Razlika između izmjena na stranici "Bečka secesija"

Dodana 3.383 bajta ,  prije 2 godine
nema sažetka izmjene
 
{{Izmjene u toku}}
[[Datoteka:Wien - Secessionsgebäude.JPG|thumb|150px250px|desno|[[Zgrada bečkeBečke secesijeSecesije]] u Beču, izgradena 1897. godine prema dizajnu [[Joseph Maria Olbrich|Josepha Marie Olbricha]] za izložbe secesijske grupe.]]
''Bečka secesija'' ([[Njemački jezik|njem]]: Wiener Secession, poznata i kao "Savez austrijskih umjetnika" ili Vereinigung Bildender Künstler Österreichs) bio je umjetnički pokret koji je 1897. godine osnovala grupa austrijskih umjetnika koji su napustili "Udruzenje austrijskih umjetnika", koje je bilo smješteno u Bečkoj umjetničkoj zgradi (njem. Wiener Künstlerhaus).
Prva Secesijska grupa je osnovana u [[Minhen]]u [[1892]]. godine, a nedugo nakon toga je osnovana i Berlinska secesija.
 
== Stil secesije ==
[[Datoteka:Jugendstil owls - Koloman Moser - Detail facade of Secession Building - Vienna.jpg|thumb|"Jugendstil sove" - Detalj sa fasade Zgrade bečkeBečke secesijeSecesije. Ovi ukrasni dizajni za fasadu ove zgrade smatra se da su urađeni od strane [[Koloman Moser|Kolomana Mosera]].]]
[[Datoteka:Gustav Klimt 014.jpg|thumb|lijevo|"Beethoven friz", djelo Gustava Klimta, a nalazi se u prizemlju Zgrade bečkeBečke secesijeSecesije.]]
Pokret secesije je bio ne samo [[Filozofija|filozofski]] nego i [[Estetika|estetski]]. Za razliku od drugih pokreta, nije postojao samo jedan stil koji bi ujedinjavao rad umjetnika koji su bili dio Bečke secesije. Zgrada secesije je najbolje predstavljala ideale ovog pokreta. Iznad njenog ulaza napisana je fraza: "Der Zeit ihre Kunst, Der Kunst ihre Freiheit." ("Svakom uzrastu njihova umjetnost, svaka umjetnost je njihova sloboda"). Umjetnici secesije su prije svega težili mogućnostima izražavanja njihove umjetnosti izvan granica akademske tradicije. Nadali su se da će stvoriti novi stil koji ništa ne duguje historijskom utjecaju, u skladu s duhom na prijelazu u [[20. vijek]] (u to vrijeme u Beču su objavljeni i prvi zapisi [[Sigmund Freud|Sigmunda Freuda]]).
 
Secesionistički stil je bio izložen u časopisu pod nazivom Ver Sacrum koji je grupa proizvela, u kojem su bili predstavljeni visoko dekorativni radovi predstavnika iz tog perioda.
 
== Arhitektura ==
[[Datoteka:Otto Wagner Pavillon - Karlsplatz.jpg|thumb|upright=1.35|Karlsplatz Stadtbahn nekadašnja tramvajska stanica u Beču.]]
 
Zajedno sa slikarima i vajarima, bilo je nekoliko istaknutih arhitekata koji su se pridružili Bečkoj secesiji. Tokom ovog perioda, arhitekte su se usredsredile na donošenje čistijih [[Geometrija|geometrijskih]] oblika u dizajn svojih zgrada. Iako su imali sopstvenu vrstu dizajna, nadahnuċe za njihova arhitektonska djela je dolazilo iz [[Neoklasicizam|neoklasične]] arhitekture, uz dodavanje listova i prirodnih motiva. Tri glavna osnivača tog pokreta bili su: [[Josef Hoffmann]], [[Joseph Maria Olbrich]] i [[Otto Wagner]]. Arhitekti secesionista često su ukrašavali površinu svojih zgrada sa linearnim ukrasima u obliku koji se obično naziva stomak ili jegulja, iako su Vagnerove zgrade težile ka većoj jednostavnosti i smatrane su pionirima [[Modernizam|modernizma]].
[[Datoteka:Wien - Österreichische Postsparkasse, Georg-Coch-Platz.JPG|thumb|200px|lijevo|Glavna fasada Austrijske Poštanske Štedionice u Beču (Österreichische Postsparkasse, P.S.K.) u Beču.]]
 
Godine 1898. arhitekte secesije dali su da se izgradi njihova izložbena kuća u blizini [[Karlsplatz (Beč)|Karlsplatza]]. Dizajnirana od strane Josepha Maria Olbricha, izložbena zgrada je ubrzo postala poznata pod nazivom "secesija" (Die Sezession) i postala je ikona pokreta. Zgrada secesije pokazala je umjetnost nekoliko drugih utjecajnih umjetnika kao što su: [[Max Klinger]], [[Eugène Grasset]], [[Charles Rennie Mackintosh]] i [[Arnold Bocklin]].
 
Otto Wagnerova ''Majolika Haus'' u Beču (1898) je značajan primjer austrijske upotrebe linije. Ostala značajna djela Otto Wagnera uključuju tramvajsku stanicu ''Karlsplatz Stadtbahn u Beču'' iz 1900. godine i ''Austrijsku poštansku štedionicu u Beču'' 1904. - 1906.
 
Vagnerov način mijenjanja ukrasa u stilu Art Nouveau na klasičan način, nije pronašao naklonost kod nekih njegovih učenika, koji su se odvojili da osnuju secesioniste. Jedan od njih je bio Josef Hoffmann, koji je otišao da osnuje ''Bečku Radionicu'' (njem. Wiener Werkstätte). Dobar primjer njegovog rada je [[Stoclet Palata u Briselu]] iz 1905. godine.
 
== Također pogledajte ==
*[[Pseudomaurska arhitektura]]
*[[Bosanska arhitektura]]
 
== Literatura ==
* Schorske, Carl E. "Gustav Klimt: Painting and the Crisis of the Liberal Ego" in Fin-de-Siècle Vienna: Politics and Culture. Vintage Books, 1981. ISBN 978-0-394-74478-0
 
* Borsi, Franco, and Ezio Godoli. "Vienna 1900 Architecture and Design". New York, NY: Rizzoli International Publications, Inc, 1986. ISBN 978-0-8478-0616-4
 
* Arnanson, Harvard H. "History of Modern Art". Ed. Daniel Wheeler. 3rd ed. Englewood Cliffs, NJ: Prentice Hall, Inc, 1986. ISBN 978-0-13-390360-7.
 
* Kathrin Romberg (ed.): Maurizio Cattelan. Text by Francesco Bonami, Wiener Secession, Wien. ISBN 3-900803-87-0
 
* Topp, Leslie. "Architecture and truth in fin-de-siecle vienna". Cambridge, UK: Cambridge UP, 2004. ISBN 978-0-521-82275-6
 
* "Architecture in Austria in the 20th and 21st Centuries". Ed. Gudrun Hausegger. Basel, SW: Birkhauser, 2006. ISBN 978-3-7643-7694-9
* Sekler, Eduard F. "Josef Hoffmann The Architectural Work". Princeton, NJ: Princeton UP, 1985. ISBN 978-0-691-06572-4
* O'Connor, Anne-Marie (2012). The Lady in Gold, The Extraordinary Tale of Gustav Klimt's Masterpiece, Portrait of Adele Bloch-Bauer, Alfred A. Knopf, New York, ISBN 0-307-26564-1.
 
[[Kategorija:Arhitektura u Bosni i Hercegovini]]
5.916

izmjena