Još 1812. godine Jean-Baptiste Biot je zapazio da kristali [[Kvarc|kvarcakvarc]]a imaju sposobnost rotacije ravni linearno polarizirane [[Svjetlost|svjetlosti]]. Pokazalo se da i neka organska jedinjenja imaju ovakva svojstva. Sposobnost optičke rotacije je posljedica asimetričnosti u strukturi [[Molekula|molekule]].
Linearno polarizirano zračenje je takvo zračenje kod kojeg električni vektor oscilira samo u jednoj ravni, dok kod nepolariziranog zračenja električni vektor oscilira u svim pravcima.
Red 17:
==Mjerenje optičke rotacije pomoću polarimetra==
Za mjerenje ugla zakretanja polarizirane [[Svjetlost|svjetlosti]] koristi se polarimetar. Kao izvor monohromatske [[Svjetlost|svjetlosti]] koristi se [[Natrijum|natrijumovanatrij]]eva lampa (njenu svjetlost oko 99% čini natrijumovanatrijeva D-linija 589,3 nm, što se naznačava u oznaci za specifični ugao indeksom D). Kao polarizator i analizator se u polarimetrima koriste Nicolove prizme (kristal islandskog kalcita) i postavljaju se tako je polarizator fiksiran (služi za pretvaranje obične svjetlosti u polariziranu), a analizator sa kružnom skalom može da rotira za 360°. Kad se analizator dovede u položaj da njegova osa zaklapa ugao 90° sa osom polarizatora, detektuje se minimalna jačina svjetlosti. Kako ljudsko oko nije sposobno da detektuje minimum jačine svjetlosti, u polarimetrima se koristi još jedna prizma postavljena pod uglom 1 – 7° iza polarizatora, čime se na zaklonu dobija sjena. Okretanjem analizatora potrebno je pronaći položaj u kojem su oba dijela vidnog polja jednako osvijetljeni.
== Također pogledajte ==
Red 23:
==Vanjski linkovi==
#* [http://scholar.hw.ac.uk/site/chemistry/activity5.asp The Polarimeter]
