Razlika između verzija stranice "Pančićeva omorika"

'''Pančićeva omorika''', omorika, omora, frenja, {{lat|Picea omorika}} (Pančić) Purk., je tanko, vitko, do 50 metara visoko [[četinari|četinarsko]] drvo iz porodice ''[[Pinaceae]]''.

Stablo omorike je visoko 30-40 m visoko i oko 50-60 cm u promjeru, sa pràvim i vitkim deblom, usko­ piramidne krošnje. Kora joj je tanka, crveno­-smeđa, a ljušti se u većim nepravilnim komadima. Grane tanke, a vršne su lučno, prema gore usmjerene, dok su srednje vodoravne, a donje opuštene, sa uzdignutim vrhovima.

Kestenjasti pupoljci su sitni, jajoliki i bez smole, dugi oko 3-4 mm. Gornja strana iglica je tamnozelena i sjajna, a donja ima dvije plavičastobijele pruge stoma (kao kod jele). Cvjeta u aprilu i maju. Muški cvjetovi su svijetlo do ljubičasto -smeđi i vise prema dolje. Dugi su 5-6 cm, a široki oko 1-2 cm. Sjeme sazrijeva u godini cvjetanja, u oktobru i novembru. Jajoliko je i tamno, dugo oko 2,5-3 mm, sa krilcima oko 8 mm.

Omorika je jednodomna, [[vjetar|anemofilna]] [[vrsta]]. Dobro podnosi hladnoću i veliku sušu. Zbog izvanrednih estetskih svojstava često se javlja u [[grad]]skoj [[hortikultura|hortikulturi]], jer je otporna i na [[dim]], [[prašina|prašinu]] i izduvne [[plin]]ove.

Omorika raste na strmim, [[krečnjak|krečnjačkim]] obroncima, nagiba i 55° do 65°, gdje obrazuje endemicne endemične zajednice sa [[Smrča|smrčom]] i [[Jela|jelom]]. Rijetko je ima na [[geologija|geološkim]] podlogama od [[serpentin]]a i [[dijabaz]]a.

Ovaj [[četinar]] je [[endem]] srednjeg [[Podrinje|Podrinja]]. Recentni [[are­al]] je vrlo mali:

*u [[Srbija|Srbiji]] - planine [[Tara (planina)|Tara]] i [[Zvezda]].

''Locus classicus'' je na Tari: Zaovine (Pančić, 1876).