects of common goods (Berlin, LIT Verlag, 2007), pp. 11–34}-
* -{[[Richard Pipes]], ''Property and Freedom'', Vintage, 2000.}- {{ISBN|0-375-70447-7}}.
* -{John Barkley Rosser and Marina V. Rosser, ''Comparative Economics in a Transforming World Economy''. Cambridge, MA: MIT Press, 2004.}- {{ISBN|978-0-262-18234-8}}.
* -{[[Maximilien Rubel]] and John Crump, ''Non-Market Socialism in the Nineteenth and Twentieth Centuries''.}- {{ISBN|0-312-00524-5}}.
* -{[[Bhaskar Sunkara]] (editor), ''The ABCs of Socialism.'' Verso, 2016.}- {{ISBN|978-1784787264}}
* -{Katherine Verdery, ''What Was Socialism, What Comes Next'', Princeton. 1996.}- {{ISBN|0-691-01132-X}}
* {{cite book |last=Webb |first=Sidney | title =The Basis of Socialism – Historic |year = 1889 |publisher=Library of Economics and Liberty |authorlink= Sidney Webb, 1st Baron Passfield}}
* -{[[James Weinstein (author)|James Weinstein]], ''Long Detour: The History and Future of the American Left'', [https://web.archive.org/web/20040803131902/http://www.westviewpress.com/about.html Westview Press], 2003, hardcover, 272 pages.}- {{ISBN|0-8133-4104-3}}.
* -{Peter Wilberg, [http://www.newgnosis.co.uk/deep.html ''Deep Socialism: A New Manifesto of Marxist Ethics and Economics''], 2003.}- {{ISBN|1-904519-02-4}}.
* -{[[Edmund Wilson]], ''To the Finland Station: A Study in the Writing and Acting of History'', Garden City, NY: Doubleday, 1940.}- {{LCCN|40034338}}.
{{refend}}
== Vanjske poveznice ==
* [http://www.srp.hr/socijalizam-danas/ "Socijalizam danas", Glasilo Socijalističke radničke partije Hrvatske]
* [https://www.radnicka-fronta.org/2015/01/29/samoupravne-tvrtke-i-zadruge-u-hrvatskoj/ "Samoupravne tvrtke i zadruge u Hrvatskoj", kod "Radnička fronta"], autor Djuro Felić. Posjećeno 16. veljače 2015.
* * Stjepan Haladin: "Osnove marksizma za srednje škole" (Školska knjiga - Zagreb, 1979. godine)
== Vidi jošReference ==
{{reference}}
* [[Demokratski socijalizam]]
* [[Slobodarski socijalizam]]
* [[Marksizam]]
* [[Anti-autoritarni komunizam]]
* [[Anarhizam]]
* [[Anarho-komunizam]]
* [[Realsocijalizam]]
* [[Radnička borba]]
* [[Novi Plamen]]
* [[Islamski socijalizam]]
* [[Kršćanski socijalizam]]
* [[Radnički pokreti]]
* [[Međunarodni savez radnika]] (Prva internacionala)
* [[Druga internacionala]]
* [[Bernska internacionala]]
* [[Međunarodna radnička zajednica socijalističkih stranaka]] ("Druga i pol internacionala", Bečka internacionala)
* [[Kominterna]] (Treća internacionala)
* [[Četvrta internacionala]]
* [[Ujedinjeno tajništvo Četvrte internacionale]]
* [[Peta internacionala]]
* [[Socijalistička internacionala]]
* [[Radničko samoupravljanje]]
* [[Klasični marksizam]]
* [[Austromarksizam]]
== Vanjski linkovi ==
[http://www.noviplamen.org Novi Plamen - socijalistički časopis]
{{Commonscat|Socialism}}
{{Političke ideologije}}
{{Socijalna i politička filozofija}}
[[Kategorija:Socijalizam]]
[[Kategorija:Antifašizam]]
[[Kategorija:Politika]]
[[Kategorija:Političke ideje]]
| 