Razlika između verzija stranice "Zaim Topčić"

Jedan je od rijetkih književnika koji su dva puta osvojili Godišnju [[nagrada Društva pisaca BiH|nagradu Društva pisaca BiH]], za romane ''[[Grumen sunca]]'' i ''[[Crni snjegovi]]'' (njegov sin [[Zlatko Topčić]] je također dvostruki dobitnik te prestižne nagrade).<ref>{{cite web|url=http://www.idoconline.info/article/311707|title=SLOŽNA UREDNIČKA BRATIJA|work=idoconline.info|date=13. 10. 1989|accessdate=31. 7. 2015}}</ref>

Zaim Topčić je u [[Sarajevo|Sarajevu]] završio Trgovačku akademiju, a studirao je na Ekonomskom fakultetu u [[Beograd|Beogradu]]. U [[Narodnooslobodilačka borba Jugoslavije|narodnooslobodilačkom ratu]] aktivno je učestvovao od početka, od [[1941.]] godine. Nakon oslobođenja je bio urednik u sarajevskoj radio-stanici. Bio je generalni sekretar tadašnjeg Udruženja književnika Bosne i Hercegovine (sada [[Društvo pisaca Bosne i Hercegovine]], čiji je osnivač i generalni sekretar, od 1993. do 2001. godine, bio njegov sin [[Zlatko Topčić|Zlatko]]).

Autor je značajnog historijskog romana [[Zemlja heretika]] kojeg je profesor [[Enes Duraković]] uvrstio u ediciju 100 knjiga bošnjačke književnosti. Objavio je zbirke novela Nad bezdanom i U susret danu, romane [[Grumen sunca]], [[Crni snjegovi]], More među jablanima, [[Zemlja heretika]], Dobijeni svijet, Ljudolovka Jasenovac i Valter, Matoš, dramu Sjene jeseni i putopise Panorama našega vremena.

Zaim Topčić je živio u [[Sarajevo|Sarajevu]] sa suprugom Nailom, sinom [[Zlatko Topčić|Zlatkom]] i kćerkom Vesnom. U sarajevskom naseljuopćini [[Ilidža]] jedna ulica nosi ime Zaima Topčića. Kao komunist 1943. godine bio je zarobljen u zloglasnom [[Koncentracioni logor Jasenovac|koncentracionom logoru Jasenovac]] te je kasnije razmijenjen. Bio je veliki prijatelj [[Nobelova nagrada|nobelovca]] [[Ivo Andrić|Ive Andrića]].