Razlika između verzija stranice "Bosančica"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Poništena izmjena 2841448 korisnika 195.66.166.251 (razgovor)
Stilski dodatak preciznosti.
Red 1:
{{Nedostaju izvori}}
'''Bosančica''' je autentično i posebno [[Pismo (jezik)|pismo]] nastalo u [[Bosna i Hercegovina|Bosni]] i okolnim krajevima. Do sada najuravnoteženiji prikaz bosančice je dao [[paleograf]] [[Vladimir Mošin]], koji razlikuje tri centra zračenja u nastanku bosančice, ili zapadne ćirilice, što je najčešće moderno ime:
 
* humsko-dukljanski prostor
Red 6:
* područje srednje [[Dalmacija|Dalmacije]]
Davani su joj različiti nazivi: bosančica, bosanska ćirilica, bosanica, bukvica, hrvatska ćirilica, hrvatsko pismo, bosansko-hrvatska ćirilica, begovica, i, sve češće, zapadna ćirilica.
 
[[Datoteka:Bos-cro-cyr.gif|mini|desno|Bosančica]]
Red 14:
* Broj spomenika pisanih bosančicim veći je i raznovrsniji u odnosu na spomenike pisane glagoljicom, jer veliki broj njih je u pojedinim periodima prepisivan sa bosanske glagoljice na bosančicu.
 
* Mnogi spomenici pisani u [[Bosna i Hercegovina|Bosni]], rukopisni i ostali, uništavani su u višestoljetnom procjepu između neprijateljskih crkava, Istoka i Zapada, mađarske invazije, poslije osmanlijskog prisustva u Bosni. Samo jedan fragment knjige iz vremena bosanske samostalnosti čuvan je do nedavnog agresorskog rata u Bosni, to je Čajničko jevanđelje. Ostalo je rasuto po svijetu, i svojatano kako je kome odgovaralo. Zato se smatralo da nema bosanskih rukopisa.
 
* Najstariji spomenik pisan bosančicom jeste [[Humačka ploča]] (10. vijek) zatim [[Povelja Kulina bana]] od 29.08.1189. godine.
[[Datoteka:Humacka ploca.jpg||desno|Humačka ploča, 10-11. vijek]]
 
* Bosančicom su pisani: nadgrobni i ktitorski epigrafi u Travuniji i srednjoj [[Bosna i Hercegovina|Bosni]], Miroslavljevo jevanđelje (12. vijek); razni crkveni i svjetovni rukopisi sa brojnim elementima čistog i živog narodnog govora; nekanonski tekstovi (apokrifi, molitve); zapisi, netpisi, povelje, pisma - kao značajno blago diplomatske bosanske pismenosti sa izrazitim njegovanjem narodnog jezika; razna jevanđelja, djela apostolska, poslanice, apokalipse i apokrifi (kao prijepisi bosanskih glagoljskih tekstova) evanđelje Manojla Grka (Mostarsko evanđelje), evanđelje Divoša Tihoradića, Četveroevanđelje iz Dovolje, Giljferdingov apostol, Srećkovićevo evanđelje, Ljubljansko bosansko evanđelje (Kopitarevo), Nikoljsko evanđelje, Vrutoški rukopis, Daničićevo evanđelje, Rukopis Krstjanina Hvala, Čajničko evanđelje. Izvjestan zastoj je postojao u razvoju pismenosti u intervalima križarskih pohoda na Bosnu i lomača, da bi u 14. vijeku stasavala [[Crkva bosanska]] i bioponovo nastao izražen procvat pismenosti, kulture i civilizacijskog stvaralaštva na bosančici.
[[Datoteka:Hval.jpg||desno|Hvalov rukopis, 1404.]]