Razlika između verzija stranice "Omer ibnul-Hattab"

'''Omer ibn el-Hattab''', drugi je po redoslijedu od [[Pravedne halife|pravednih halifa]], izabran preporukom svog prethodnika [[Ebu-Bekr]]a, [[r. a.]] Smatra se da je bio visok čovjek, preko 2 metra, obdaren izuzetnom fizičkom snagom, bijelog tena i crvenkaste kose. Bio je poznat među [[ashabi]]ma kao najučeniji u [[Kur'an|Allahovoj Knjizi]], kao onaj koji najdosljednije radi po [[Kur'an|Allahovoj Knjizi]] i kao onaj koji najviše razumije [[islam|Allahovu vjeru]]. Dok je još bio [[mušrik]], poželio je ubiti [[Muhammed|Poslanika Muhammeda]], no [[Allah]] je udesio da baš tada primi [[islam]] i postane jedan od najvećih boraca za prava [[Muslimani|muslimana]]. Jedan je od desetorice Poslanikovih s.a.v.s. [[Ashabi|ashaba]] r.a. kojima je još za života obećan [[Džennet]].

Po dolasku objave [[Muhammed|Poslaniku]], Omer je bio na strani većine kurejšijevaca. Šta više, on je od svih Kurejšija najviše zlostavljao i kažnjavao muslimane. Tako se odlučio i da ubije [[Muhammed|Poslanika]], no tad je čuo da su njegova sestra i zet primili islam, te se zaputio da se prvo sa njima obračuna. U to vrijeme kod njih je bio [[Habbab ibn el-Erett]] i učio [[Sura|suru]] [[Ta-Ha]]. Kada je došao ispred kuće, začuo je učenje, te je nakon prvobitnog bijesa, zatražio da pročita ono što su učili. Kada je pročitao, rekao je: "Kako je divan i častan ovaj govor!". Tada mu [[Habbab ibn el-Erett]] reče: ''"Omere, tako mi [[Allah]]a, nadam se da te je [[Allah]] [[dž.š.]] odabrao dovom Njegova [[Muhammed|Poslanika s.a.v.s.]] koju sam jučer čuo da uči: [[Allah|Bože]] osnaži [[islam]] sa Ebul-Hakemom ibn Hišamom ili Omerom ibn el-Hattabom"''. Omer je tada otišao do kuće u kojoj je bio [[Muhammed]] i pred njime izgovorio [[šehadet]].

Čim je Omer primio [[islam]], odmah je to javno obznanio, i počeo se boriti sa mušricima. Do tog vremena, muslimani ne samo da nisu smjeli javno klanjati pred [[Kaba|Kabom]], nego nisu smjeli javno reći da su muslimani. Omer je bio prvi koji je to učinio. Borio se sa mušricima sve dok oni nisu popuštali i ostavljali muslimane na miru. Koliko god je bio strog prema muslimanima dok je bio u džahilijetu, toliko i još mnogo više je napadao mušrike kada je primio islam. O njegovoj hrabrosti dovoljno govori i to da je u vrijeme [[Hidžra|Hidžre]], dok su ostali muslimani krišom izašli iz [[Mekka|MekeMekke]], Omer je sa još dvojicom ashaba javno učinio [[Hidžra|Hidžru]].