Razlika između verzija stranice "Bakarno doba"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
mNo edit summary |
||
Red 14:
Zbog svoje mekoće, bakar se u početku koristio za nakit, ali otkrićem naprednije obrade hladnim postupkom postiže su dvostruko veća tvrdoća, što odgovara za izradu [[alat]]a i [[oružje|oružja]] potrebne tvrdoće. Jedina prava mahana te obrade bila je krhkost, tj. lomljivost. Najstariji dokazi korištenja bakra potiču iz 8000. p.n.e, iz [[Turska|Turske]], [[Cayonu Tepesi]], u blizini kojeg se nalaze rudnici bakra koji se i danas eksploatišu.
Sve veća upotreba bakra u svakodnevnoj upotrebi unijela je značajne promjene i u tadašnja društva. Pojavile su se i prvi majstori specijalisti - [[Rudarstvo|rudari]], [[kovač]]i, [[Metalurgija|metalurzi]]. Ubrzano je rasla i potraga za bakarnim [[rude|rudama]]. Tako se do 3800. p.n.e, upotreba bakra proširila širom Sredozemlja i obalam [[Atlantski okean|Atlantika]]. Budući da rude bakra sadrže i plemenite i druge [[metal]]e, započeta je eksploatacija i [[Zlato|zlata]], [[Srebro|srebra]] i [[olovo
Na osnovu [[arheologija|arheoloških]] nalaza postoje naznake da je eneolitska kultura, i na teritoriji bivše [[Jugoslavija|Jugoslavije]] bila široko rasprostranjena i bogato zastupljena. U mnogim dijelovima postojali su ili u talasima pristizali izdanci eneolitskih kultura, kao što su [[Butmir|butmirska]], badenska, cetinska, hvaranska, kostolačka, lasinjska, ljubljanska, lengyelska, slavonska, potiska, sopotska, vinčanska i vučedolska, te Bodrogkeresztúr, Cotofeni, Retz-Gayary, Saleuta i druge.<ref>Basler Đ. et al., red. (1979): Praistorija jugoslavenskih zemalja – III Eneolitsko doba. Svjetlost i ANUBiH, Sarajevo.</ref><ref>Hadžiselimović R. (1986): Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.</ref>
| |||