Razlika između verzija stranice "Dezoksiribonukleinska kiselina"

[nepregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
oznake: mobilno uređivanje mobilno veb-uređivanje
m Vraćene izmjene korisnika Helena13092105 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Yahadzija
oznaka: vraćanje
Red 1:
[[Datoteka:ADN animation.gif|thumb|500px|]]
[[File:Dnknova.jpg|thumb|right|300px|'''U strukturi dvojne zavojnice DNADNK zapisana je [[genetička informacija]]''' <br>za kontrolu građe i funkcija ogromne večine živih bića.]]
'''Dezoksiribonukleinska kiselina''' - '''[[DNADNK]]''' - je primarni genetički materijal. Ona je osnovni nosilac [[genetička informacija|genetičke informacije]] (gena) u sveukupnom živom svijetu, a izuzeci u tom pogledu (kao npr. neki [[virusi]]) kod kojih tu ulogu ima [[RNARNK]] – prava su rijetkost. S druge strane, najznačajnija uloga RNARNK je u procesima ostvarivanja funkcije gena ([[genetička informacija|genetičke poruke]]). DNADNK se uglavnom nalazi u [[jedro|jedru]] (u [[hromosom|hromosomima]]) i samoobnavljajućim vanjedarnim strukturama.<ref>Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.</ref><ref>Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-3-4.</ref><ref>Hadžiselimović R. (1986): Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.</ref><ref>Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.</ref><ref>Kapur Pojskić L., Ed. (2014): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 978-9958-9344-8-3.</ref>
 
Dužina ukupne DNADNK u jednoj ćeliji se kod [[čovjek|čovjeka]] procjenjuje na 174 cm.<ref>Mark F., Bowman J. L. (2011): Genetic analysis; An integrated approach. Benjamin/Cummings, San Francisco, ISBN 13:978-0-321-73250-7; ISBN 10:0-321-73250-2.</ref><ref>Krebs J. E., Goldstein E. S., Kilpatrick S., T. (2014): Lewin's Genes XI. Jones & Bartlett Publishing, Burlington, ISBN 0-13-978-1449.</ref>
 
== Struktura i funkcija ==
 
DNADNK se sastoji iz dva paralelna polinukleotidna lanca, koji se međusobno i oko zamišljene zajedničke osi uvijaju u dvojnu spiralu. Prema tome, svaki molekul DNADNK, ustvari, sadrži dva polimerna polulanca, čije su monomere [[dezoksiribonukleotidi]]. Takva prostorna struktura molekule DNADNK slikovito se može predočiti u vidu spiralno savitljivih ljestvi, sastavljenih od dvije uzdužne paralelne vrpce, spojene nizom (također parelelnih) prečki.
Osobenost svakog nukleotida određuje prisutna azotna baza, budući da se ona javlja u četiri različite varijante, dok su njegove ostale dvije komponente uvijek istovjetne: pentozni šećer [[dezoksiriboza]] i fosfatna grupa. Od azotnih baza u nukleotidima DNADNK se alternativno nalaze:
*[[purin]]i: [[adenin]] <tt>(A)</tt> i [[guanin]] <tt>(G),</tt> i
*[[pirimidin]]i: [[citozin]] <tt>(C)</tt> i [[timin]] <tt>(T)</tt>, po kojima se i cijele strukture označavaju kao adeninski, guaninski, citozinski i timinski nukleotidi. Unutar molekule nukleotida središnji položaj ima [[šećer]], a pošto se za njega azotna baza prema komplementarnom polulancu veže bočno, kostur polinukleotidnog lanca čini naizmjenični slijed karika: dezoksiriboza – fosfatna grupa – dezoksiriboza – fosfatna grupa – itd. Jedan zavoj spirale čini dio polulanca od 10 parova pentoza – fosfatna grupa veličine 3,4 [[Nanometar|nm]]. Dva ovakva polulanca nukleotida međusobno su spojena paralelnim "prečkama" – vodikovim vezama preko komplementarnih azotnih baza istog nivoa. Ova komplementarnost je dosljedna cijelom dužinom polimera, a ogleda se u tome što se adenin uvijek veže s timinom, a guanin s citozinom, sa četiri moguće varijante veza među polu-lancima DNADNK:
:<big><tt>A–T</tt></big> i <big><tt>T–A</tt></big>, <br> te <br>
:<big><tt>G–C</tt></big> i <big><tt>C-G</tt></big>. <br>
Imajući u vidu tu pravilnost, redoslijed nukleotida u jednom polu-lancu precizno je uvjetovan i određen komplementarnim nizom njegovog parnjaka. Prema toj genetičkoj konstanti, ukupni broj molekula adenina u svakom lancu DNADNK (pa i u ćeliji i organizmu) jednak je broju molekula timina, a guanina ima onoliko koliko i citozina. Stalnost ukupne količine DNADNK po jednoj ćeliji je jedna od osnovnih genetičkih karakteristika svake vrste organizma, što se odnosi i na međusobni omjer <tt>A–T</tt> i <tt>G–C</tt> [[nukleotidni parovi|nukleotidnih parova]]. Ova struktura i organizacija genetičkog materijala na molekulskom nivou omogućava tri njegove najbitnije i osobene biološke funkcije, a to su:
* [[Autokataliza]] - autoreprodukcija – proizvodnja sopstvenih kopija; Autoreprodukcija DNADNK se zasniva na njenoj autokatalitičkoj sposobnosti samoponavljanja, tj. da kontrolira produkciju sopstvenih kopija. Pritom novonastali lanci imaju izvorni raspored nukleotida, odnosno gena. Nakon podjele dvolančane molekule DNADNK na dva polulanca (u toku ćelijske diobe), svaki od njih, od slobodnih nukleotida, "nadoknađuje" komplementarni polinukleotidni lanac. Tako se svaki potomački molekul DNADNK, ustvari, sastoji od jednog izvornog roditeljskog i jednog novosintetiziranog [[Komplementarni polulanac|komplementarnog polulanca]] (parnjaka), što je poznato kao [[semikonzervativna replikacija]].
* [[Heterokataliza]] - kontrola procesa metabolizma – proizvodnja drugih supstanci; Heterokatalitička funkcija DNADNK, tj. genetička kontrola procesa [[metabolizam|metabolizma]], a preko toga i svih individualnih svojstava, počiva na kontroli sinteze bjelančevina. Naime, tročlani nukleotidni slijed u DNADNK molekuli (triplet) predstavlja genetičku informaciju za ugradnju određene aminokiseline (gradivne komponente [[polipepid|polipeptida]]) u polipeptidni lanac. Ova heterokatalitička funkcija genetičkog materijala i [[bjelančevine|bjelančevina]] – kao njegovih “diriginiranih” posrednika – omogućava kontrolu svih ostalih struktura i funkcija ćelije i organizma, u procesu ontogeze i formiranja individualnih osobina (razvoja [[fenotip|fenotipa]]).
 
* [[Mutabilnost]] (promjenljivost) se ogleda u mogućnosti mijenjanja strukture genetičke informacije, tj. kvalitativnih i kvantitativnih izmjena u [[genom|genomu]]. Na toj pojavi počiva cjelokupni biodiverzitet na Zemlji, od prvih reproducibilnih molekula do daleke budućnosti.