Razlika između verzija stranice "Kordun"

 

 

Kordun je prvenstveno etnokulturalna regija s jasno određenim granicama : na jugu rijekom [[Korana|Koranom]], na zapadu Mrežnicom, na sjeveru [[Kupa|Kupom]], te na istoku Glinom i tzv. "suhom" granicom prema [[Bosna i Hercegovina|BiH]]. Reljefno, Kordun je prelazna zona između dinarskog planinskog područja ([[Lika]]) i ravničarskog prostora Središnje Hrvatske. Teren je uglavnom brežuljkast s manjim uzvisinama (200-300 m) koje se postupno povećavaju prema Petrovoj gori, najvišem vrhu Korduna smještenom u njegovom središtu. Čitavo područje gravitira Karlovcu i predstavlja dio šire Pokupsko-kordunske regije. Najveće gradsko naselje (po nekim pokazateljima i jedino) na Kordunu je [[Slunj]].

 

Naziv Kordun nastao je u razdoblju Vojne krajine i usko je povezan sa strateškim značenjem kraja. Dolazi od francuske riječi cordon koja znači niz ili red. U ovom slučaju to se odnosi na niz povezanih stražarnica i utvrđenja prema isturenom turskom području zapadne Bosne.

[uredi]

 

Pojednostavljeno, područje Korduna je određeno okolnim rijekama Koranom, Mrežnicom, Kupom i Glinom. Međutim, postoje razlike između reljefnih i etnografskih granica. Tako se prostor Lasinje na sjeveru češće smatra dijelom Pokuplja, a Topuskog na istoku dijelom Banovine. Granice Korduna su jednom povećane diplomatskim putem : 1791. godine Svištovskim mirom je iz sastava Osmanskog carstva izdvojena pogranična zona oko Cetingrada i Drežnik Grada ( tzv. "suha međa"), koja se od tada smatra dijelom Korduna.

 

Danas se u okviru Korduna nalazi jedan grad (Slunj) i pet opština ([[Cetingrad]], [[Gvozd]], [[Krnjak]], [[Rakovica]] i [[Vojnić]]). Ponekad se u sastav Korduna uvrštavaju i općine [[Lasinja]] i [[Topusko]]. Sve opštine, osim Gvozda i Topuskog koji su u Sisačko-moslavačkoj županiji, pripadaju Karlovačkoj županiji.

 

 

Kordun je tokom čitavog 20. vijeka bio izrazito emigracijsko i depopulacijsko područje, što je pojačano stradanjem u ratovima. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine ima oko 25.000 stanovnika. 1931. godine isti prostor imao je blizu 100.000 stanovnika. Po nacionalnoj strukturi riječ je o izrazito mješovitom području ( oko 52 % Hrvata, oko 40 % Srba te oko 6 % Bošnjaka). I ovdje se, kao i u Lici, mogu izdvojiti dvije zone : u južnom dijelu (Cetingrad, Rakovica i Slunj) većinsko stanovništvo su Hrvati, a u sjevernom dijelu (Gvozd, Krnjak i Vojnić) Srbi.

 

U okviru kraljevine Ugarske ovo područje je podijeljeno između srednjovjekovnih županija Drežnika, Gore i Gorice. Kao feudalni gospodari nametnuli su se knezovi Nelipići, nakon njih Babonići, da bi u 14. vijeku većina Korduna prešla pod vlast knezova Frankapana. To je razdoblje guste naseljenosti ovog kraja, kada se razvija čitav niz utvrđenja, naselja i samostana. Najznačajniji frankapanski centri su bili Drežnik i Slunj. U sjevernom dijelu Korduna nalazila se Perna (današnje selo kod Topuskog) koja je već 1225. dobila gradska prava, zatim samostan Zlat (današnje selo Slavsko Polje) i cistercitska opatija Topusko.

 

 

 

Kordun je izrazito ruralno područje sa zemljištem relativno nepovoljnim za obradu. To je posebno izraženo u južnom dijelu (okolina Slunja) gdje prodiru dijelovi dinarskog krša. U istoriji je stanovništvo bilo vezano za vojnu službu u Vojnoj krajini, tako da nikada nije zavisilo isključivo o poljoprivredi. Nakon Drugog svjetskog rata, otvarani su manji industrijski pogoni u lokalnim centrima (Krnjak, Slunj, Vojnić), ali bez većeg učinka na razvoj kraja. Danas se mogućnost razvoja vidi u turizmu, posebno na slunjskom području zbog blizine Plitvičkih jezera.

[uredi]

 

* Ostaci srednjovjekovnih gradova i utvđenja (Cetingrad, Klokoč, Perna, Slunj)

* Rastoke