Razlika između verzija stranice "Kosovska bitka"

[pregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Vraćene izmjene korisnika 89.216.112.45 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika C3r4
No edit summary
Red 18:
}}
 
'''Bitka na Kosovu polju''' je bitka vođena [[1389]]. godine između ujedinjenih [[Kraljevina Bosna|bosanskih]], [[Srbija|srpskih]] kneževina i [[Albanci|albanskih]] snaga<ref>[http://www.nytimes.com/books/first/v/vickers-serb.html Miranda Vickers, A History of Kosovo]</ref><ref>[http://www.etno-institut.co.yu/Zbornik/zbornik25/Malesevic_25.pdf Miroslava Malešević, Nasilje identiteta]</ref><ref>[http://www.ess.uwe.ac.uk/comexpert/ANX/IV.htm Final report of the United Nations Commission of Experts]</ref> protiv [[Osmanlijsko Carstvo|Osmanlijskog Carstva]], na [[Kosovo Polje|Kosovu Polju]] u blizini današnje [[Priština|Prištine]].<ref>[http://www.rferl.org/featuresarticle/2007/06/56679477-132f-4def-bcd6-6705a7279e80.html Serbs Mark Anniversary Of 1389 Battle Of Kosovo]</ref>
 
Srpski knezknezovi [[Lazar Hrebeljanović]] okupioi Srpski knez [[Vuk Branković ]]okupili jesu vojsku od oko 12-30.000 vojnika<ref name=Sedlar>{{cite book | last = Sedlar | first = Jean W. | title = East Central Europe in the Middle Ages, 1000-1500 | publisher = University of Washington Press | pages=244 | quote = Nearly the entire Christian fighting force (between 12,000 and 20,000 men) had been present at Kosovo- Gazimestan(Država Brankovića), while the Ottomans (with 27,000 to 30,000 on the battlefield) retained numerous reserves in Anatolia.}}</ref><ref name=Cox>{{cite book | last = Cox | first = John K. | title = The History of Serbia | publisher = Greenwood Press | pages=30 | quote = The Ottoman army probably numbered between 30,000 and 40,000. They faced something like 15,000 to 25,000 Eastern Orthodox soldiers.}}</ref><ref name=Cowley>{{cite book | last = Cowley | first = Robert | author2 = Geoffrey Parker | title = The Reader's Companion to Military History | publisher = Houghton Mifflin Books | pages=249 | quote=On June 28, 1389, an Ottoman army of between thirty thousand and forty thousand under the command of Sultan Murad I defeated an army of Balkan allies numbering twenty-five thousand to thirty thousand under the command of Prince Lazar of Serbia at Kosovo Polje (Blackbird's Field) in the central Balkans.}}</ref> <ref> name=VE9-0>{{cite book | title = [[Vojna Enciklopedija]] | publisher = Vojnoizdavacki zavod | location = Belgrade | year = 1972 | pages = 659-660 | chapter = Kosovska bitka}}</ref> sastavljenu od Srba, Bosanaca (koje je predvodio [[Vlatko Vuković Kosača]]) i Albanaca. Zajedno sa njima su se borili i odredi [[Bugari|Bugara]], [[Vlasi|Vlaha]], [[Česi|Čeha]]<ref name="bvis235">Ангелов, Д., Чолпанов, Б. ''Българска военна история през Средновековието (X-XV век)'', Издателство на БАН, София 1994, стр. 235</ref>. Smatra se da je jedan odred [[Hrvat]]a predvodio Ivaniš Paližna. [[Mađarska]] i [[Poljska]] su također poslale pojačanja balkanskim saveznicima.<ref>Military history of Hungary (Magyarország hadtörténete), Ed.: Ervin Liptai, Zrínyi Military Publisher, [[1985]] [[Budapest]] ISBN 963-05-0929-6</ref>
 
Na drugoj strani se nalazio osmanlijski sultan [[Murat I]] sa vojskom iz svih dijelova Osmanlijskog carstva, koja je brojala oko 27-40.000 vojnika<ref name=Sedlar/><ref name=Cox/><ref name=Cowley/>.
Red 27:
U osmanlijskoj vojsci je sultan Murat I upravljao središnjim dijelom vojske dok su krilima upravljali njegovi sinovi Jakub i Bajazid.
 
U početku bitke saveznička kršćanska koalicija je uspjela probiti osmanlijske redove u centru i krilom kojim je zapovijedao Jakub, ali je Bajazid ostao čvrst. U ovoj bici je poginuo osmanski sultan Murat I njegov sin Jakub i trojica paša. Tačan način smrti osmanlijskog sultana Murata je nepoznat. Među historičarima preovladava mišljenje da je u toku bitke izvjesni [[Miloš Kobilić]] na prevaru, nakon što je izrazio pokornost sultanu, ubio Murata.
 
Nakon ovoga Osmanlije su izvršile protivudar. U ovom napadu je ubijen i srpski knez Lazar Hrebeljanović. Zbog smrti osmanlijskog sultana, Bajazid je povukao vojsku unutar Osmanlijskog carstva da bi osigurao tron.
 
Karakter bitke i njen ishod čest su predmet spora među historičarima. Radi se o pokušaju balkanskih velmoža da zaustave daljnje prodiranje Osmanlija. Saveznike je okupljao knez Lazar Hrebeljanović čijai oblastsrpski jeknez bilaVuk Branković na čioj se teritoriji i vodila bitka - najvišemesto ugroženaGazimestan. Bitka je dio niza operacija koje su poduzimali evropski vladari koji su nastojali da zaustave osmanlijska osvajanja. Izvještaj Tvrtka I Kotromanića bio je da su kršćani pobijedili, no očito je da je to bila [[Pirova pobjeda]], jer godinu dana poslije bitke kneginja Milica, udovica kneza Lazara Hrebljanovića, morala je priznati vazalne obaveze prema Osmanlijama. Država Brankovića je zadrzala nezavisnost još 4 godine posle bitke posle čega je i Vuk Branković prihvatio vazalni odnos ali nikad nije izvršio ni jednu vazalnu obavezu.
 
Prema podacima [[Ignacij Voje|Ignacija Vojea]], početkom [[15. vijek]]a [[Bosanci]] su imali informacije da su neki od njihovih vlastelina, učesnika Kosovske bitke, a koji su bili zarobljeni od strane [[Osmanlije|Osmanlija]], još bili živi. Poduzimali su diplomatske napore preko [[Dubrovnik]]a da se oni pokušaju spasiti. <ref>Ignacij Voje, Sitni prilozi za istoriju srednjovjekovne Bosne, Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine 16, Sarajevo 1965; Pavle Dragičević, Четири писма о ратницима заробљеним у Косовској бици, „Грађа о прошлости Босне 3“, Академија наука и умјетности Републике Српске, Одјељење друштвених наука, Бања Лука 2010, 97-110.</ref>