Razlika između verzija stranice "Imunski odgovor"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Vraćene izmjene korisnika 46.60.129.144 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Srdjan m
mNo edit summary
Red 1:
'''ImunskiiImunski odgovor''' predstavlja [[fiziologija|fiziološki]] odgovor [[organizam|organizma]] koji započinje aktivacijom imunog sistema prispjelim antigenom, a uključuje (korisni) imunitet na patogene mikroorganizme, naprimjer, ali i štetni ''(auto)imunitet'' na vlastite antigene, alergije i '(auto)transplantate''.<ref>Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-3-4.</ref>''
 
''Imunska reakcija'' se ispoljava u interakciji specifičnog antigena i odgovarajućeg antitijela. Opća svojstvenost antigena je, prema tome, jest sposobnost iniciranja produkcije antitijela i vezivanja za njih. ''Potpuni antigeni'' posjeduju oba svojstva, a ''nepotpuni'' isključivo reagiraju sas antitijelima. Prema porijeklu, antigene dijelimo u prirodne (proteini, polisaharidi, mukopolisaharidi, izvjesni liposaharidi itd.) i ''sintetičke'' (poliaminokiseline: polifenilalanin, politriptofan itd.).<ref>Rieger R., Michaelis A., Green M. M. (1991): Glossary of Genetics and Cytogenetics – Classical and Molecular. Springer–Verlag , Berlin.</ref><ref>Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-3-4.</ref><ref>Litwin S. D. (1989): Human immunogenetics: basic principles and clinical relevance. Dekker, New York.</ref><ref>Rosen F. S., Steiner L. A., Unanue E. R. (1989): Macmillan Dictionary of Imunology. The Macmillan Press, London and Blasingstoke, London.</ref>
 
U imuni odgovor organizma poglavito su uključeni ''T''– i ''B''–limfociti i makrofagi. ''T''–ćelije produciraju limfokine koji utiču na aktivnost drugih ćelija organizma–domaćina, dok ''B''–limfociti ''sazrijevaju'' do produkcije imunoglobulina ili antitijela koji inter–reaguju sa različitim antigenima. Makrofagi “procesuiraju”"procesuiraju" antigene do imunogenih jedinica koje, s jedne strane, stimuliraju sazrijevanje ''B''–limfocita u plazmocite koje produciraju antitijela, a, s druge, podstiču oslobađanje limfokina iz ''T''– ćelija.
 
''Komplement'' je grupa “normalnih”"normalnih" serumskih proteina koji potpomažu imunitet organizma, a aktivirani su reakcijom [[antigen]] [[antitijelo]]. [Već prvi kontakt [[organizam|organizma]] sa antigenom izaziva senzibilizaciju i pobuđuje primarni imuni odgovor. Ponovni kontakt senzibiliziranog organizma s istim antigenom, čak i na vremenskoj distanci od nekoliko sedmica, mjeseci ili godina, rezultira bržom i intenzivnijom reakcijom koja je okarakterizirana kao ''sekundarni imuni odgovor'' (poznat i kao ''anamnestička reakcija'' ili "booster" – pojačani odgovor). Sekundarni imuni odgovor se prati mjerenjem nivoa cirkulirajućih antitijela u [[serum]]u. Imuni odgovor je moguće prenijeti iz senzibiliziranih u nesenzibilizirane jedinke preko seruma ili ćelija. Za imuni odgovor bitno je naglasiti da je visoko specifičan za pobuđujući antigen te da je, u normalnim okolnostima, usmjeren samo na strane (nevlastite) antigene.
(poznat i kao ''anamnestička reakcija'' ili “booster”– pojačani odgovor). Sekundarni imuni odgovor se prati mjerenjem nivoa cirkulirajućih antitijela u [[serum]]u. Imuni odgovor je moguće prenijeti iz senzibiliziranih u nesenzibilizirane jedinke preko seruma ili ćelija. Za imuni odgovor bitno je naglasiti da je visoko specifičan za pobuđujući antigen te da je, u normalnim okolnostima, usmjeren samo na strane (nevlastite) antigene.
==Proces==
Proizvedena antitijela u imunom procesu (''imunoantitijela'') će trajno reagirati sa provocirajućim antigenom svaki puta kada se on pojavi u organizmu ili ako se antigen i specifična antitijela izmiješaju u epruveti. Ponekad su antitijela permanentno prisutna i bez invazije odgovarajućeg antigena (npr. u [[krvna grupa|''ABO'' sistemu krvnih grupa]] – ''normoantitijela'').
 
