Razlika između verzija stranice "Mehmed II"
[pregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Vraćene izmjene korisnika 109.175.95.155 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika C3r4 |
No edit summary |
||
Red 18:
== Rana vladavina ==
Mehmed II je rođen u [[Edirne|Edirnu]], tada glavnom gradu Osmanlijske države, 29. marta 1432. godine. Njegov otac je bio sultan [[Murat II]], a majka Huma Hatun. Kada je imao 11 godina poslan je u Amaziju da pohađa školu i stekne iskustvo što je bila praksa i ranijih sultana. Nakon što je sultan Murat II sklopio mirovni ugovor sa Karamanskim carstvom koje se također nalazilo u Anadoliji, on je Augusta 1444. sve sultanske ovlasti prenio na svog sina Mehmeda II koji je tada imao 12 godina. U samom početku svoje vladavine, Mehmed II je zamolio svog oca Murata II da preuzme tron pred bitkom za Varnu, ali je Murat to odbio. Bijesan na svog oca, koji se davno penzionisao i živio mirnim životom u Anadoliji, Mehmed II je napisao: "Ako si ti Sultan, dođi i vodi svoju vojsku. Ako sam ja Sultan, ovim ti naređujem da dođeš i vodiš moju vojsku." To pismo je ipak prisililo Murata II da vodi Osmansku vojsku u Bici kod Varne 1444. Legenda kaže da je Muratov povratak tražio Halil-paša veliki vezir tog vremena koji nije priznavao vođstvo mladog Mehmeda II zbog toga što je Mehmedov učitelj bio njegov veliki neprijatelj i on se bojao da u tom duhu nije odgojio svog učenika
Mehmed II postaje sultan prvi put [[1444]]. godine poslije [[Abdikacija|abdikacije]] svog oca [[Murat II|Murata II]] To prvo razdoblje vlasti završava iste godine kada mu se vojnici bune poslije poraza od [[Križarski ratovi|križarske vojske]] i vraćaju na vlast Murata II. Kada mu otac po drugi put abdicira 1451. godine Mehmed II se pobrinuo da više nikad ne može biti vraćen na vlast.
Red 31:
[[Datoteka:Zonaro GatesofConst.jpg|mini|desno|Mehmed II ulazi u konstantinopol sliku nacrtao [[Fausto Zonaro]]]]
Mehmed II je
On je također ušao u konflikt sa svojim bivšim vazalom, Princom Vladom III Tepešom (Drakulom) od Vlaške 1462. godine od koga je izgubio jednu bitku. Tada je Mehmed II pomogao Vladovom bratu Radu da osveti Osmansku vojsku i Radu je uspio potpuno poraziti svog brata koji je poražen pobjegao iz zemlje.
1475., Osmanlije su doživile veliki poraz narukama Stefana Velikog od Moldavije u Bici za Vaslui. 1476., Mehmed je pobijedio Stefana u Bici za Valeu Albu i umalo je uništio svu malobrojnu moldavsku vojsku. Onda je otpustio upravnika Sucaeve (Moldavija) ali nije uspio nikada osvojiti svu Moldaviju. Zbog širenja kuge i gladi on se sa svojom vojskom morao povući ispred Stefanove vojske i Drakule koji je dolazio u pomoć sa 30.000 vojnika.
Mehmed II je napao Italiju 1480. Namjera mu je bila da osvoji Rim.
Ti oružani sukobi između Osmanske vojske i Evropljana su pokazali da Osmansko prisustvo u Evropi nije privremeno. Tokom vladavine Mehmeda II, Balkanske snage su skoro kompletno asimilirane od strane Osmanske vojske koju nikako nisu mogli zaustaviti.
Vladavina Mehmeda II je također dobro poznata i po religioznoj toleranciji sa kojom se ophodio prema svojim podanicima što je bilo veoma neobično za Srednji vijek. Međutim, njegova vojska se regrutovala iz Devširme. Oni su uzimali mladu kršćansku djecu i shodno njihovim sposobnostima ih još u najranijem periodu stavljali u razne službe.
|