Razlika između verzija stranice "Historija Osmanlijskog Carstva"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m AnToni premjestio je stranicu Historija Osmanlijskog carstva na Historija Osmanlijskog Carstva |
No edit summary |
||
Red 6:
{{Glavni|Uspon Osmanlijskog Carstva|Osmanlije|pleme Kaji}}
[[Datoteka:OttomanEmpireIn1683.png|250px|mini|desno|Osmanlijsko Carstvo na vrhuncu svoje moći, 1683. godine]]
Osmanlijsko Carstvo se prostiralo na teritoriji koja obuhvata 38 današnjih država: [[Alžir]], [[Tunis]], [[Libija]], [[Egipat]], [[Sudan]], [[Jordan]], [[Saudijska Arabija]], [[Jemen]], [[Ujedinjeni Arapski Emirati]], [[Kuvajt]], [[Bahrein]], [[Katar]], [[Oman]], [[Palestina]], [[Liban]], [[Sirija]], [[Irak]], [[Kipar]], [[Azerbejdžan]], [[
Nestankom [[Seldžuci|Seldžučkog]] [[Rumski sultanat|Rumskog sultanata]], [[Anadolija]] je bila podijeljena na nekoliko nezavisnih država, tzv. [[Anadolijski bejluci|Gazi emirata]]. Do 1300. godine oslabljeno [[Bizantijsko carstvo]] je izgubilo većinu svojih pokrajina u Anadoliji od strane deset Gazi emirata. Jednim od Gazi emirata je vladao [[Osman I]] (1258.<ref>[http://www.theottomans.org/english/family/osman.asp ''Sultani: Osman Gazi''] Pristupljeno 29.9.2016.</ref> - 1326.), osnivač [[Osmanlijsko Carstvo|Osmanlijskog Carstva]]. Osnivanje Osmanlijskog Carstva je izraženo kroz srednjevjekovnu priču poznatu kao "[[Osmanov san]]" u kojem je mladi Osman usnio da će stvoriti carstvo koje je prikazano kao drvo čiji su se korijeni proširili preko tri kontinenta i čije su grane pokrivale nebo.<ref>Lord Kinross, The Ottoman Centuries (Morrow Quill Publishers: New York, 1977) p. 24. Pristupljeno 29.9.2016.</ref> Prema njegovom snu, iz korijena su išle četiri rijeke ([[Tigris]], [[Eufrat]], [[Nil]] i [[Dunav]]). Osim toga, stabla u hladu su bila osunčana sa četiri planine ([[Kavkaz (planina)|Kavkaz]], [[Taursko gorje|Taurus]], [[Atlas (planina)|Atlas]] i [[Balkan (planina)|Balkan]]).
Red 111:
=== Prvi svjetski rat (1914. - 1918.) ===
Mladoturska vlada je u augustu 1914. godine potpisala tajni sporazum sa Njemačkom uspostavivši [[Osmanlijsko-njemački savez]] čiji je cilj bio uništenje zajedničkog neprijatelja Rusije. Osmanlijsko Carstvo je ušlo u rat nakon [[Incident sa brodovima Goeben i Breslau|incidenta sa brodovima Goeben i Breslau]], u kojem je pružilo utočište njemačkim brodovima koji su bježali od britanskih brodova. Ovi brodovi su zajedno sa [[Osmanlijska mornarica|osmanlijskom mornaricom]] učestvovali u napadu na rusku luku u [[Sevastopolj|Sevastopolju]], čime je Osmanlijsko Carstvo jasno dalo do znanja da je stalo na stranu [[Centralne sile|Centralnih sila]]. Nakon nekoliko pobjeda, kao što su [[bitka kod Galipolja]] i [[opsada Kuta]], Osmanlijsko Carstvo je doživjelo katastrofalan poraz na [[Kavkaski front|Kavkaskom frontu]] protiv rusa. Nakon toga je [[ruska kavkaska armija]] uz pomoć [[
Početak [[Arapski ustanak|Arapskog ustanka]] 1916. godine je preokrenuo tok rata na Bliskoistočnom frontu. Nakon potpisivanja [[Primirje u Mudrosu|primirja u Mudrosu]] 30. oktobra 1918. godine, pod Osmanlijskom kontrolom su bili samo [[Jemen]], pokrajina [[Asir (pokrajina)|Asir]] i dijelovi sjeverne [[Sirija|Sirije]] i [[Irak|Iraka]]. Ove teritorije su nakon [[Sporazum u Sevresu|sporazuma u Sevresu]] bile predate britanskim snagama 23. januara 1919. godine. Osmanlije su bile prisiljene i da predaju teritorije koje su dobili izlaskom Rusije iz Prvog svjetskog rata 1917. godine (današnja [[Gruzija]], [[
=== Turski rat za nezavisnost (1919. - 1922.) ===
| |||