23.017
izmjena
m (Vraćene izmjene korisnika 195.222.40.190 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika 77.77.213.152) |
m (ispravke + detalji) |
||
Nekoliko događaja od 4. do 6. stoljeća označava prelazni period u kojem je Rimsko carstvo podijeljeno na Istočni grčki i Zapadni latinski. Car [[Dioklecijan]] (284. - 305.) je 285. godine je podijelio administraciju Rimskog carstva na istočnu i zapadnu. Između 324. i 330. godine [[Konstantin Veliki]] (306. - 337.) je prebacio glavni grad iz [[Rim]]a u [[Bizantijum]], kasnije poznat kao Konstantinopolj (Konstantinov grad) i Novi Rim (Nova Roma). Za vrijeme cara [[Teodozije I Veliki|Teodozija I]] (379. - 395.) [[kršćanstvo]] je postalo zvanična religija carstva. I na kraju, za vrijeme vladavine cara [[Heraklije|Heraklija]] (610. - 641.) vojska i administracija su restukturirani i usvojen je grčki jezik umjesto latinskog. Prema tome, iako je nastavila rimsku državu i održavala rimsku državnu tradiciju, moderni historičari razlikuju Bizantiju od [[antički Rim|antičkog Rima]] od kada se počela orijentisati prema grčkoj a ne latinskoj kulturi, i od kada je karakteriše [[Pravoslavna crkva|pravoslavlje]] a ne [[Religija drevnog Rima|politeizam]].
Granice carstva su značajno evoluirale od svog postojanja, jer su prošle kroz nekoliko ciklusa padova i uspona. Za vrijeme cara [[Justinijan I|Justinijana I]] (527. - 565.) carstvo je dostiglo svoj najveći mjeru nakon ponovnog osvajanja rimske zapadne obale [[Sredozemno more|Sredozemnog mora]], uključujući i sjevernu Afriku, Italiju i sam Rim. Za vrijeme vladavine cara [[Mauricije|Mauricija]] (582. - 602.) istočna granica carstva je proširena, a granica na sjeveru je stabilizirana. Međutim, njegov atentat je izazvao [[Bizantijsko-
Za vrijeme [[Makedonska dinastija|Makedonske dinastije]] (10. - 11. stoljeće) carstvo se ponovo proširilo i doživilo dva stoljeća [[makedonska renesansa|makedonske renesanse]], ali su na kraju izgubili Malu Aziju od [[seldžuci|Seldžučkih Turaka]] nakon [[bitka kod Manzikerta|bitke kod Manzikerta]] 1071. godine. Ova bitka je otvorila put Turcima da se nasele u [[Anadolija|Anadoliji]]. Carstvo je u zadnjem stoljeću svog postojanja bilo izloženo stalnom padu moći. Bizantija se borila i oporavljala, ali je u 12. stoljeću doživjela smrtni udarac. Za vrijeme [[četvrti krstaški rat|četvrtog krstaškog rata]], križari su upali u Konstantinopolj i raspustili carstvo. Carstvo je ponovo reafirmisano 1261. godine, kada je Bizantija obnovila Konstantinopolj, ali su izgubili mnoge teritorije. Izgubljene teritorije su [[Bizantijsko-Osmanlijski ratovi|postepeno preuzimale Osmanlije]] tokom 15. stoljeća. [[Pad Konstantinopolja|Padom Konstantinopolja]] od strane [[Osmanlijsko carstvo|Osmanlijskog carstva]] 1453. godine je konačno nestalo Bizantijsko carstvo.
|