Razlika između verzija stranice "Mjesec (satelit)"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNo edit summary
No edit summary
Red 4:
| slika = [[Datoteka:Full Moon Luc Viatour.jpg|240px]]
| boja = #dddddd
<!-- ** Otkriće ** -->
| Otkrio =
| Datum otkrića =
<!-- ** Oznake ** -->
| mp_naziv =
| drugi_nazivi =
| mp_kategorija =
| pridjevi =
<!-- ** Osobine putanje ** -->
| Afel =
| Perihel =
Line 32 ⟶ 29:
| Prirodni satelit = [[Zemlja (planeta)|Zemlje]]
| Broj satelita =
<!-- ** Fizikalne osobine ** -->
| Dimenzije =
| Poluprečnik = 1 737,10 km
Line 58 ⟶ 54:
| Apsolutna magnituda =
| Ugaoni prečnik = 29,3 do 34,1
<!-- ** Osobine atmosfere ** -->
| Pritisak = 10<sup>-7</sup>-10<sup>-10</sup> Pa
| Skalarna visina =
| Atmosferski sastav = [[Argon|Ar]], [[Helij|He]], [[Natrij|Na]], [[Kalij|K]], [[VodonikVodik|H]], [[Radon|Rn]]
}}
'''Mjesec''' ({{lat|Luna}}) je [[Zemlja (planeta)|Zemljin]] [[prirodni satelit]]<ref>{{Cite web|title = Moon {{!}} Earth's satellite|url = http://www.britannica.com/place/Moon|website = Encyclopedia Britannica|accessdate = 2016-01-12|language = en}}</ref> i ujedno najbliže nebesko tijelo, udaljeno u prosjeku 384.400&nbsp;km, tako da svjetlost s Mjeseca na Zemlju stiže za 1,25 sekundi. Mjesec se kreće oko Zemlje po eliptičnoj stazi srednjom brzinom od 1,02&nbsp;km/sek, i prelazi dnevni luk od 13 stepeni i 10 minuta. Mjesečeva staza podliježe jakim temperaturnim vibracijama koje uzrokuje [[Sunce]], pa se nagib staze prema ekliptici u toku 173 dana mijenja od 5 stepeni do 5 stepeni i 18 minuta. Mjesec je čvrsto nebesko tijelo poluprečnika 3473,3&nbsp;km, te je po površini 14 puta, po obimu 50 puta, a po masi 80 puta manje od Zemlje. Ubrzanje sile teže je na Mjesecu 6 puta manje nego na Zemlji. Oko svoje ose se okrene za 27 dana, 7 sati i 11,5 sekundi ([[sideralna staza]]). Zbog stalnog mijenjanja položaja prema Suncu i Zemlji različito je osvijetljen, pa se sa Zemlje mogu uočiti četiri faze:
Line 73 ⟶ 68:
 
== Nastanak ==
Smatra se da je Mjesec nastao prije nekih 4,5 milijardi godina, nakon udara [[kometa|komete]]. Njemački istraživači na univerzitetu [[Göttingen]] su analizom [[izotop]]a utvrdili da se Zemlja sudarila s planetom [[Theia]]. Theia je imala veličinu [[Mars]]a.<ref>[http://www.stern.de/wissen/kosmos/erde-trifft-theia-mond-entstand-bei-enormer-planetenkollision-2115725.html Erde trifft Theia: Mond entstand bei enormer Planetenkollision], ''stern.de'' objavljeno 6.6.2014, pristupljeno 15.7.2014. {{Simboli jezika|de|Njemački}}</ref> Prilikom toga izbačena je velika količina materijala u [[orbita|Zemljinu orbitu]] koja je oblikovala Mjesec.
 
