Razlika između verzija stranice "Ruska svemirska agencija"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Kategorija:Svemirske letjelice uklonjena; Kategorija:Svemirske agencije dodana (uz pomoć HotCat-a) |
mNo edit summary |
||
Red 17:
prva modularna svemirska stanica, ''[[Mir (svemirska stanica)|Mir]]'' <small>(gore lijevo)</small>.]]
'''Ruska svemirska agencija''' ili '''RKA''' (ruski: Федеральное космическое агентство России), kraće '''Roskosmos''', osnovana 25. februara 1992., je ključno tijelo u novoj organizaciji [[Rusija|ruskog]] (civilnog) svemirskog programa. Zapošljavala je svega nekoliko stotina radnika (nekad u [[Sovjetski Savez|Sovjetskom Savezu]] je MOM imao ukupno oko 2 miliona zaposlenih) i naslijedila neka postojeća postrojenja i institute. Zahvaljujući iskustvu svojih radnika, bivših stručnjaka, političara i upravitelja svemirskog programa, brzo je zadobila autoritet i u zemlji i inostranstvu. U martu 1999., objavljeno je da će ovlasti nad 350 firmi u vazduhoplovnoj industriji (prethodno ovisnih o Ministarstvu odbrane) biti prenesene na RKA, pa je u julu iste godine RKA postala '''RAKA''' (Ruska vazduhoplovna i svemirska agencija). <ref>
==Historija==
Red 26:
Najpoznatija sovjetska ratna raketa razvijena tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] bila je "[[Kaćuša]]", raketa na čvrsto [[gorivo]] ispaljivana iz višecijevnih raketnih bacača i maksimalnog dometa od 5 do 10 [[metar|km]].
Pri kraju Drugog svjetskog rata američke su snage iz Mittelwerk postrojenja Sovjetima doslovno pred nosom odnijele glavninu njemačke opreme i [[Aggregat A-4|V-2 raketa]], te osigurale većinu ključnih njemačkih raketnih naučnika. Ipak, [[SSSR]] je uspio osigurati Mittelwerk postrojenje, kao i važne njemačke naučnike Helmuta Grottrupa (stručnjaka za navođenje), Ericha Putzea (stručnjaka za proizvodnju) i Wernera Bauma (stručnjaka za propulziju). Također, osigurano je i nekoliko stotina radnika Mittelwerk postrojenja. Međutim, najvažnije od svega je to što je Sovjetski Savez već imao svoje raketne stručnjake, poput A. G. Kostikova, koji je konstruirao ratne rakete "Kaćuša" i [[Sergej Koroljov|Sergeja P. Koroljova]], smatranog ocem modernih sovjetskih raketa. <ref>
Nakon Drugog svjetskog rata, Sovjeti su ponovno pokrenuli proizvodnju V-2 raketa u Mittelwerk postrojenju i nastavili je sve do 1946.. Poput [[SAD]]-a i SSSR je za početna poslijeratna raketna istraživanja koristio V-2 rakete. Krajem listopada 1946., svi njemački znanstvenici koji su radili za Sovjete, transportirani su bez prethodne najave, kamionima i vlakovima u Rusiju. Njemački raketni kolektiv ubrzo je uspostavljen u okolini [[Moskva|Moskve]], gdje je počeo usavršavati V-2 raketu.
Red 76:
===Osnivanje Ruske svemirske agencije===
25.
U novim okolnostima određen utjecaj i dalje ostvaruju određena ministarstva, posebno Ministarstvo obrane i Ruske svemirske snage, a u naučnim istraživanjima i vanjskoj saradnji Akademija nauke. Državna sredstva dovoljna su tek toliko da održe postojeće potencijale, odnosno omoguće minimalno poslovanje, a dodatna sredstva za razvoj nastoje se ostvariti kroz međunarodnu suradnju i lansiranje (inostranih) komercijalnih [[satelit]]a i [[Svemirska letjelica|svemirskih letjelica]].
Red 82:
U skladu sa sporazumima o razoružanju, koja su obuhvaćala na stotine strateških interkontinentalnih projektila, Rusija je poput SAD-a tražila način njihova preoblikovanja u lagana i srednje teška lansirna vozila, s namjerom da ih proda na međunarodnom tržištu. Istodobno, korisnici na Zapadu i širom svijeta tako su dobili priliku lansirati (najčešće iz [[Pljeseck]] i [[Bajkonur]] kosmodroma) male satelite po vrlo niskoj cijeni. Dodavanjem projektilima dodatnih stupnjeva tako je nastalo "Start 1" lansirno vozilo, po prvi puta lansirano 1993., zatim "Rockot", "Strela", "Dnepr" i druga lansirna vozila. Uz to, kako bi se zadovoljila potražnja za poboljšanim performansama zahtijevanim na međunarodnom lansirnom tržištu, pokrenuto je (kao i u SAD-u) u kooperaciji sa stranim kompanijama nekoliko projekata malih lansirnih vozila koja ne proizlaze iz balističkih projektila, kao što su "Air Launch" i "Rikcha" (obje koriste tekući [[kisik]] i [[prirodni gas]] kao gorivo).
Ipak, najambiciozniji novi ruski projekt je "Angara" obitelj velikih, modularnih svemirskih lansirnih vozila, koja po uzoru na najnovije američke (EELV) rakete Delta IV i Atlas V, koristi različite usavršene komponente N1, Zenit, Energia i Proton lansirnih vozila. Ovome treba pridodati i najnoviji konceptni projekt reupotrebljivog svemirskog vozila "Kliper", kojeg Rusija nastoji ostvariti u kooperaciji sa Evropom ([[ESA]]) i eventualno Japanom ([[Japanska aeronautička i svemirska istraživačka agencija|JAXA]]), a koji bi najkasnije do 2015. godine trebao zamijeniti već zastarjeli svemirski brod "Sojuz". Slično američkom Crew Exploration Vechicle (CEV), koji će zamijeniti Space Shuttle, "Kliper" bi trebao biti u stanju transportirati do 6 [[kosmonaut]]a na [[ISS]], te poslužiti za buduća istraživanja Mjeseca i eventualno Marsa. U početnu orbitu bio bi lansiran uz pomoć modificirane verzije rakete "Sojuz 2" (usavršeni "Sojuz ST"), a potom bi uz pomoć dodatnog potisnog stupnja "Parom" koji bi ga čekao u orbiti, nastavio putovanje prema ISS-u. Ovaj bi se završni postupak mogao izbjeći korištenjem snažnijih lansirnih vozila, poput onih iz Angara ili Zenit
== Reference ==
| |||