Razlika između verzija stranice "Bugarski jezik"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNo edit summary
mNo edit summary
Red 29:
Bugarski jezik, a naročito pismenost na tom jeziku, razvojno nastavlja stari jezik istočnobalkanskih Slavena (stanovnika nekadašnjih "Slavinija"), kojem su književni oblik dali slavenski učitelji [[Ćirilo i Metodije]] na osnovu jednog južnoslavenskog govora iz okoline [[Solun]]a u [[9. vijek]]u, tj. u vrijeme kada su jezičke razlike na slavenskom jugoistoku i istoku bile još neznatne. Početno pismo Bugara bilo je [[glagoljica]], međutim kasnije je prevladala [[ćirilica]], izum koje se pripisuje episkopu Konstantinu ([[9. vijek]]), čije je najpoznatije djelo "Učitelno evangelie" (Poučno evanđelje).
 
Prvi jezički spomenici bugarskog jezika su "Preslavski grafit" ([[893]]. godine) i "Assemanijevo evanđelje" ([[9. vijek|9.]] - [[10. vijek]]), oba na glagoljici. U početku svog samostalnog razvoja bugarski jezik (jezik istočnobalkanskih Slavena) bijaše izložen snažnom utjecaju susjednih neslavenskih jezika, posebice [[grčki jezik|grčkoga]]. Neko vrijeme, počev od kraja [[7. vijek]]a, stanovite promjene u njemu izaziva [[bilingvizam]] nastao prodorom [[Proto-BugariPrabugari|turkofonih Bugara]] (osnivača bugarske države) na Balkan; na kasniji jezični razvoj utiče [[crkvenoslavenski jezik]] različitih slavenskih književnosti istočnopravoslavnog uljudbenog kruga. Zlatno doba starobugarske književnosti pada na prijelaz iz [[9. vijek|9.]] - [[10. vijek]]a: djela Joana Egzarha ("Šestodnev"), te "Skazanie o pismeneh" polihistora Černorizca Hrabrog, međaši su tog perioda. U 10. vijeku dominiraju tekstovi prezbitera Kozme, polemičke besjede uperene protiv bogumilskog pokreta koji je u to doba nabujao u Bugarskoj.
 
Između [[7. vijek|7.]] i [[15. vijek]]a vijeka u starobugarskom jeziku zbivaju se znatne glasovne i gramatičke promjene, ali one se malo odražavaju u jezičkim spomenicima iz tog perioda, jer se bugarska pismenost, odvija na arhaičnom staroslavenskom jeziku (najznačajniji spomenici srednjovjekovne bugarske književnosti su, između ostalih, "Kuklenski pesnivec", [[1337]]. godine; "Ivan-Aleksandrovi zbornici", te djela nastala pod utjecajem patrijarha Evtimija- korektora vjerskih knjiga, pisca hagiografija i narodnog mučenika. Iz njegove škole nastali su: "Razkaz za sv. Ivan Rilski", Vladislava Gramatika (umjetnička starobugarska pripovijetka), "Pohvalno slovo za Evtimija«, Grigorija Camblaka, te niz rasprava iz područja jezičke i pravopisne problematike. Osmanlijskim osvajanjem ([[1393]].) opada kulturni život u Bugarskoj, a bugarska nacionalna jezička kultura opstaje u narodnim pripovijetkama i pjesmama.