'''Spahije''' ([[Osmanlijski turski jezik|osmanlijski turski]]: سپاهی ''sipâhi,'' iz perzijskog ''سپاهی'' što znači "vojnik''"'') su bili elitni vojni red [[Osmanlijsko carstvoCarstvo|osmanlijske]] vojske. Sistem spahija imao je elemente [[Srednji vijek|srednjevijekovnog]] [[Evropa|evropskog]] [[vitez (naslov)|viteštva]] kao i [[Japan|japanskih]] [[samuraj]]a, ali je to ipak u najvećem bio specifičan osmanlijski sistem. Položaj spahija je bio uređen timarskim sistemom. To je originalni turski “izum”, [[timar]], što znači “nadarbina”. Spahije su dobijale posjed u osvojenim krajevima i tako osiguravali prisutnost [[Visoka Porta|Porte]] u svim dijelovima carstva ujednačeno. Pri tom nisu postajali vlasnici zemlje, nisu je mogli ostaviti u nasljedstvo niti prenijeti na drugog. Dokle god dobro ratuje, do tad je u posjedu zemlje, te su i zbog toga postizali izvanredne rezultate. Prema dokumentima iz toga perioda zabilježeno je da je Osmanlijsko carstvoCarstvo imalo početkom [[16. stoljeće|16. st]]. oko 90 000 spahija. Ukupna efektiva pokrajinske vojske u to doba bila je oko 200 000 ljudi. Naravno, u onim krajevima koji su bili krizna žarišta vojske je bilo više za razliku od unutrašnjosti gdje je ta pokrajinska vojska obavljala svakodnevne vojne zadatke (uključujući održavanje reda i mira). U slučaju velikih ratnih operacija ili frontalnih bitaka ova vojska mogla se sazvati u vrlo kratkom roku na jedno mjesto. <gallery>
Datoteka:Sipahi-vienibas-karogs.png|Jedna od spahijskih zastava
</gallery>
== Bosanski spahije ==
Za razliku od ostatka Carevine, timari [[Bosna i Hercegovina u Osmanlijskom carstvuCarstvu|bosanskih]] spahija su se nasljeđivali unutar porodice te su na taj način spahije postali neki oblik vojnog plemstva, a ovaj način naslijeđivanja je imao utjecaja i na razvoj [[Bošnjaci|bosanskog]] osmanlijskog plemstva općenito. Na čelu bosanskih spahija stajao je [[alajbeg]].