== Proces ==
Općenito uzevši, registrirano je više specifičnih oblika reakcije antigen – antitijelo, a koji se tretiraju kao sekundarne manifestacije istoznačnog osnovnog fenomena. Kada se kao antigen javlja određeni dio [[ćelije (biologija)|ćelije]], ova reakcija izaziva njegovu ''aglutinaciju'' (sljepljivanje, zgrušavanje) ili ''lizu'' (razgradnju). Ponekad se takva reakcija može detektirati i taloženjem (''precipitacijom''), što je relativno česta pojava. Pored toga, u imunim reakcijama se javljaju i ''neutralizacija'' (inaktivacija toksičnih antigena) i ''opsonizacija'' (povećavanje osjetljivosti antigena na fagocitozu, specijalnim imunim tijelima – ''opsoninima''). Prema tome, na osnovu izloženog, možemo rezimirati da se imunitet organizma definira kao stanje otpornosti na određenu [[bolest]] (ili stranu [[organ]]sku supstancu) koja se realizira putem imunog sistema (''T''– i ''B''–limfociti i njihovi produkti: ''limfokini'' i ''imunoglobulini''). Aktivni imunitet se razvija u organizmu kao rezultat imunog odgovora na specifični antigen. Pasivni imunitet je stečeni [[imunitet]] koji se ostvaruje injekcijom antitijela ili imuno–ćelija porijeklom iz drugog organizma. Za potpunije razumijevanje prirode i razvoja imuniteta, između ostalog, neophodno je i poznavanje još nekoliko temeljnih procesa i pojava, odnosno već pomenutih i drugih pojmova koji ih definiraju.<ref>Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-3-4.</ref>
Proizvedena antitijela u imunom procesu (''imunoantitijela'') će trajno reagirati sa provocirajućim antigenom svaki puta kada se on pojavi u organizmu ili ako se antigen i specifična antitijela izmiješaju u epruveti. Ponekad su antitijela permanentno prisutna i bez invazije odgovarajućeg antigena (npr., u [[krvna grupa|''ABO'' sistemu krvnih grupa]] – ''normoantitijela'').
 
Općenito uzevši, registrirano je više specifičnih oblika reakcije antigen – antitijelo, a koji se tretiraju kao sekundarne manifestacije istoznačnog osnovnog fenomena. Kada se kao antigen javlja određeni dio [[ćelije (biologija)|ćelije]], ova reakcija izaziva njegovu ''aglutinaciju'' (sljepljivanje, zgrušavanje) ili ''lizu'' (razgradnju). Ponekad se takva reakcija može detektirati i taloženjem (''precipitacijom''), što je relativno česta pojava. Pored toga, u imunim reakcijama se javljaju i ''neutralizacija'' (inaktivacija toksičnih antigena) i ''opsonizacija'' (povećavanje osjetljivosti antigena na fagocitozu, specijalnim imunim tijelima – ''opsoninima''). Prema tome, na osnovu izloženog, možemo rezimirati da se imunitet organizma definira kao stanje otpornosti na određenu [[bolest]] (ili stranu [[organ]]sku supstancu) koja se realizira putem imunog sistema (''T''– i ''B''–limfociti i njihovi produktiproizvodi: ''limfokini'' i ''imunoglobulini''). Aktivni imunitet se razvija u organizmu kao rezultat imunog odgovora na specifični antigen. Pasivni imunitet je stečeni [[imunitet]] koji se ostvaruje injekcijom antitijela ili imuno–ćelija imunoćelija porijeklom iz drugog organizma. Za potpunije razumijevanje prirode i razvoja imuniteta, između ostalog, neophodno je i poznavanje još nekoliko temeljnih procesa i pojava, odnosno već pomenutih i drugih pojmova koji ih definiraju.<ref>Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-3-4.</ref>
Odbrambena [[osobina|svojstva]] leukocita zasnivaju se na ''fagocitozi''. Taj fenomen se ogleda u sposobnosti da prilikom prve invazije određenog antigena prvo reagiraju fagocitarne ćelije – [[Limfociti|''neutrofilni granulociti'' i ''monociti'']], koje intracelularno razlažu prispjele antigene. Budući da se na istovjetan način eliminiraju svi antigeni, ovaj proces je označen kao ''nespecifična imuna reakcija''. U daljem razvoju imunog odgovora, pomenutim fagocitima se pridružuju i ''[[limfocit]i'' koji kontaktno reagiraju sa dijelovima fagocitiranog [[antigen]]a i skupa sa pomenutim fagocitima luče niz aktivnih supstanci (''kina''). Pritom fagociti i limfociti djeluju interaktivno i stimuliraju blastnu transformaciju limfocita. ''Blasti'' su relativno male ćelije – sa izrazito visokim [[mitoza|mitotskim]] indeksom. Njihovom ubrzanom diobom, u limfnim [[organ]]ima se ostvaruju uvjeti za nastanak ekskluzivnih antitijela za diferenciranu eliminaciju određenih antigena, tj. javljaju se ''specifične imune reakcije''.<ref>Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-3-4.</ref>
 
==Reference==
Odbrambena [[osobina|svojstva]] leukocita zasnivaju se na ''fagocitozi''. Taj fenomen se ogleda u sposobnosti da prilikom prve invazije određenog antigena prvo reagiraju fagocitarne ćelije – [[Limfociti|''neutrofilni granulociti'' i ''monociti'']], koje intracelularno razlažu prispjele antigene. Budući da se na istovjetan način eliminiraju svi antigeni, ovaj proces je označen kao ''nespecifična imuna reakcija''. U daljem razvoju imunog odgovora, pomenutim fagocitima se pridružuju i ''[[limfocit]i'' koji kontaktno reagiraju sas dijelovima fagocitiranog [[antigen]]a i skupa sa pomenutimspomenutim fagocitima luče niz aktivnih supstanci (''kina''). Pritom fagociti i limfociti djeluju interaktivno i stimuliraju blastnu transformaciju limfocita. ''Blasti'' su relativno male ćelije – sas izrazito visokim [[mitoza|mitotskim]] indeksom. Njihovom ubrzanom diobom, u limfnim [[organ]]ima se ostvaruju uvjeti za nastanak ekskluzivnih antitijela za diferenciranu eliminaciju određenih antigena, tj. javljaju se ''specifične imune reakcije''.<ref>Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-3-4.</ref>
{{reference}}
 
== Također pogledajte ==
*[[Imunitet]]
*[[Imunski sistem]]
*[[Imunogenetika]]
 
== Reference ==
{{reference}}
 
[[Kategorija:Imunologija]]