== Fizičke osobine ==
Mjesec je i reljefno vrlo zanimljivo nebesko tijelo. Prvi je crtež Mjeseca napravio [[Galileo Galilej|Galilej]] [[1609]]. godine. Najniža područja Mjeseca su ogromne sive površine koje se ponekad mogu zapaziti i golim okom. Te ravnice je '''Giovanni Riccioli''' ([[1598]]-[[1671]].) nazvao morima [[1651]]. godine, iako u njima nema vode. Ova mora nisu jednolične ravnice, jer se u njima uočavaju nabori, koji ponekad sliče na zidove, dugačke po nekoliko stotina kilometara, i pukotine, koje sliče na riječna korita. Po rubovima ravnica protežu se veliki planinski vijenci, koji nose imena planina na Zemlji ([[Alpe]], [[Apenini]], [[Pireneji]], itd.). Najviša tačka Mjeseca nalazi se na planinama Leibniz, koje su na Mjesečevom južnom polu, gdje neki vrhovi dosežu i 9000 metara. Osim planinskih lanaca, na Mjesecu se mogu vidjeti i krateri ili vrtače, koji opet nose imena po najpoznatijim svjetskim naučnicima. Najdublji je Newtonov ([[Isaac Newton]]), oko 7250 m. Ti krateri su vrlo velikog promjera (do 300&nbsp;km). Iako im rubovi izgledaju strmi, oni su vrlo malog nagiba. To otkriće pripada Nijemcu [[Josef Hopmann|Josefu Hopmannu]], koji je izumio specijalne metode istraživanja pomoću dužina sjena. Nekih 30 hiljada kratera je otkriveno na Mjesecu. Jedan od njih nosi ime [[Ruđer Bošković|Ruđera Boškovića]]. Kod pojedinih kratera su vidljive i uzdužne široke svijetle pruge ([[Nikola Kopernik|Kopernikov]] krater), za koje se smatra da su naslage pepela ili [[vulkan]]ske materije nastale u vrijeme hlađenja Mjeseca.
[[Datoteka:Moon by Viktor Đerek.jpg|mini|lijevo|Mjesec iznad [[Makarska|Makarske]].]]
Mjesec je i reljefno vrlo zanimljivo nebesko tijelo. Prvi je crtež Mjeseca napravio [[Galileo Galilej|Galilej]] [[1609]]. godine. Najniža područja Mjeseca su ogromne sive površine koje se ponekad mogu zapaziti i golim okom. Te ravnice je '''Giovanni Riccioli''' ([[1598]]-[[1671]].) nazvao morima [[1651]]. godine, iako u njima nema vode. Ova mora nisu jednolične ravnice, jer se u njima uočavaju nabori, koji ponekad sliče na zidove, dugačke po nekoliko stotina kilometara, i pukotine, koje sliče na riječna korita. Po rubovima ravnica protežu se veliki planinski vijenci, koji nose imena planina na Zemlji ([[Alpe]], [[Apenini]], [[Pireneji]], itd.). Najviša tačka Mjeseca nalazi se na planinama Leibniz, koje su na Mjesečevom južnom polu, gdje neki vrhovi dosežu i 9000 metara. Osim planinskih lanaca, na Mjesecu se mogu vidjeti i krateri ili vrtače, koji opet nose imena po najpoznatijim svjetskim naučnicima. Najdublji je Newtonov ([[Isaac Newton]]), oko 7250 m. Ti krateri su vrlo velikog promjera (do 300&nbsp;km). Iako im rubovi izgledaju strmi, oni su vrlo malog nagiba. To otkriće pripada Nijemcu [[Josef Hopmann|Josefu Hopmannu]], koji je izumio specijalne metode istraživanja pomoću dužina sjena. Nekih 30 hiljada kratera je otkriveno na Mjesecu. Jedan od njih nosi ime [[Ruđer Bošković|Ruđera Boškovića]]. Kod pojedinih kratera su vidljive i uzdužne široke svijetle pruge ([[Nikola Kopernik|Kopernikov]] krater), za koje se smatra da su naslage pepela ili [[vulkan]]ske materije nastale u vrijeme hlađenja Mjeseca.
 
[[Privlačna sila Zemlje]] je s vremenom toliko usporila Mjesec, da se njegova orbitna brzina prilagodila njegovoj vremenskoj stazi. To znači da se Mjesec okrene samo jedanput oko svoje osi u toku okretanja oko Zemlje. Zbog toga se sa Zemlje može vidjeti samo jedna strana Mjeseca. [[1959]]. godine je sovjetska letjelica/sonda Lunik ('''Лунник''') obišla Mjesec i pomoću dvije fotokamere ga snimila s daljine od 60 hiljada kilometara. Na osnovu tih fotografija, Sovjetska akademija nauka je sastavila i izdala prvi atlas dijela Mjesečeve površine koji se ne vidi sa Zemlje. Mjesec također vremenski usporava brzinu kruženja Zemlje, tako da taj usporavajući utjecaj produžuje godišnje dan na Zemlji za 20 mikrosekunda. Pritom se energija kruženja Zemlje pretvara u [[toplinska energija|toplinsku energiju]] i [[impuls]] okreta se prenosi na Mjesec, čije se kretanje godišnje udaljuje za 4 centimetra od Zemlje. Ova pojava je utvrđena laserskim mjerenjima [[1995]]. godine.
 
== Svojstva Mjesečeve [[atmosfera|atmosfere]] ==
Line 86 ⟶ 80:
* [[helij]] 25%
* [[neon]] 25%
* [[vodonikvodik]] 23%
* [[argon]] 20%
* tragovi [[metan]]a, [[amonijak]]a i [[ugljen dioksid|karbon dioksida]]
Line 92 ⟶ 86:
== Sastav Mjesečeve kore ==
 
* [[kiseonikkisik]] 43%
* [[silicij]] 21%
* [[aluminij]] 10%
Line 108 ⟶ 102:
* [[karbon]] 100 ppm
* [[dušik]] 100 ppm
* [[vodonikvodik]] 50 ppm
* [[helij]] 20 ppm
* [[jod]] 5 ppm